nakon ovog posta
pisanja je dosta:)

ti si savršenstvo bez mane
ti si deo vojničkih snova
ti si lutka sa naslovne strane.....
da,možda bi ovi stihovi najbolje opisali mojcu platner.bila je poznata manekenka,okušala se je i na filmu,osvanula u mnogim reklamama.....gotovo da vas je bilo strah otvoriti konzervu na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete jer je postojala velika vjerojatnost da će vam iskočiti iz nje mojca platner!sigurno da je onda jedna takva djevojka bila zadnja misao prije spavanja mnogim klincima na odsluženju vojnog roka u tadašnjoj jna pa tako i tati jedne djevojke koji je svojoj prvorodjenoj kćeri dao ime po slavnoj manekenki!
jednom davno sam obećao da ću pronaći tu mojcu platner.zašto?iz 2 razloga.prvi je jer sam shvatio da bi to zbilja puno značilo jednoj djevojci u koju sam se zatelebao poput tek oprištavjelog srednjoškolca 20 i kusur godina kasnije,a drugi je da dokažem sebi da mogu nešto naizgled nemoguće.nešto što je ona sama pokušavala već nekoliko godina!!!!!
manirom detektiva kojem hercule poirot nije niti do potkoljenice probao sam prvo izraditi portret uboji...ups,manekenke.(malo sam se zanio gledajući kriminalističke serije na hrtovima).normalno,već sam prvim korakom pogriješio jer sam procijenio da je tada dotična gospodična imala 20 godina,pa sam dodavajući četvrtinu stoljeća dobijo ženu od maksimalno 45.onda sam stilom alije sirotanovića krenuo rudarski...
s obzirom da propali fudbaler nije još ukoračio u 21 stoljece i informatički se opismenio morao je sve starim metodama.mislim,da sam ja i kompijuterski freak osobno s dioptrijom teleskopa višnjanske zvijezdarnice ne bi mi puno pomoglo jer je arhiva gradske knjižnice u rijeci još uvijek u prahistoriji i gotovo da sam se iznenadio što me na ulazu nije dočekao netko sa toljagom u ruci.ulazim ja u tu arhivu i prilazi ti meni mladić koji nije ratko mladić nego dečko na odsluženju civilnog vojnog roka.ja ga mrtav hladan zamolim da mi donese SVE časopise o MODI sa prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete....pogledao me je sumnjičavo kao da sam najveći feget na svijetu i siguran sam da bi me poželio šutnuti nogom u pedersku guzicu,ali je u civlnoj vojsci pa je samim tim sklon nasilju koliko i časne sestre karmelićanke.barem dok ne odsluži ovih 8 mjeseci duga domovini.....otišao je u arhivu pazeći da mu u svakom trenutku prdara bude okrenuta zidu i uskoro se vratio s hrpom arena,vikenda,žena,starta i još mali milion časopisa koji više niti ne izlaze.....i onda sam ja to sve listao dok mi guzica nije utrnula,a ja postao ekspert za modu kasnih 70-ih i ranih 80-ih.0 bodova.em je u tim časopisima bilo više goblena,krojeva,recepata i sličnih nebuloza nego pičetine,em je i ono malo pičetine što sam našao bilo nepotpisano.dakle,dotična platnerica mi je mogla biti pred nosom,a da ja ne znam da je to ona.nakon što su mi oči otpale od buljenja u goblene kao klincu nakon cjelodnevnog drndanja po playstationu odlučio sam ipak napraviti mali korak za čovjeka,a veliki za sumohrvata.ući u 21. stoljeće i prispojiti se na internet.
google!dakle,ako se upiše mojca platner,očita se neki slovenski film"ples v dežju" ilitiga ples na kiši.oduševljenje je trajalo odprilike koliko i prvi sex 13-godišnjaka.film je rađen 1961,a po mojim proračunima tada mojca još nije bila niti u planu.onda se meni upalila lampica.spojio sam se na slovenski telefonski imenik i bingo!!!!!!pronašao sam izvjesnu mojcu platner u kranjskoj gori,nazvao ja lijepo,predstavio se,objasnio situaciju.....i ispalo da je to kriva mojca platner.mislim,predpostavio sam da je kriva.jer zašto bi netko dao ime svojoj kćerki prvorođenoj po nekome tko čitav život prodaje na tržnici u mariboru????????KLIK!tut tuuuu tuuut....,zbogom,tvojih 5 minuta slave je upravo isteklo.
prdnuo sam u fenjer!još sam poslao mail nekim našim časopisima i nazvao sam kolinsku(mislim da mi je netko spomenuo da se slikala u reklami za coctu),pa su me gledali tupo kao mlado tek izleglog tuljana!!!!
e sad sam zbilja ostao bez ideje.preko interneta sam se povezao i sa nekom curom iz ljubljane,koja sasvim slučajno radi u slovenskom interpolu!i ona je nešto pokušavala,ali 0 bodova!mislim objektivno...ta je manekenka mogla biti poznata samo u to vrijeme kad je mojcin tata bio u vojsci i teško da će netko sad ,25 godina kasnije imati pojma tko je ona.mogla se je u međuvremenu i udati i utonuti u anonimnost sa sasvim desetim prezimenom.bio sam na najboljem putu da izvučem bijelu krpetinu i u znak predaje počnem sa njom mahati.ali jednom u životu i mene je sreća odlučila pomaziti....
učim ja doma za neki ispit i lupam glavom od stol jer ne uspijevam riješiti ni zadatke na nivou dekoncentriranog jelena lopatara.spava mi se pa zijevanjem usisavam gumicu sa stola.gluho je doba noći i osim mene i zaostala 2 pijanca na povratku iz kavane nitko živ budan.čak su i lokalne mačke kantuše odlučile prespavati ovu noć i odgoditi parenje za slijedeće dane pa se ne čuje niti njihovo zavijanje iz pravca obližnjih kontejnera.stiže mi poruka na mobitel!javlja se nina iz slovenije!
da li mojca platner ima kovrčavu kosu?
odakle ja da znam kakvu kosu ima mojca platner!?valjda je u ovih 25 godina skoknula koji uta i do frizera i trenutno može imati kosu bilo koje boje,duljine,oblika.....
neka žena sa tim imenom i prezimenom je upravo na televiziji!!!!!
počeo sam skakati po dnevnom boravku poput podivljalog pavijana sa komadom vrelog ugljena u gaćama!
aha,ipak postojiš i nisi u zemlju propala!
na sreću,još je netko te večeri odlučio ostati budan malo dulje.makar ne iz toliko intelektualnih razloga poput mene:)nina je usred hrvanja grčko rimskim stilom po krevetu sa svojim dragim na malom ekranu ugledala intervju sa mojcom platner.zatražila je time out prije završnog bakroreza po kičmi svog partnera i meni poslala gore spomenute poruke.
ostalo je povijest.slijedeći dan smo kontaktirali televizijsku kuću na kojoj je bila emisija,došli smo do broja telefona i nina je nazvala ženu.platnerica je na početku bila malo skeptična i skoro je pala na dupe od šoka,ali je s vremenom postala sasvim susretljiva i nimalo sa nosom u oblacima kako bi se možda moglo očekivati od tolike zvijezde na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete.njih dvije su dogovorile sastanak za slijedeći dan i ja sam se već pobjednički šepurio poput najjačeg mužjaka u krdu usred sezone parenja.
vidiš mojce:
impossible is nothing

