sa propuhom u džepovima poput penzionera pri kraju mjeseca krećem čekićem u obračun sa kasicom prasicom.plačem poput glavne junakinje meksičkih sapunica tako da suzama podižem parket u dnevnom boravku kada primjećujem da sam kasicu rastavio na proste faktore još prošlog mjeseca.ozbiljno razmišljam o žongliranju nasred korza ili prodavanju guzice sifiličnom pakistanskom pomorcu.stilom konjice u kaubojskim filmovima sestra me spašava u posljednji trenutak i udjeljuje mi milodar od 50 kuna dovoljan za autobusnu kartu do crikvenice.u prepunom autotransovom autobusu laktarim se sa pretilom ženkom brontosaurusa u štiklama koja mi cijelom svojom težinom potpeticom gnječi nožni palac.šepajući krećem sa autobusnog kolodvora prema jednom crikveničnom hotelu u kojem se održava večera lokalnog nogometnog kluba povodom završetka sezone.pozdravljam se sa suigračima i sjedam za stol.navaljujem poput izgladnjelog tigra na čopor pretilih antilopa glodjući predjelo,glavno jelo,cvijeće iz vaze,komad stolnjaka i rukav od suigračeve košulje!
kleng kleng!
udarajući žlicom u čašu predsjednik kluba je pokušavao privući našu pažnju.kada je utihnuo žamor,prestalo mljackanje i nakon što su tajniku kluba tapšanjem po ledjima oslobodili dišne puteve uklanjajući kost iz grla predsjednik je ustao od stola pokazujući nam svima znojne pazuhe nastale prilikom borbe sa piletinom.izgledao je kao kralj plesnog podija na zabavi dobrovoljnog vatrogasnog društva u ličkom lešću.
prije nego što se osvrnem na proteklu sezonu želio bi vam reći da danas neće biti plaće........ali,čim uzmognemo........
ne vjerujem svojim ušima,hvatam prstima pečenu kokoš za sise i lansiram je u pravcu upravnog odbora kluba.promašujem za nekoliko metara i pogadjam u potiljak,na ponos i diku svoga djeda partizana,švapsku turistkinju kojoj od jačine udarca udubljujem pundžu.demonstrativno napuštam klupsku večeru sudarajući se sa konobarom koji me ulizno-pederskim glasom pita:
a za desertić?kolačić ili palačinke?
ma mrš,jebem ti mater!
svi planovi za ljeto su mi srušeni poput kule od karata pa na rivi plačem od muke podižući suzama razinu mora više nego otapanje ledenih santi na antarktiku.odlazim kod jednog suigrača u stan i izbijamo se od alkohola.pijani smišljamo način za zatvaranje financijske konstrukcije za ovo ljeto ne odbacujući niti šišanje ovaca na novom zelandu,farbanje prepeličjih jaja na madagaskaru i trpanje talijanskih ocvalih krmača po našim krajevima.ili jebanje ovaca na jadranskim otocima,a šišanje talijanki na.......ma ko se sjeća,bili smo pijani ko ruski pomorci nasred oceana.
plazimo iznemoglo četveronoške po tepihu poput trudnih morskih lavica pokušavajući čipsom pogoditi usta.uglavno bezuspješno.....stiže mi sms koji onako pijan uspjevam pročitati lakoćom kao da je pisan slikovnim pismom navaho indijanaca.uglavnom,tih dana meni jedna draga osoba ,a sada vještica kojoj bi sa osmjehom iskopao oči i posrao se u lubanju me poziva da navratim do svid rocka na karaoke.ona i njezine frendice su u žiriju pa će nam naštelat kakvu nagradu.
krećemo!pijani vozimo prema rijeci brzinom kočije upregnute u zaspalu kornjaču sa galapagosa.
zvoni mi telefon.....
halo!?
ej,mi možeš sredit blitve?
ha?kakve blitve?
ma znaš! bli-tve!
šta,zdrav život,ovo ono?
ma ne te bli-tve,nego bli-tve!?
???????? hik ????????
MA JEL MOŽEŠ SREDIT TRAVE?
aaaaa,te blitve.ne mogu,od kud ti ideja da ja sredjujem?
pa ono...
a jel možeš ti sredit,bonbone?evo baš me frend pita?
SI TI LUD?ŠTA ME TAKVE STVARI PITAŠ PREKO TELEFONA?
ali ti si mene pr.....
TU TUUUT TUUUU
....vi pitao???????????????????
dolazimo na karaoke i odmah sočnim poljupcem podmićujem jednu članicu žirija.ja imam glas poput ljubavnog zova jelena lopatara sa govornom manom i ne pjevam niti dok se tuširam tako da prijavljujem za pjevanje suigrača koji je već zaspao za šankom napravivši si jastuk od pepeljare.biram mu pjesmu od miše kovača koju danas izvodi mate mišo kovač.nakon nekog vremena voditeljica proziva suigrača kojeg sa očiglednim zbunjitis izrazom nekuženja i make upom od čikova i pepela iz pepeljare izvodimo na pozornicu.on u predrigoletnom stanju koristi stalak za mikrofon kao oslonac protiv padanja sa pozornice usput šaljući poljupce djevojkama u publici.na prve taktove "ostala si uvjek ista" suigraču DŽ.L.ispada mikrofon.mi mu iz publike mašemo da počne pjevati,a on nam odgovara da ne zna riječi i dalje šaljući poljupce i komplimente curama u žiriju.na nagovaranje i urlikanje voditeljice na njegovo uho:pjevaj,pjevaj!on počinje sa tekstom:
dalmatinac sam....ovo je moj dom......
hvatamo se za glavu jer pjevati u rijeci dalmatinsku pjesmu je svetogrdje!u roku munja se skupila pozamašna kolekcija srednjih prstiju,a pljuvačka se počela dovlačiti iz pete od strane nezadovoljne publike u svrhu lansiranja projektila u smjeru DŽ.jer ta pjesma se jednostavno ne izvodi u rijeci.dž. se zahvaljuje publici na pokazanom srednjem prstu riječima:
hvala,hvala!najbolja ste publika na svitu:hvala!cure iz žirija volim vas!
bježimo kroz stražnji izlaz osvajajući prvu nagradu:živu glavu na ramenima:)
Post je objavljen 08.02.2007. u 16:02 sati.