PARANOJA me tlači sve jače, jer ja živim ovdje, za koga da glasam oni će uvijek biti ovdje
28.01.2006., subota
GLUPOST JE NEUNIŠTIVA (2)
|
SRUŠEN ZID BOLI Gledala sam zid svoje sobe obljepljen člancima, i zapeo mi je za oko jedan, pa eto da vam ga ukratko napišem. Neznam od kojeg je datuma, ali nije bitan datum već činjenica da glupost stvarno je neuništiva.  "Zid boli sazidan na Selskoj cesti od cigli koje simboliziraju nestale i poginule branitelje Domovinskog rata jučer rano ujutro oko šest sati, prema nalogu zagrebačkog Gradskog poglavarstva, većim je dijelom demontiran i prenesen na Mirogoj gdje je u tijeku gradnja spomenika. Tom se uprotivilo pet udruga predvođenih Apelom i Zajednicom udovica, koje su preostale cigle složene u palete počele ponovno slagati u zid i sve nazvale vandalskim činom za koji je kriv dogradonačelnik Milan Bandić." Bandić kaže: "Sve udruge pristale su na premještanje Zida boli" :))) "Dograonačelnik Milan Bandić, kojeg su jučer članovi udruga iz Domovinskog rata prozivali matrajući ga najodgovornijim za premještanje Zida boli na Mirogoj, jučer nije htio komentirati događaj. Kratko je poručio kako je Grad Zagreb nastojao premiještanje postići konsenzusom te kako su svojim potpisima udruge pristale na to. Za sva ostala objašnjenja uputio nas je na brigadira Miodraga Demu, a svoja stajališta nije želio iznositi, rekavši da bi se time cijeli slučaj ispolitizirao, što nebi bilo dobro." (A.N.C.)  Škare Ožbolt kaže: "Žalosno je ovo što se događa" ;( hahaha ;) "Zid boli nastao je spontano i trebao bi biti vječni simbol nikada izvršene pravde, jer mnogi čija u imena upisana na ciglama nikada neće biti pronađeni. Rušenje Zida i premještanje na Mirogoj poruka je da se zakopa, zaboravi i uništi ta jedina snaga koju Hrvatska ima kao podsjetnik na Domovinski rat. Žalosno je to što se ne cijene imena tih ljudi koji su svoj žiot žrtvovali za našu bolju budućnost - komentirala je Vesna Škare-Ožbolt i uputila se do Zida boli izraziti protest zbog njegovog premještanja." (t.Pe.) - ja kažem: mislim šta je previše previše je. Tako pretjerivat nebi moglo ni malo dijete. Mesić kaže:"Zid nije mogao beskonačno ostati na ulici"  "Ja ću opet reći nešto zbog čega će me neki kritizirati. Smatram da taj zid nemože beskrajno ostati na ulici i da je za njega potrebno naći trajno rješenje - rekao je jučer predsjednik Stjepan Mesić. Na svakoj cigli u tom zidu piše ime i on je u vrijeme rata imao svoju funkciju jer je značio poruku da se zaustavi rat, ali je tu ulogu ispunio - rekao je Mesić. Iznio je prijedlog da se cigle s imenima ljudi koji su, kako je rekao, branili Hrvatsku ugrade u trajni spomenik žrtvama rata, po uzoru na američki spomenik holokaustu." - ja kažem: :))) Dakle zar ćemo mi mijenjat, skidat, trgat, rušit spomenike onako kako nam se promijeni vlast u državi? Kaj spali smo na to da radimo spomenik spomeniku!? Zar nam je to potrebno, šta ćemo sljedeće, hočemo spalit sve knjige i papire koji kažu da smo jednom spadali Yugoslaviji? Mislim, to je dokaz da smo imali veze a srbima, pa je logično za našu veliku vladu da se to izbriše. I Tito i Francetić Pavelić i bog te pitaj tko još vi su oni dio naše povijesti. I iako se ja ne slažem s njihovom politikom nemam apsolutno ništa protiv toga da se njima podignu spomenici, zašto ne, Bože moj. Povijest je povijest, ako ništa drugo neka nas samo podsijeća šta ne želim bit i imat. Nje svaki spomenik za veličanje i divljenje, neki su tamo samo da nas podsjete. A ovo sa Zidom boli mi je jedna od najgroznijih stvari koju je naša vlada ikada napravila što se tiče uništavanje kulture našeg naroda. Jer po meni to je jedan od najvrijednijih spomenika jer njega nije radio jedan čovjek, umjetnik, ciljano, već masa ljudi , spontano koje je nosio samo isti osjećaj, BOL!! A neke boli nikada ne prolaze, no našoj vladi je to malo teško shvatit, pošto oni nisu direktno sudjelovali u ničemu oni u te ljude samo otjerali da se potpišu tamo. Da su oni upisali jedno ime na taj Zid nikada ga nebi rušili! SRAMOTA!  |
26.01.2006., četvrtak
KAKO UŠTEDJETI VRIJEME???
