|
Zanimljivo je da svi Hrvati, osim genetski usađenih znanja o politici i nogometu, imaju i za život neophodno znanje o - tuđem zanimanju. Naime (neopisivo glupa riječ za početi rečenicu, al' mi je baš sjela), nakon dvadesetak godina rada zaključih da svi bolje znaju tuđi posao. Pa se čovjek pita zašto onda rade - svoj posao. U skladu s tim moram priznati svoju fascinaciju novinarskih urednicima koji znaju stranicu grafički urediti bolje od grafičkih urednika. Što je situacija koja me u dvajes' milisekundi dovede do krvavih očiju i iskeženih očnjaka. Nešto k'o grafičar-vukodlak.
"Meni baš ok da slova na karti Pakistana budu dva centimetra visoka", "Daj to malo ono, znaš, onak" i "Daj stavi ovo tamo" - tri su famozne rečenice koju zaslužuju da ih se stavi u kazneni zakon. U članak "Od 20 do 40 godina strogog zatvora". A njihovim potomcima kroz pet generacija zabrani pristup novinama, uključujući i kupnju na kiosku. Kad ga vidiš da se približio sa šest kuna - pras! Toljagom, močugom, letvom, čime bilo. Glavno da ga se zatre.
Mislim, kako ljudima ne dopire do primozga da rade SVOJ posao, da bi trebali učiti o SVOM poslu i pustiti druge da rade SVOJ posao. Svoje nedam, tuđe hoću. Pa kad već 'oćeš brate mili, daj odi u neku školicu pa neki kurac nauči, nemoj me jebat' s maloumnim zahtjevima. No, i ono što se naučilo, naučilo se davno, a i to od majstora koji su žarili i palili novinama u šezdesetim godinama. Pa je valjda teško shvatiti da se navike čitatelja mijenjaju i da padaju neke tvrdnje za koje ionako nikad nije bilo dokaza da su istinite.
Tipični primjeri za neupućene: "Tekst u okviriću mora biti bold". Prvo, nije okvirić, nego okvir (osim ako si gay, nemam ništa protiv, al' se brate deklariraj tak da znam), a zašto bi bio bold, masan?? Ak' je podloga ok i stvar čitljiva - what the fuck!? To se radilo u Borbi '68, daj krepaj.
"Glavni naslovi na lijevo i desnoj stranici ne smiju biti u istoj visini." Ma, 'ko kaže? Tko kaže, majke mu ga spalim, kad istraživanja koje ameri provode već 26 godina pokazuju da čitatelji čitaju SVAKU STRANU POSEBNO i da ih ne jebe di je koji naslov. Al' ne, "mi smo tako naučili u (__ubaci novinu__) i to se tako radi". Jebo te učitelj.
"U (__ubaci novinu__) smo to tako radili." E, za ovo me stvarno boli muški spolni organ. Sad si ovdje, nisi tamo. A čini se da nito ne može shvatit da postoje RAZLIČITE novine, koje se obraćaju RAZLIČITIM čitateljima, i da one mogu RAZLIČITO izgledati. Inače bi Vjenčanja izgledala isto ko Business Week ko Večernji ko Jutarnji ko Spolni život mrava. (Dobro, Večernji i Jutarnji izgledaju isto, al' kužite poantu.)
"Treba stranicu malo razigrati." Razgiram ti mamu, konju jedan, vidi gornji odlomak. Baš me zanima što bi bilo kad bi Wall Street Journal "razigrao" stranicu. Ili Le Monde kojem se svi dive, a slijepi kod očiju ne vide da SLIKA NEMA. Pa šta onda? Dobra novina, sa slikama ili bez. I zašto bi pobogu svaka tiskovina morala izgledat ko Bravo ili Teenager?
"Daj da bude ljepše." Ja, iskreno, ne znam što znači ljepše. Znam što znači dobar izgled strane, dobar tekst, dobar naslov, dobra ilustracija, dobra fotka... Al' ne znam što znači "ljepše". Jer, ono što je tebi lijepo, meni nije. I obratno. Al' se zato možemo složiti što paše novini, a što ne. Jedino ako nisi kreten by biznis skul pa misliš da si pobrao svu pamet svijeta. A redovno te opere kumica koja ti sir naplati triput skuplje jer iz aviona vidi samouvjerenog mulca koji od sramote neće priznat da je platio triput više.
Fuck. I tak, umjesto da baviš svojim poslom, svaki dan vodiš bitke i slušaš besmislene argumente (koji se, dakle, i ne mogu zvati argumentima) od urednika koji su u stanju od svake stranice napraviti maestralno sranje. Umjesto da učiš i vodiš novinu prema odličnom izgledu, gubiš vrijeme na uvrijeđene konje koji ne shvaćaju da je 20. stoljeće prošlo. Fuck. Pa ti ne budi frustriran...
|