
.....još uvijek gomila riječi ispred djela,još uvijek.......na pragu sam-ljubim prag,on je ulaz u novu odaju
moga srca,moj problem je što volim svoj put,tako mi je drag,moja cesta koja će me odvesti do Njega ili možda ne,ne znam,ali draža mi je moja stazica od utabanih putova,takav sam,svoj,neukalupljen,a opet,teško je kad na toj stazici kojom ionako idem sam-zalutam,onda se sam moram vaditi i vraćati dva tri koraka natrag,a to boli,ali i uči,no pitanje je vodi li ta staza onomu čemu težim ili sam zalutao i vrtim se u krug,ali odgovor ću ionako znati na kraju,malo pomalo,korak po korak,čujem vaše glasove dok hodim svojom stazom,iako vas ne vidim,i puno mi znače jer mi služe kao orijentir da sam makar u pravome smjeru--I HVALA VAM OD SRCA ZA TO,dragi moji blogeri......
|