Dakle, razmišljam.... Gledam svoje frendice iz srednje i njihov život. Mislim si čovječe kak sam ja stara. A jš gore kako sam ja neozbiljna za svoje godine. Ja bi trebala biti oličenje ozbiljnosti sa svim svojim šta ja nosim iza sebe. A ove moje cure iz srednje koje imaju samo faks i život su ono, kaputići, kompletići, fasciklići, cipelice, torbice, ozbiljna vezica, kino, crkva, nes od čokolade, film, dvd, nina badrić... mislim... I sad njihov najglavniji cilj je završit faks u nekom roku, zaposlit se...i.... i šta....šta onda....a da vas vidim, šta ćete kad završite faks??'  Možda naći poao u struci, ili lizat nekom dupe da dobijete ono što po znanju i zaslužuete, udat se, ženit se, imat godišnji, otići 10 dana sa familijom na more, na skijanje, radit kuću, kupit stan, kupit auto, otplatit kredit, otić u penziju, kukat kak je mala, i šta onda umrjet. Kao da život gubi smisao kad završimo fakultet, gotovo je sve, nestaje, kraj. Ako je fakultet stvarno naš vrhunac, ljudi kako smo mi u kurcu. Ja nikada, nikada nebi mogla imatg takav život, i iz toga se rodila moja inteligentna ideja, kako uštedjeti vrijeme!!?? Dakle postignete svoj vrhunac završavanjem fakultetam tj. srednje ili bilo koje druge škole, tj. krajnji završetak je pronalazak posla, i tada lijepo sjednete i ponavljate dan do penzije, dakle sjedite i čekate smrt. A sad koliko bi si ljudi živaca uštedjeli od tog čekanja kad bi se poslije faksa jednostavno....UBILI! Pa da. Nebi trebali dizat kredite da radimo kuće, kupujemo stanove i auto, sve to otplačivat, živcirat se, jer kad to sve riješimo umremo i opet ostanemo bez svega, onda je najbolje odmah poslije diplome ubit se i bok!! Pa kaj ne??  P.S. Nemojte mislit da ja imam neke samoubilačke sklonosti, jer nemam, neni samo puno stvari u našem svijetu nisu baš logične, pa da prikažem slikovito svoje mišljenje odnosno svoje gađenje prema pravilima današnjeg svijeta. Jer priznali ili ne pravila su nam u kurcu (pardon na izražavanju) kako ih got okrenuli i koja got uzeli. y< |
25.01.2006., srijeda
22 SU MI GODINE VEĆ
Kako sam se ja namučila, dva puta sam pisala post, i dva puta se izbrisao, sad mi se fakat više neda. Prije tri godine slavila sam rođendan s trbuhom do usta. I završila u petrovoj na porodu. Tada sam mislila da ću umrijet, i sjećam se toga kao da je bilo jučer. Samo se jačina bola izgubila u sječanju. Nije višeo onako jaka, samo se sječam da je bolilo. Znate kako dok se nečeg sjetite što je u vama pobudilo bilo kakve osjećaje, možete dok prepričavat e tu priču isto tako sjetiti jačine tog nekog osjećaja. E ali ja se nemogu sjetit jačine boli trudova, nikako, i baš mi je drago. Uglavnom, hoću reći da su ove tri godine tako brzo prošle, da se ja nisam stigla ni okrenut. Nekad mi se čini kao da stojim vezana u kući i nikako da skinem barem jednu od špagi kojim sam vezana. Kao da stojim ns mjesu i gledam vrijem kako ide, ide ide... a ja stojim. Toliko se stvari