jučer sam imao utakmicu i prilikom jednog skoka sam aterirao svom snagom na krmu tako da mi je osim ekspresne depilacije i batak poprilično oguljen pa malo otežano spavam,a i sjedim na pola dupeta kao da imam gigantske hemeroide.

ujutro su se neki gosti probudili sa grčevima u stomaku i sa probavnim smetnjama.možda im nije odgovarala mediteranska klima,možda samo stres od dugog puta,a možda je ipak djelovao i prašak moje bake kojim sam im začinio večeru.da ispadnem dobar domaćin sam prilikom nabavke namirnica za doručak navratio i do obližnje cvjećarnice.
dobar dan!mogu li dobiti jednu ružu?
koje boje?
pa iskreno nisam baš razmišljao.hm,hm....a možete li mi vi reći koja boja šta znači?!
onda se ova aždaja propela na zadnje noge i počela sukljati vatru:pa šta kupuješ ružu kad ne znaš čemu služi?????evo uzmi crvenu za valentinovo!!!
ali nije mi za valentinovo,rekao sam gotovo posramljeno kao kad nemam blage veze odgovor na ispitu.
nego za šta ti je?za rodjendan?
ne!
za mamu?
ne!
curu?sestru?baku?položeni ispit?posjet bolnici?....
ne!ne!noup!nikako!
pa za šta ti je onda,krv ti....?
pa za proljev!
u večernjim smo satima krenuli do rivera na karaoke.i mi smo svog konja za trku imali tako da smo najozbiljnije konkurirali za jednu od nagrada u oštroj konkurenciji već nadaleko poznatih karate blizanaca i već dobrano pijanih pojedinaca kojima je veliki uspjeh predstavljalo i uspuzati se na pozornicu.

ja se nisam prijavljivao jer sam ponosni vlasnik glasa idealnog za tjeranje gavranova sa žitnih polja i ne pjevam niti pod tušem jer postoji pojazan od samoubojstva pločica bacanjem sa zida na pod.a vrlo vjerovatno bi i ja osvanuo na internetu!zato sam se posvetio onome što mi provjereno ide bolje:ispijanju alkohola!već poprilično pijan sam dočekao proglašenje pobjednika.
1. mjesto su osvojile dvije sestre(ili sam ja vidio duplo) zanimljivih glasovnih mogućnosti i bujnog poprsja kojim slobodno mogu konkurirati za maskotu bilo koje mljekare
2. mjesto i srebrna medalja za hor poprilično pijanih studenata od kojih je barem polovina samo otvarala usta poput tek izvučene ribe na palubu kočarice
3.mjesto i osvojena boca pelinkovca za mojeg osobnog favorita,predivnog glasa i još boljeg stasa
u laganom slalomu zapinjući za sve više od patuljastog ribizla krećem prema autobusnom kolodvoru dočekati magdalenu.grlim je i alkoholnim zadahom joj skidam make up i čupam obrve.odlazim kući na zasluženi spavanac i budim se nakon samo nekoliko sati sna sa glavom otečenom do dimenzija osrednjeg planetoida i mamurlukom veličine hrvatskog inozemnog duga.
petak navečer je bio rezerviran za parti dobrodošlice svim studentima pristiglim izvan rijeke.zbog slow motion oblačenja ženskog dijela mojih gostiju na zabavu stižemo u trenucima kada već prvi primjerci napuštaju tulum.provjerenim receptom tamanim red pive i red juice tequile(a potkrao se odnekuda i red pelinkovca)tako da ubrzanim tempom sustižem ostatak ekipe i ubrzo se hihotajućim glasom hijene izopćene iz čopora upuštam u prve plesne pokušaje mlatarajući guzicom bez ikakvog ritma,a što je u mojem slučaju sasvim siguran znak pijanstva.pod postaje sve skliskiji zbog isproljevanog alkohola pa dolazi i do prvih klizećih startova sa dočekom na ledja.od mladena dobivam na poklon šal od borca iz čačka ispisan ćirilicom i stavljam ga oko vrata sa iskrenim željama svih prisutnih da ga se sjetim skinuti prije sutrašnjeg derbija izmedju rijeke i dinama.
spavam na ulici nasred stepenica koje vode od crvenog križa u smjeru jedne od plaža na pećinama.promrzao ko mlado od aljaškog malamuta u hladnoj sibirskoj noći povraćam i obećajem sam sebi da nikada više neću taknuti piće.zadnji puta sam obećao isto kada me tata našao kako spavam sa glavom u školjci pa me zamolio da se pomaknem jer on žuri na posao.
grabe me nečije ruke i tegle poput ranjenog partizana natrag u dom.parkiraju me pored nekog ženskog bića sa kojim se natječem u brzinskom punjenju kante rigotinom.gubim moć govora,kapci su mi na pola otvoreni i jedino čega se sjećam je par bijelih tenisica nekog dobročinitelja koji mi je cijelu večer držao glavu iznad kante.

