Stjepan Šuman
26.02.2020., srijeda
Koš
|
Neki dan u parku na Savici, žao mi je što nemam nikakvu snimku, kamion sa kranom leti preko 300 metara livade. Par radnika u malom vozilu isto lete iz drugog smjera. Izgledalo je ko napad na Staljingrad. Vrlo neobično, pomislim da žure da kamiončina što kraće gazi meki travnjak. Bilo mi je logično da idu dečki pokupiti sječeno granje na hrpi, pored igrališta, ali brate brzina mi je bila neobična. Stanu oni pored hrpe granja, ispruže kran, reko ja što su ovi dečki učinkoviti, svaka čast. Bit će nešto od ovoga grada. Spuste oni kran prema zemlji. Zahvate. Potpuno novi koš za smeće stavljen kako sam čuo niti prije pola godine. Koš drvenog okvira sa vertikalnim prečkama, unutar kojeg je pomična kanta. Novo potpuno. Iščupali oni tu kantu koja je zabetonirana sa svojom metalnom konstrukcijom u tlo ubacili je u kamion i otišli jednako brzo. Nisam stigao povjerovati što se događa a kamoli još i izvadit svoj Alcatel Pixi 4 od 400 kuna, otključati ga i zakurblati fotoaparat. Nisu radnici ništa krivi ali meni je na kraju izgledalo da se žure jer ih je sram jer su znali da će na mjesto tih novih, ispravnih i lijepih kanti doći možda potpuno neopravdano neke druge nove kante po principu koji nam je odavno poznat. Možda su i imali naređenje da to počupaju što prije da čovjek sa Alcatelom ne bi snimio događaj. I tako, sad na mjestu tog novog drvenog koša stoji jedan drugi, isto novi, metalni koš, upravo baš ovakav kakav sam našao na nekom linku koji opisuje poslove Grada.  |
Molitve: