sumoscotland

16 studeni 2006

tada još ryan air nije slijetao u naše krajeve.tada se nije moglo za protuvrijednost cijene polovnih kondoma letjeti za britaniju.mislim,da se i moglo, sumohrvat opet ne bi letio avionom jer jednostavno oboli od kroničnog useritisa pri samoj pomisli na letenje avionom.ne, ne,sumo se jednostavno panično boji ukrcati u avion,pa makar i onaj dječji u lunaparku.neću ja da me neki nadrkani arap sa vikend bradom strmopizdi u kakav neboder ili da zbog kvara na motoru ateriram posred neke njive rastavljen na proste faktore.noup!nema šanse!
potrpali smo se u autobus sumnjivih kvaliteta koji nije baš odisao samopouzdanjem da može preživjeti put niti do riječke periferije ,a kamo do škotskog glasgowa!krećemo na utakmicu vatrenih protiv izabrane vrste zemlje gologuzih tipova i brutalno ružnih žena.zbog urokavanja hmeljovačom zaustavljamo se kod svakog jebenog drveta izniklog uz auto cestu radi pražnjenja mjehura punih ko prezreli šipak pri kraju berbe.putem iskorištavamo naivnost i kratkovidnost radnika na benzinskim pumpama i krademo sve što nam dolazi pod ruku uključujući porno časopise,plišane igračke i bezvrijedne sunčane naočale......
u blizini frankfurta na ekg-u našeg autobusa crta,začulo se tiiiiiiiiit,što je značilo da je naš četverokotačni ljubimac pederkasto roze boje preselio u vječna lovišta,a mi da smo osuđeni na bauljanje po frankfurtu dok se ne pronađe zamjensko prometalo.boravak nam se produžuje na još nekoliko sati jer su neki naši uhvaćeni u krađi dresova iz nekog supermarketa.izvlače se sa par edukativno zidarskih šamara i zabranom ulaska u opljačkani supermarket u slijedećih 5 godina.kao da tamo inače kupuju kruh i mlijeko,pa im ta kazna znači nešto u životu.......

nakon (doslovno)56 sati gužvanja kičme u autobusu rađenom za prijevoz hobita stižemo u glasgow u kojem nas dočekuje dosadna kišurina.sa 3 sunčana dana u godini nije ni čudo da svi škoti izgledaju bljedunjavo kao da su bili na meniju bala vampira!prilikom prvog prelaska ceste skoro ginemo jer ovi imperijalistički britanski šupci voze obrnuto od cijelog ostalog svijeta.
mala piva je u pubovima oko 30 kuna,pa se balkanski besramno grebemo škotima pljujući po englezima koji su u tom dijelu britanije popularni koliko i srbi kod nas u sezoni 1991/92.
stand up if you hate england!!!!!

prebijeni od dugotrajnog puta kao da nas je silovalo krdo napaljenih bizona nakon otužne sezone parenja rušimo se po podu već nakon nekoliko piva.ulijećem u razgovor sa prepijanim škotom sa govornom manom kojeg sa svojim tarzanovskim engleskim razumijem koliko i tečaj heklanja na šatrovačkom!
onesvještenog od alkohola dvojica škota me poput ranjenog partizana na neretvi tegle prema hampden stadionu!

izigravam trijeznu osobu na čitavih 15 sekundi i bez problema ulazim kraj nezainteresiranog kontrolora karata.prije početka utakmice zarigavam nekoliko naših gastarbajtera u redu ispred,a sa prvim sučevim zviždukom si od zastave radim jastuk i tonem u carstvo snova.
zzzzzzzzzzzzz sumo pava zzzzzzzzzzz
vozio sam se 56 sati u jednom smjeru da bi prespavao utakmicu na tribini.sjedi 1......
budi me neki redar na praznom stadionu objašnjavajući mi da je utakmica završila (0:0)i da moram hvatati crtu jer se stadion zatvara.
0:0?juuuuhuuuuuuuu!
krmeljav,mamuran i usamljen ko pale sam na svijetu krećem sa stadiona,sudarajući se po ulici sa rijekama navijača.....igrom slučaja sudaram se i sa ekipom iz autobusa i sa njima krećem u razgledavanje celticovog stadiona,kluba za kojega navija ona katolički nastrojena polovica glasgowa!ispred stadiona nam prilazi neki klinac i jedan naš mu razdragano poklanja hrvatski dres koji mu se onako maleckom vuče po podu!zatim nam prilazi njegov otac i oduševljen ovim postupkom nas poziva kao goste na zabavu povodom vjenčanja svojeg brata?????????
pijani,prljavi i mokrih dresova od kiše upadamo nakon nekoliko sati na tipično škotsko vjenčanje sa kiltovima prolazeći pokraj zbunjenog recepcionera jednog od elitnijih britanskih hotela.upoznajem mladu koja izgleda glomaznije od prosječnog izbacivača diskoteke na jadranu,sa konanom istetoviranim na desnom bicepsu.plešem sa mladenkinom prabakom koja je valjda i kleopatru slala po šibice jer je bila starija.

uvaljuje mi se nešto sa ženstvenošću kombajna,gracioznošću bukve pogođene gromom i glasom promuklog vlade kalembera......sorry,ali ne padam na žene koje ne mogu dobiti"na ruku"i kojima me strah prisrati da im je ručak zagorio.

<< Arhiva >>