kao i uvijek sve ostavljam za zadnji trenutak tako da večer prije dolaska mojih gostiju stan izgleda kao bombom pogodjen.u opasnoj sam stisci sa vremenom pa jednom rukom postavljam zavjese,drugom posteljinu dok nogom brišem prašinu.razapet sam poput matije gubeca za vrijeme čerečenja dok mi prsti nagriženi domestosom izgledaju smežurani poput suhih grožđica.krajnje inteligentno u zadnji čas špricam sprej protiv nametnika po kutevima pa postoji velika vjerojatnost da usput potrujem i svoje goste.izazvao bi incident medjunarodnih razmjera da sam kojim slučajem goste iz srbije ujutro pronašao otrovane i izvrnute na ledjima poput žohara:)
sve sam isplanirao do najsitnijih detalja,ali znam da će po nekom čudnom zakonu sve poći zlo i naopako pa od brige ne mogu zaspati.od brige i od mirisa domestosa,raida i nečeg trećeg čemu je već od starosti otpala i etiketa.budi me poruka na mobitelu kojom me sarajlija adnan obavještava da je stigao na autobusni kolodvor.
jezik pregrizo,već je krenulo naopako!u trku se oblačim,vežem cipele,perem zube i sa kaladontom preko lica poput apača na ratnoj stazi trčim prema kolodvoru.zadihan u tolikoj mjeri da bi pokrenuo usidreni jedrenjak ulećem na kolodvor i pronalazim adnana okruženog štrajkačima nakrcanim parolama protiv vlade koji mu zviždanjem već pola sata odvaljuju bubnjiće tako da me dočekuje polugluh.
adnan mi donosi punu torbu bureka,baklave i one njihove od boga dana kobasice sudžuke tako da ostavljam dijetu poput loše ljubavnice i krećem ususret začepljenim venama i infarktu prije 50-e zamazan oko usta poput trogodišnjeg djeteta.dok ja nabijam kalorije i kile kao hrvatska inozemni dug adnan se presvlači u potpuno zelenu kombinaciju pa ga malo provociram na nacionalnoj osnovi:)krećemo taksijem prema gradu dočekati beograđane koji su krenuli vozom,a stižu vlakom.neki kamikaza za volanom kojem je očito neko malouman dao vozačku izvodi samo njemu jasan manevar na cesti i zabija se u stražnji dio taxija,pa smo primorani ostatak puta nastaviti pješke.naravno,nakon što nam je taxist naplatio vožnju psujući sudar na valentinovo.zapričavamo se na korzu,pa kasnimo i na doček beograđana.preuveličavamo sudar i glumimo ozljede vrata i kralježnice pa nam je kašnjenje oprošteno.
tuširanje sa brutalnim količinama vode dovodi do poplave u susjedovu stanu pa se svadjam sa cijelom delegacijom pred vratima besramno lažući sa nevinim izrazom lica poput tek okoćenog laneta.
tko,mi se tuširali?ma neeeeee!jedva čašu vode da smo natočili.majke mi!

krećemo u pravcu trsata na koncert od gibonnija.prije ulaska u dvoranu se naoružavamo alkoholom kojeg ispijamo dok se gurkamo u redu ispred dvorane.kapute ostavljamo kod jednog prijatelja što radi na šanku koji nam dirnut našim postupkom u znak zahvalnosti daje nekoliko puta u toku večeri i besplatno piće.gibonni nakon 8 godina ponovno gostuje u rijeci i dvorana je prepuna poput mog mjehura nakon pete pive.od prvih taktova"ovo mi je škola" cijela dvorana pjeva kao jedan i jedini je problem pronaći dovoljno lošu skladbu koju bi se iskoristilo za odlazak na wc.milica i adnan ne skidaju osmjeh oduševljenja sa lica, a vule mi priča dok se probijamo prema wc-u kroz gomilu poput partizana kroz švapski obruč kako ga trnci prolaze svaki puta kada dvorana zagrmi.nakon 3 sata predivne muzike gibo je ispraćen ovacijama publike sa željom svih nas da do slijedećeg susreta ne protekne predugih 8 godina.
prepuni dojmova napuštamo dvoranu dok cure počinju plaćati danak atraktivnom izgledu šepajući zbog visokih peta.brzopotezno razgledavanje trsatske gradine i onda laganim korakom žednog u pustinji krećemo u pravcu centra na zasluženo prežderavanje u hamby-u.
odlazimo taxijem kući na zasluženo gužvanje jastuka dok ja još uvijek imam jedan krevet manjka.sms-om mi stiže poruka da mi je krevet ostavljen na autobusnoj stanici pa ga ja naivan poput sobarice tražim na svim stanicama istočno od riječine.e lako vam fudbalera pravit budalom:)))
konačno je izjednačen broj gostiju sa brojem kreveta pa nema potrebe za gužvanjem poput sardina u konzervi niti za lomljenjem kičme na parketu.
laka vam noć dragi prijatelji
p.s.pročitao sam sinoć knjigu "Djevojka s narančama" Josteina Gaardera pa bi je svima od srca želio preporučiti jer me već dugo vremena neko štivo nije toliko oduševilo i potaknulo na razmišljanje.i konačno sam shvatio da se lijep tekst može napisati i bez upotrebe vulgarnih riječi:))))zato,svi pravac knjižara i tražite na policama "djevojku s narančama",nećete se pokajati!!!!!!

