šum srca
24.09.2006., nedjelja
Poslijepodne u Međugorju
|
Prije otprilike jednog sata sam se vratio iz Međugorja,i mogu vam reći da sada opet osjećam takvu gorljivost i polet da je to nešto neopisivo....Bogu sam duboko zahvalan što živim ovako blizu Međugorju(dva sata autom)tako da bar jednom mjesečno odem dolje. Iako sam iz svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske u koje redovito hodočasnici dolaze ipak je i nama koji ovdje živimo potreban, ponekad,izlazak iz župe,jer velika je stvar hodočastiti u to mjesto,tako natopljeno Božjom milosti. I sve mi se onako činilo da i nemam neke posebne potrebe za ispovijedi.....međutim tek nakon odriješenja shvatim da se osijećam mnogo potpunije i prozračnije i neki mi se osmijeh namjestio iz čista mira na licu,pa shvatih da je sve imalo i te kakvog smisla,kao i uvijek do sada,Bogu hvala. Najvažnija stvar,koja je uostalom i mjerilo koliko nam je duhovno zdravlje trenutno dobro,je glatkoća tj. lakoća molitve. Iz iskustva znam, što nam je lakše moliti to smo čišći,a meni je u posljednje vrijeme postajalo sve teže i teže i to je bio znak da idem u Međugorje......oooooo kako mi se sada moli,evo sad ću čim završim post... ...i eto svi ste mi lijepi i krasni i dobri i Bog vas blagoslovio i ispunio vas darovima Duha Svetoga, i to ne samo sedam,nego vam dao sedamsto sedam darova Duha Svetoga... A ja ne bi bio ja kada na svoj post ne bih stavio nešto iz područja nadnaravnog(kako kome,vjerujućima je to sve normalno),pa stoga evo dvije slike koje prikazuju međugorsku vidjelicu Vicku, kojoj dok moli sa hodočasnicima, Gospodin šalje zraku sunca kao znak,dok ta zraka kao koplje probija njeno srce s leđa...   |
