spušta se rampa na pružnom prijelazu u centru grada.zaustavlja se promet i povampireni vozači čekaju prolazak vlaka.u tom trenutku stilom kenijskih atletičara gonjenih krdom nadrkanih izgladnjelih lavova sumohrvat protrčava prugom ostavljajući iza sebe iznenadjenog skretničara i vozače koji ne vjerujući svojim očima proviruju kroz prozore svojih automobila.
po dobrom starom običaju,obavljao sam sve u zadnji čas tako da sam uletio u vremenski tjesnac poput šahiste na brzopotezom turniru.još tako puno stvari za obaviti,a tako malo vremena.trbušne naslage mi se otapaju brzinom ledenjaka na sjevernim morima tako da mi garderoba stoji kao klincu koji ju je ukrao od starijeg brata.zato sam nekoliko trenutaka prije polaska vlaka sa stanice ja još uvijek nervozno cupkao sa noge na nogu čekajući u krojačkom salonu da mi uslužna teta preko reda skrati netom kupljene traperice.trgam joj traperice iz ruku stilom sitnog lopova koji krade babuskari torbicu i jurim prema kolodvoru.uskačem u vagon u sudačkoj nadoknadi zadihan toliko da bi mogao pokrenuti i usidreni jedrenjak.začula se zviždaljka,vlak je krenuo i naša avantura je počela..........

brane,vule i moja malekost krećemo prema beogradu povodom studentskog druženja kodnog naziva: GRAB AUTUMN IN BELGRADE!!!! hik hik hura
vodeći se mudrošću naših starih koji su govorili da ne ostavljaš za poslije ono što možeš učinit odmah otvaramo boce sa alkoholom i uneređijemo se dobrano.presjedamo u zagrebu već polako vozeći slalom između bandera oponašajući kostelićeve.zaboravljamo neke torbe u vlaku,ali zahvaljujući nadaleko poznatom poštenju ljudi iz ovog kraja smještenog u šupku svemira stvari dobijamo natrag uz suzu radosnicu konduktera koji je napravio dobro dijelo.ahaaaaaaa,mater im jeben!možemo mi koliko god hoćemo bježati sa balkana,ali balkan nikada neće pobjeći iz nas samih!dabogda im prisjelo to ukradeno vino,dabogda kukom drkali,a dijete im navijalo za zvezdu,dabogda.......

ožalošćeni gubitkom torbi nastavljamo putovanje prema beogradu liječeći tugu alkoholom.kupe dijelimo sa nekim tuberkuloznim starim prdonjom koji iskašljava bakcile veličine knedle.krećemo se brzinom ustrijeljenog invalidnog vepra tako da dolazim u napast da izađem iz vlaka,malo prošećem i sačekam kompoziciju na slijedećoj stanici.brane svojim hrkanjem nadglašava brujanje lokomotive pa glavom bez obzira bježim u susjedni kupe.prolazimo krajem u kojem je najveća planina lubenica tako da mi monotoniju prekida tek poneka krava parkirana za ispašu.
stižemo u beograd sa 3 sata zakašnjenja.......na kolodvoru nas dočekuje naš domaćin dražen u kojem odmah prepoznajemo svojeg brata po alkoholu.posjećujemo pečenjaru i davimo se punjenim pljeskavicama.prežderani i lica razmazanog majonezom poput apača na ratnoj stazi nastavljamo razgledavanje beograda podrigujući.
upadamo u skup potpore za šešelja koji poput našeg glavaša štrajka glađu.koliki sam baksuz još će me usred mitinga snimiti televizija pa se ni kući neću smjet vratiti!napuštamo miting skandirajući ispod glasa,jedan je branimir glavaš.......branimir glaaaavaaaš.....
odlazimo na stadion crvene zvezde i gledamo utakmicu između domaćina i borca iz čačka!stadion je prazan poput džepova penzionera pri kraju mjeseca,ali ipak stišavamo tonove na našim glasnicama.zvezda je pobjedila sa 2:1,a mi krećemo prema centru komunicirajući kombinacijom pantomime i šaputanja tišeg od prduckanja anemične krtice..........

nastavlja se......