asteroid apofis je gromada od 20 miliona tona za koju znanstvenici tvrde da će 13.04.2036. zveknuti svom silinom u dragi nam planet.taman koji dan prije mog 48. rodjendana.sve sam uvjereniji da i neće napraviti neku preveliku štetu.jer koja smo mi ljudi govna......
iskreno,mislio sam pisati o riječkom karnevalu.o rekordnom broju posjetitelja,odličnoj zabavi,potocima alkohola,smijeha i zabave,ali..... odgodit ću taj tekst za drugu priliku.
izležavao sam se jučer u krevetu dok se od alkoholnih isparavanja iz mojeg tijela napio i barba Tomo na katu iznad.odavno je već otkucalo podne,ali jednostavno nisam imao snage ni mrdnuti.rub kreveta mi je djelovao dalek poput udaljenih galaksija.ustajem konačno!ispod kreveta pronalazim čarape nijansu manje smrdljivije od ostalih i navlačim dvije različite boje.izvodeći jajočeš krećem premao kupaoni.umiven,raščupan i sav polomljen izlazim iz bakinog stana i krećem na ulicu.i onda šok,nakon samo nekoliko koraka ugledam jednu mačku staru tek nekoliko mjeseci kako se bespomoćno vuče koristeći samo prednje noge.crnohumorni dei bi rekli da je za kretanje koristila samo prednji pogon.u redu,mačke često znaju istrčati pod kotače automobila i teško je reagirati u tim trenucima.ali kakvo smeće moraš biti da mirno nastaviš vožnju autom bez da se osvrneš.dabogda ti žena štiklom ugnječila jaja i ne trepnula okom.trčim prema stanu i uzimam veliku kutiju,svoju trenerku i mamin stari kaput.hm,hm...barem se nadam da je to onaj stari!inače će i mene mama polomit.
vraćam se do mačke tigraste boje dlake kojoj su obje noge polomljene.po najvećem pljusku je pokušavam ubaciti u kutiju,ali mačka je preplašena i odrasla u divljini pa nenavikla na ljudsku prisutnost me pokušava ugristi.pokušavam joj objasniti da joj želim pomoći,ali mi puhanjem i očnjacima daje do znanja de me baš i ne razumije.razmišljam o dovodjenju svoje kućne mačke kao prevodioca,ali ona je ipak sa perzijskog govornog područja i nisam baš siguran koliko bi se razumjela sa ovim našim domaćim kantušama.prebacujem joj trenerku preko glave i ubacujem je u kartonsku kutiju dok kraj mene prolaze susjedi gotovo se ni ne okrenuvši.krećem prema veterinaru dok mi vjetar izokreće kišobran pa sam do slijedeće ulice već potpuno mokar.zaustavljam neku gospodju raspitujući se za veterinara,a ona mi priča o svojim mačkama,zečevima,kanarincima.....ziiiijeeeev......ali teta,mi možete mi reći di je veterinarska stanica jer ako niste primjetili kiša lije kao iz kabla ,a ja baš i nemam kišobran.
ulazim kod veterinara natopljen vodom poput školske spužve.dočekuje me veterinarka koja bi svojom visinom mogla igrati minimalno krilnog centra u košarci.jedna od onih kojoj bi da stane ispod koša obruč stajao kao aureola iznad glave.dok stavljamo mačku na stol ona opet podivlja i baci se na pod zavlačeći se u kut prostorije.nakon neuspješnih pokušaja tete veterinarke ja opet koristim tehniku sa prebacivanjem trenerke preko mačkine glave i vraćam je na stol.dijagnosticiran je prijelom kičme i veterinarka preporučuje eutanaziju.rodo, dabogda ti slomila nokat pa tebe eutanizirali,vrati se na dimnjak sa kog si sletila u ovu veterinarsku stanicu.ipak,malo se smirujem pa prihvaćam ideju o eutanaziji.maca dobija prvo inekciju za uspavljivanje i gledam kako joj glava postaje sve teža.bori se da ne zaspe,ali nakon nekoliko minuta je sve gotovo.
jebem svima sve po spisku jer mi naplaćuju 122 kn za inekciju.pa mater mu,ja sam htio pomoć i za to me još oderu sa 122 kune.prekopavam džepove i jedva skrpavam traženi iznos.ponovno pizdim kada mi ova roda objašnjava da sam ja taj koji mora zakopati mačku u svom vrtu.
MOOOOLIIIIM!????!!!!ja da je zakopavam?pa odakle meni vrt,pizda vam materina.živim u stanu!šta da je ispod parketa zakopam?
pa odite onda u šumu,pa je tamo zakopajte!!!!
ali vani pljušti kao iz kabla,mater vam jeben!kud po ovoj kiši da sad kopam grob za mačku?da joj i limenu glazbu nabavim,ha?vijenac napravim?popa unajmim?
veterinarka kaže da nju to ne zanima i da mačka ne može ostati u ambulanti.kupim krepanu mačku sa kutijom i šaljem sve u materinu dok mi medicinska sestra na izlazu govori da se vidi da volim jako životinje.
istina,volim životinje,ali sve manje volim ljude.
bacam kutiju u prvi kontejner i gledam u nebo tražeći apofisa sa nadom da nas neće promašiti.i ako je moguće da požuri malo.
ako te ima pomozi mi bože
duša mi je godinama trovana
čovjek je zbroj crijeva,kostiju i kože
čovjek je vreća govana

preubijen sam da napišem proširenu rečenicu,pa dok ne stavim na okup svih preostalih 7 moždanih stanica evo vam par slika sa jučerašnjeg karnevala.
ovo su moji vežičani.bili smo muhe i čini mi se da nas još uvijek godine nisu sputale da budemo najludji.

