06.07.2006., četvrtak
35.- KAŠTEL
 Jutros sam se probudijo u Kaštel Ukurcu. Mi danas poznajemo sve skupa 23 Kaštela i sva su na moru: Kaštel većspomenuti Ukurac, Kaštel Puvno, Kaštel Nakupina, Kaštel Moruzgvić, Kaštel Štel, Kaštel Diklić, Kaštel Blajburg Kaštel Kožica, Kaštel Sifilić, Kaštel Zadebljanje , Kaštel Ćurlić, Kaštel Sisica, Kaštel Rektun, Kaštel Mačke, Kaštel Kurvice, Kaštel Tuđmaninovo, Kaštel Sedamnajsti, Kaštel Kljukica, Kaštel Balav, Kaštel Došlastruja, Kaštel Victrube , Kaštel Kotlić i Kaštel Drkanje. U svima je dobro. Ovdje me najviše privukla Kaštelukurčevačka jubilarna smotra foklra kojoj su ove godine domaćini Franc i Urlike Klozetfirma koji su još prije 49 godina u kamiljem dvopregu stigli u obližnji Pripetavalić gdje su osnovali nadaleko poznatu Koloniju kretena za sve one koji se osjećaju drugačije a pritom vole u guzicu. Te večeri su se Franc i Urlike, poznati hohner-dalape harmonikaški dvojac, odlučili za potpuri pjesama svatovaca iz rodnog kraja pod zajedničkim nazivom « Drkanje me više ne veseli» uz pratnju frulaškog terceta «Usrane gaće » koji ih prati na frulama istokarenim iz nogu od stola. Izvalijo sam se na gajbama od piva uživajući usput u oktavama koje su energični muzičari cijedili iz svojih primitivnih istrumenata, kadli odjednom osjetim bracko tapšanje po ramenu . -Dobarveče, ja sam Sašica, jesteli raspoloženi za ples?- Naravno da nisam bijo, a ni on nije bijo dobre sreće kad se namjerijo namene.  -Jesam, odgovorijo sam, kako nebi bijo,al samo ako ćemo balet. -Ah, pa to mi je specijalnost, od treće godine , otkad sam ispo na tucanik, treniram balet. Tu sam ga i čeko, jer sam znao da su svi pederi ujedno i baletani i obratno. - Razvijeni ste, primjetijo je dok sam ga baco o kandelaber. - Jesam, toje od sterojida koje sam sebi bodem u guzicu. Kad sam izgovorijo ovo «bodem u guzicu» primjetijo sam kako se lagano zarumenijo i kako mu se pridigo. -Baviš se sbaletom, a ne nosiš sumspenzor!-prekorijo sam ga poprjekim pogledom. -Znaš, Kilvare, ja sam drugačiji… -Normalno da si drugačiji kad te već deset minuta šopam o kandelaber. Ni jadnate majka nebi više prepoznala sobzirom u kakvu si jadnu fizičku stanju. Zaplako je dok mu je glava poprimala barokni profil kandelabera gracke rasvjete. Da nisam bezosjećajan, nekako bi mi ga bilo žao.  |