dogodilo, bespotrebnih i glupih, koje su mi zapravo samo oduzele te tri godine mog života. Navlačenje vamo tamo, sa brakom kad imaš 18, 19, 20 godina. To je nepotrebno, ja mislim da se ntiko nebi trebao boriti brakom sa toliko godina, jer te u godine bitne da razviješ sebe kao pojedinca, a ne da se razviješ s nekim u pojedinca, jer tada to zapravo nisi ti već okolina. I onda se probudiš sa 40 i hvatiš kako nisi izgubio samo jednu, dvje ili tri godine života, već 20. A 20 je godina puno.  Ne, nije mi žao što am ostala trudna, i ne nije mi žao štto sam je rodila, i ne nije mi žao što je imam, i nijer mi žao što sam se udala, i ne nije mi žao što sam rastala, jert tada bi mi bilo žao toga što živim i svega što sam naučila u tom periodu svog života. A znanje je močno, njega svima treba uvijek još samo malo više. I drago mi je što je imam jer mogu život doživjet na doze, mogu se ardovati vemu jer ne pretjerujem u ničemu. Mogu e radovati vom slobodnom vremenu, jer ga nemam puno, mogu se radovati svoim izlascima jer ne izlazim često, mogu se radovati svom jadikovanju, jer imam dobru ispriku za jadikovanje, a ne ko oni što studiraju i to je sve, i onda im je tak teško da mi se hoće srat. I mogu uživati u svom faksu jer stvarno imam sreće što sam uopće tamo, što usprkos svemu imam mogučnost toga. I mogu uživati u svakoj knjizi koju pročitam jer me sad nakon tolikog života knjiga više ne zamara već opušta... I zato mislim da je svaki život koji dobijemo uprao ono najbolje što možemo dobiti, i savaka loša situacija koja nam se dogodila je zapravo najbolje što nam se moglo dogoditi u tom trenutku, jer nikad neznamo što i koliko su nam se gore tvari mogle dogoditi da nam se nije dogodila baš ta "loša" NE VJERUJEM NIKOME OVDJE SU NAŠE DUŠE PRODANE  Cijela poanta post glasi ovako: Sretan rođendan meni i najsretnji treći rođendan mojoj maloj curi želim ja.  |
21.01.2006., subota
TUBORG
|
i imam zakon reklamu za tuborg. kao uđe lik u birc u koji stalno dolazi i konobar ga pogleda i klimne mu glavom kao (kaj ćeš) i ovaj lik isto sklima glavom (ma znaš već) i konobar sklima svojom (ok, može ) i stavi mu tuborg ispred njega i lik sklima(hvala) i uzme pivkana popije gutljaj i onak počne...ništa drugo nego klimat glavom...znate onak kak s mi klimamo dok smo ami a piva je jebeno dobra... ma da... e i kilima on tak i sad širi plan... malo po malo u bicu svi počnu klimat glavama i onda vidiš ljudi koji tek ulaze unutra klimaju glavama, i oni na ulici i svi i sad se zemlja okreće i dođemo na drugu stranu svijet i neki lik vozi auto i klima glavom. TUBORG- i kak već ide njihov slogan. imam ja reklamu i za replay trapewrice ali o tome drugi put,zapravo imam ja puno reklama. ali kaže mi frend da je ta reklama s klimanjem iz playstationa, ali nema veze ja mislim da je mojha za pivu orgialnija jer ne klimaš glavom dok igraš, nek se j... |
20.01.2006., petak
SOBA OGLEDALA
|
