šum srca
13.06.2006., utorak
otopljen milošću
|
Upoznao sam Boga, vidio Njegovu ljubav na djelu u mojem životu, razumio i shvatio kako stvari stoje i kako bi trebalo živjeti da se vrši volja NJegova i zaista se trudim da tako i bude, osjećam ljubav u srcu za Njega, ma da ne duljim,volim Ga,zaista, dao mi je da vidim čudesa,da,da, prava,fizički neobjašnjiva, zadovoljio je moju znatiželju, dao mi vjeru,ljubav,obitelj,djecu, naučio me da se ne bojim kad je teško, naučio me da se uzdam u Njegovu providnost, redovito me hrani sobom i još me uči mnogim stvarima... Mogao bih ovako do sutra,koliko mi je milosti dao... Znate li čime sam mu odgovorio i još uvijek mu odgovaram? GRIJEHOM!!! Ali bez brige,dao mi je milost da mi se grijeh gadi i da nemam mir kad imam grijeh i dao mi je milost da nikad ne sumnjam u Njegovu ljubav-NIKAD!!! Jer sumnjati u Njegovu ljubav značilo bi da su On i sotona na istoj strani a to se neće dogoditi nikad! Dao mi je još nešto što me tjera da ovo pišem:SRCE,...i svima nama.. ...i ranu s kojom svaki dan živim koja tiho grize u tjelesnom oklopu, bol istovremeno ugodnu i neugodnu ...ČEŽNJU!!! Vaš, nedostojan oholi licemjer, eto taj sam! |