sumo sa ekipom pozira ispred gradske ure:

ovi nisu moji,ali su mi srcu dragi:potomci nikole tesle.da ste se prijavili sudjelovali bi na karnevalu sa njima.ovako se pojedite od muke:)))

slike svježe kao ispod peke.....sutra i pokoje slovo više,a sada samo slike jer nemam snage ni tipkati,a o slaganju proširene rečenice da niti ne govorim.
završio je 24.mrdjunarodni riječki karneval održan pred rekordnim brojem gledatelja i uz sudjeloanje preko 10 tisuća maski.vrijeme je bilo pravo proljetno i jedino je alkohol lio kao iz kabla.
malo smo pozirali za umjetničke fotografije.ja sam ova muha desno na slici.

ovdje je banda sva na okupu prije početka povorke.bili smo muhe i opet smo se ludo zabavili

ovi nisu moji,ali su mi srcu dragi.svi blogeri koji bi se prijavili išli bi sa ovom grupom.to su vam teslini potomci:

neka vam bude krivo jer svi koji su sudjelovali su se super zabavili.

hik hik hura,odoh ja da spavam
p.s.ako barem ovaj tekst i ove slike ne završe na glavnoj stranici onda zbilja nabijem ove urednike,neka gore poput pusta.

sa propuhom u džepovima poput penzionera pri kraju mjeseca krećem čekićem u obračun sa kasicom prasicom.plačem poput glavne junakinje meksičkih sapunica tako da suzama podižem parket u dnevnom boravku kada primjećujem da sam kasicu rastavio na proste faktore još prošlog mjeseca.ozbiljno razmišljam o žongliranju nasred korza ili prodavanju guzice sifiličnom pakistanskom pomorcu.stilom konjice u kaubojskim filmovima sestra me spašava u posljednji trenutak i udjeljuje mi milodar od 50 kuna dovoljan za autobusnu kartu do crikvenice.u prepunom autotransovom autobusu laktarim se sa pretilom ženkom brontosaurusa u štiklama koja mi cijelom svojom težinom potpeticom gnječi nožni palac.šepajući krećem sa autobusnog kolodvora prema jednom crikveničnom hotelu u kojem se održava večera lokalnog nogometnog kluba povodom završetka sezone.pozdravljam se sa suigračima i sjedam za stol.navaljujem poput izgladnjelog tigra na čopor pretilih antilopa glodjući predjelo,glavno jelo,cvijeće iz vaze,komad stolnjaka i rukav od suigračeve košulje!
kleng kleng!
udarajući žlicom u čašu predsjednik kluba je pokušavao privući našu pažnju.kada je utihnuo žamor,prestalo mljackanje i nakon što su tajniku kluba tapšanjem po ledjima oslobodili dišne puteve uklanjajući kost iz grla predsjednik je ustao od stola pokazujući nam svima znojne pazuhe nastale prilikom borbe sa piletinom.izgledao je kao kralj plesnog podija na zabavi dobrovoljnog vatrogasnog društva u ličkom lešću.
prije nego što se osvrnem na proteklu sezonu želio bi vam reći da danas neće biti plaće........ali,čim uzmognemo........
ne vjerujem svojim ušima,hvatam prstima pečenu kokoš za sise i lansiram je u pravcu upravnog odbora kluba.promašujem za nekoliko metara i pogadjam u potiljak,na ponos i diku svoga djeda partizana,švapsku turistkinju kojoj od jačine udarca udubljujem pundžu.demonstrativno napuštam klupsku večeru sudarajući se sa konobarom koji me ulizno-pederskim glasom pita:
a za desertić?kolačić ili palačinke?
ma mrš,jebem ti mater!