"Razmisli dobro i reci mi ne vidiš sebe ali vidiš njih živote tihe i prazne trač kao vijesti provjerene ti vidiš druge ali sebe ne?!?" s.p.  Zar nam to treba? Pričamo li gluposti o drugima samo da prikrijemo vlastite nedostatke?? |
19.01.2006., četvrtak
NISAM SE POČEŠLJALA
Prije cca 5 godina imala sam ful kratku kosu, onak da bude dignuta, raščupana, ne...I bio je petak i trebala sam ići van, dogovorila sam se s Inom (frendicom) da će doć po mene jer živi malo iza mene. Taj dan oko 6 popodne, bilo je ljeto, stari je kosio travu. Umoran uđe u kuću, ja se idem spremat, i kaže on meni da se počešljam! Ja kažem njemu da neću, on kaže meni da kak ja njemu mogu reć neću. Ja kažem, tak, neću, kak će mi stajat ak se počešljam, ko da me krava polizala, pa ajd sad ti tak van. I kaže on meni onda nejdeš van idi kupi travu na dvorište. Pobjesnila sam, otišla kupit travu. li nisam se počešljala. U međuvremenu eto ti Ine, dođe do mene na dvorište. INA: Kaj još nisi gotova, da te pričekam?! Odi se spremi JA: Ne, nejdem ti ja nikud! INA: (iz smiješka u zbunjenu facu) Zašto? Ma zezaš me! (smiješak) JA: Ne ne zezam, nejdem nikud, nesmijem nikud! INA: (opet ozbiljna faca) Zašto!? JA: Nisam se počešljala! INA: (smiješak, kiseli) Daj me nemoj zezat! P ati se šališ! Da, ni ja nisam vjerovala, bilo je smiješno! Kako roditelji vole imat autoritet, jer svi otali imaju autoritet nad njima pa da i oni mogu nad nekim! Strašno, ali smiješno, kad te prođe bijes! |
18.01.2006., srijeda
UBIT ĆU TE
|
UPOZORENJE: Moj sljedeči post neka ne uvrijedi nikoga tko sluša narodnjake. Ja ih osobno nevolim i ne mogu slušati jer ne nalazim ništa inteligentno u njihovim tekstovima, ali tko voli nek izvoli. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, i odabir glazbe koju će slušati kakva got da je. Moje dvije najbolje prijateljice slušaju narodnjake, pa bi stoga moje pljuvanje po narodnjacima bilo pljuvanje po njima, dakle kao pljuvanje po meni samoj. POST: Dakle, radile smo moja sestra i ja prije nekoliko tjedana krumpir salatu za ručak, i bilo je ful dosadno, pa smo počele skladat pjesme, a pošto u vrijeme za zajebanciju volimo analizirat banalnost tekstova narodnjaka, napravile smo narodnjak, koji ide ovako: Ubit ću te, ubit ću te što si tako veseo zar ti nije duš stalo do mene nimalo?? Kuda ideš, kuda kreneš moje ruke umiru što te nema što te nema u mome naručju a kad te s drugim u kafani vidim pištolj povlačim hoću da bum bum, napravim nemam ja snage nemam ja ljubavi da život tvoj tako ti uskratim ubit ću te ubit ću te što si tako veseo zar ti nije dušo stalo do mene nimalo!! 2X  I kaj mislite bi ceca htjela to odpjevat? mislim da sam pogodila njenu tekst inteligenciju?? |
17.01.2006., utorak
TUŽNO ALI ISTINITO
|
Kaže u jednom intervjuu Maković sljedeče: "U ovoj zemlji podmeću se eksplozivi u kuće i automobile, ljudi se ubijaju, a nikad se ne sazna tko stoji iza toga. Hvataju se jadna djeca koja popuše malo marihuane"  |
15.01.2006., nedjelja
BOŽE MILI...
