....nakon sunca, oluja!
Taman kad sam pomislila da je sve krenulo, mama mi je završila na hitnoj i u bolnici je već 5 dana...luda sam. Rade joj pretrage a ne mogu naći što joj je. Da poludiš!
Tako je isto bilo prije 3 i po godine, srušila se, završila na bolovanju skoro godinu dana i nisu otkrili što joj je, nadam se da će ovaj put barem nešto naći pa da pripišu pravu terapiju, jer kako liječiti nešto što niti ne znaš šta je?!
A ja, kako sam? Hm, pa uzdrmano, dosta se toga dogodilo otkad sam prošli put pisala.
Na poslu je ok, ekipa je odlična, cure su zakon. Još uvijek se redovito bavim aerobicom, na faks idem rjeđe i iskreno ne znam kako ću ga uskladiti s životom, barem sad s ovim tempom, kad radim po cijele dane, kuću, večeram, idem na aerobic ili na neku cugu, kući i u krevet.
Vikend mi preleti, kava ovdje, tamo, šetnja, malo pospremanja po kuć, posjet obitelji,,,,i nedelja navečer dođe a da se niti ne okreneš.
Kako je prošao onaj spoj? Pa ok, dečko je stvarno bio simpa i nažalost nismo se otad vidjeli jer sam ja imala tu frku kući s mamom pa ne stižem nigdje, a se sjećate Mr.X...javio se.
Jučer smo se našli kao da mi posudi neke skripte, šetali smo se, pričali, i mogu reći da mi se nikakvi osjećali nisu vratili, nisam mu dala gušta...sladak je, privlačan, ali da ću ja sad kao nešto sliniti za njim,-e neću!
Pričali smo, saznao je da mi je mama u bolnici, pa me kao htio vidjeti, kad me nazvao mislila sam da me zeza, jer je taman bio 1.april, ali nije, pala je šetnjica.
Ja sam iznenađujuće ok...pokušavam ne misliti puno na mamu i na nalaze koji dolaze sutra, nadam se najboljem, zapravo razmišljem ovako; kad dođem do problema, tada ću ga riješavati, nema smisla sad gubiti glavu i živce kad još ništa ne znamo.
Pokušavam ostati hladne glave i jaka.
Ne znam kako je vama, ali kad smo pomaknuli ovaj sat 1 sat naprijed, meni je svaki dan sve ljepši, izađem iz ureda i još je sunce, oduševljena sam. Sretna kako se veselim malim stvarima. To je lijepo.
U ovom svijetu gdje svi jure, hladni su, egocentrični....lijepo je ponekad zastati i diviti se suncu kad izlazi, ptičicama kako pjevaju, danu kako je lijep, sunčan, pozitivan...duboko udahnem i osjećam se bolje. Mislim da sam napokon shvatila što znači duševni mir. Mir u sebi.
Ok, možda sad previše filozofiram, ali nemate pojma kako se veselim ljetu, toplim noćima, kupanju, sunčanju, ljenčarenju na suncu, divnim jutrima i prekrasnim zalascima...to je život.
Uživajte, stiglo je proljeće...a u meni nemir :-))))
|