svi planovi za ljeto su mi srušeni poput kule od karata pa na rivi plačem od muke podižući suzama razinu mora više nego otapanje ledenih santi na antarktiku.odlazim kod jednog suigrača u stan i izbijamo se od alkohola.pijani smišljamo način za zatvaranje financijske konstrukcije za ovo ljeto ne odbacujući niti šišanje ovaca na novom zelandu,farbanje prepeličjih jaja na madagaskaru i trpanje talijanskih ocvalih krmača po našim krajevima.ili jebanje ovaca na jadranskim otocima,a šišanje talijanki na.......ma ko se sjeća,bili smo pijani ko ruski pomorci nasred oceana.
plazimo iznemoglo četveronoške po tepihu poput trudnih morskih lavica pokušavajući čipsom pogoditi usta.uglavno bezuspješno.....stiže mi sms koji onako pijan uspjevam pročitati lakoćom kao da je pisan slikovnim pismom navaho indijanaca.uglavnom,tih dana meni jedna draga osoba ,a sada vještica kojoj bi sa osmjehom iskopao oči i posrao se u lubanju me poziva da navratim do svid rocka na karaoke.ona i njezine frendice su u žiriju pa će nam naštelat kakvu nagradu.
krećemo!pijani vozimo prema rijeci brzinom kočije upregnute u zaspalu kornjaču sa galapagosa.
zvoni mi telefon.....
halo!?
ej,mi možeš sredit blitve?
ha?kakve blitve?
ma znaš! bli-tve!
šta,zdrav život,ovo ono?
ma ne te bli-tve,nego bli-tve!?
???????? hik ????????
MA JEL MOŽEŠ SREDIT TRAVE?
aaaaa,te blitve.ne mogu,od kud ti ideja da ja sredjujem?
pa ono...
a jel možeš ti sredit,bonbone?evo baš me frend pita?
SI TI LUD?ŠTA ME TAKVE STVARI PITAŠ PREKO TELEFONA?
ali ti si mene pr.....
TU TUUUT TUUUU
....vi pitao???????????????????
dolazimo na karaoke i odmah sočnim poljupcem podmićujem jednu članicu žirija.ja imam glas poput ljubavnog zova jelena lopatara sa govornom manom i ne pjevam niti dok se tuširam tako da prijavljujem za pjevanje suigrača koji je već zaspao za šankom napravivši si jastuk od pepeljare.biram mu pjesmu od miše kovača koju danas izvodi mate mišo kovač.nakon nekog vremena voditeljica proziva suigrača kojeg sa očiglednim zbunjitis izrazom nekuženja i make upom od čikova i pepela iz pepeljare izvodimo na pozornicu.on u predrigoletnom stanju koristi stalak za mikrofon kao oslonac protiv padanja sa pozornice usput šaljući poljupce djevojkama u publici.na prve taktove "ostala si uvjek ista" suigraču DŽ.L.ispada mikrofon.mi mu iz publike mašemo da počne pjevati,a on nam odgovara da ne zna riječi i dalje šaljući poljupce i komplimente curama u žiriju.na nagovaranje i urlikanje voditeljice na njegovo uho:pjevaj,pjevaj!on počinje sa tekstom:
dalmatinac sam....ovo je moj dom......
hvatamo se za glavu jer pjevati u rijeci dalmatinsku pjesmu je svetogrdje!u roku munja se skupila pozamašna kolekcija srednjih prstiju,a pljuvačka se počela dovlačiti iz pete od strane nezadovoljne publike u svrhu lansiranja projektila u smjeru DŽ.jer ta pjesma se jednostavno ne izvodi u rijeci.dž. se zahvaljuje publici na pokazanom srednjem prstu riječima:
hvala,hvala!najbolja ste publika na svitu:hvala!cure iz žirija volim vas!
bježimo kroz stražnji izlaz osvajajući prvu nagradu:živu glavu na ramenima:)