|
Dali ste ikad čuli gluplju pjesmu od "Da me oče Stipe,oči moje lipe cili mi je smišan nakratko ošišan!!!" JA NE VJERUJEM! I najbitnije naše male djevojčice to pjevuše dok idu u školu!  |
12.01.2006., četvrtak
NIKADA A MOŽDA NI TADA
Mrzim birkoraciju, mrzim kapitalizam, mrzim matrijalizam, mrzim ljude koji kradu, mrzim ljude koji se po Zagrebu kurče sa svojom ružnom orginal torbicom onom na kojoj piše KS... kak je to ružno, ja da samo takve postoje na svijetu radije bi stvari nosila u krpi zavezanoj na štapu nego u toj torbici. Samo prave seljačine si to budu kupili. Mrzim dučane Leonarde Boban koja je naučila spojiti dvije različite krpe i sad ih prodaje pod haljinu za 2000 kn. A jebote... Moja poanta ovdje nije Leonarda Boban ni KS torbice, već američki glumci i glumice. Jeste li ikad razmišljali o tome koliko para oni zarade. Ajmo bubnut 15 miliona dolara po filmu, sad ih sve izjednačavamo na toliko i zamišljamo da svi oni toliko zarade, iako su cifre više, manje... Svi su oni veliki humanitarci, Bill Gates "donira" kompljutere, Angelina Jolie posvaja djecu, Oprah pomaže ljudima da smršave i daruje im kuće bla bla bla.... I svi se oni suosjećaju sa siromašnim zemljama, sa gladi u Africi, sa groznim stvarima koje se događaju malim kineskinjama, da svi se oni suosječaju, organiziraju live aid gdje svi pjevaju za mir, a nakon koncerta si 80 posto para od ulaznica poberu da mogu kupit malo heroina, kokaina pa da se mogu zrokat, a onih 20 posto daju za te jadne gladne.... hahaha koje smo mi budale, i mi ih uzdižemo...oni su zakon, kak su dobri... oni daju... daju oni daju ali ne pare već svoj šupak! Budale.  A sadaUTOPIJA: da svatko od tih glumaca (kojih ima masa i svi su svima sve više slični) se probudi jedno jutro i kaže: Wau danas bi mogao napraviti nešto stvarno korisno! I digne se iz kreveta s tim ciljem i ode u banku i digne milion dolara i sav taj novac položi u fond za mir u svijetu. I da svaki veliki močnik na svijetu uzme taj jedan jebeni milion, koji će osjetit da mu fali isto kak ću i ja osjetit da mi fali sedam kuna koje sam dala za kavu, i da svi to tak naprave, pa ljudi sve bi bilo ok! I onda bi se oni mogli kurčit (pardon na izrazu, ali to rade) da su dali! Ja kad bi imala para ja bi dala. Ja bi prva dala. I ako ću ikad imat tolko para, dat ću, možda ne prva, jer možda to izbrije netko prie mene, ali dat ću, možete me svi skupa držat za riječ! |
08.01.2006., nedjelja
MAČKE, PIČKE, TREBE
Čovječe razmišljam sinoć bila sam kod dečka i bila su još dva njegova frenda i njihove cure. Jedna mi je ok ova druga me živcira. I sad ta drga koja me živcira cijelo jebeno vrijeme kad got je vidjela neku žensku na tv u kaže vidi ovu trebu...vidi onu trebu...  I sad ja mislim, kako smo mi žene daleko dogurale unazad deset godina. Prvo smo bile mačke, ne svi su rekli u vidi koja dobra mačka. Onda se dogodila neka evolucija pa su svi i muški i ženski počeli cure oslovljavat s pička. Dakle dalje više naša faca nije bila bitna bila je bitna pička. Vidjeli su samo spolovilo. Seks se uzdigo. E al ni to nije bilo dota. Jebote sad smo trebe(rasplodna kobila). Nije bilo dosta pička već smo morale postat i rasplodne kobile!! I kaj koji k..... kaj ćemo bit sljedeće. Bog te pitaj al kak je ljdski rod krenuo nebu ništa bolje! A jebem ti... |
07.01.2006., subota
DIM IZ CIGARETE NOSI MOJE SNE...
Ajme... već jedno 6 godina pušim, da negdje šest godina. Počela sam zamislite ovo radi glupog idiotskog dečka.  Neki tamo kaj ja znam u kojeg sam se tako smrtno zaljubila a on je otišo i kažu da se nikad više neće vratiti. Ajme nog slomljenog petnaestogodišnjeg srca. Uzela sam cigaretu koju sam mu bila ukrala tjedan dana prije, i zapalila je na autobusnoj stanici. Vukla sam vukla i mislila kak su glupi oni koji kao povuku cigaretu i kašlju jebote nemogu stat. Hmmm.... ja nisam kašljala, i vukla sam , i smijala se onima koji su kašljala. A onda... uuuuuu..... zavrtilo mi se tak jako da sam se skljokala na pod, više mi nije bilo do smijeha onima koi su kašljali, ja bi u tom trenutku rado kašljala a ne ležala na zemlji...sramote. Dalje ni neću... Moj frend je recimo počeo radi matematike, profesorica mu stisnula sulju i eto mali pali pljugu, i pljuga još i dan danas obavezan modni detalj. Probala sam prestat pušit milijon puta. Od jutra, od podneva, od ponoći, da vi znate koliko puta i na koje načine, flastere, žvake, dvije na dan samo... A žvake kaj je to odvratno...fuj...staviš jednu u usta i počneš žvakati...uuuu ....fino...mentol....4sekunde kasnije....krghljnj....fuj....koji kurac....nikotin!! Odvratno, ko da si svih dvadeset cigareta pojeo, odvratno, i još to sranje košta 25kn! Ma drek to pomaže. E i onda sam odlučila jednostavno stat... jednostavno ne zapalit cigaretu... ajme idem ja sad zapalit cigaretu, malo previše pričam o njoj, a danas još nisam ni jednu, idem pa nastavim... Jeam, bilo je ok!  Nego, i tak dok sam ja isprobaval prestat pušit... ovak je to išlo... I neću zapalit... i onda se događa ovo... Ne neću. I želja u mom mozgu traje. Taj ovisni dio mi kaže: zapali, daj ajde, koji kurac ćeš sad prestat pa nije još vrijeme. I karakter dio kaže: Ne ću!. I ovisni dio kaže: ma daj jebo te odi na benzinsku tarog ti sad nema doma, odi kupi, ako te vidi da si išla reci da si išla vidit jer ima bon za mob! Karakter kaže: ne ću. I tak moj mozak vodi svoj razgovor nekih pola sata a ja sjedim u fotelji gledam tv, a zapravo uopće ga ne vidim (tv). I ako karakter pobijedi sve je dobro, zaboravim na pljugu i sljedečih sat vremena sam mirna. I onda opet sve to ispočetka. Pa ja ne vjerujem, ti dijalozi me ubijaju. Kao da se svađaju dvije strane u meni... onaj koji sam postala odratanjem i onaj dio koji ja stvarno jesam ali je otao negdje duboko duboko i zaspao, i sad misli da je pravo vrijeme da izađe van i da se izbori za svoj teritorij.  Imamo dvije opcije: pomiriti se s onim šta smo postali ili u potpunosti odbaciti upravo to što smo postali i biti ono što stvarno jesmo, a te dvije osobe u nama su često dvije jako različite osobe koje veže samo isto tijelo! |
01.01.2006., nedjelja
NOVOGODIŠNJE SAUČEŠĆE
 I eto nove godine ljudi! Meni je nova baš smirena, stari mi je miran cijeli dan, kuc, kuc, kuc da ne ureknem, a inače ima napade bijesa za rođendane i blagdane. Ja sam smirenija nego ikada, raspravila sam sa sestrom i sestričnom kak dok bilo koja od nas tri prođemo kraj onih zvonjava kaj ljudi imaju ispred kuće da štiti od zlih duhova, uvijek to zvoni kad mi prolazimo. Donjela sam neke novogodišnje odluke, uglavnom sve se baziraju na popravljanju učinjene štete sebi i drugima, tak da mi se ova godina zove Organizirani Kaos 2006. Bit će burno, a tako je i počelo sa sudbinama drugih. Nakon 8 mj. veze sa najdivnijim dečkom s kojim sam ikad bila, i s kojim sam se konačno nakon pet godina poznanstva našla u razmišljanju i svemu, dakle konačno sam mu uspijela reć da ga volim, i bilo je super i divno, i dočekali smo novu godinu divno i sve je bilo bajno i krasno i onda smo išli do frendova u neki disko čestitat, ne.  I neka mala glupača Ivana ŠVIP ŠMAD cura se zaleti do mog dečka i počne se vješat po njemu, ljubit ga po licu, fuj... I ne boli nju ona stvar šta on drži mene za ruku i miće se od nje, ne ona ko prava uporna droca...nastavlja... E ubila bi boga u njoj, već sam vidjela svoju šaku u njenoj glavi, ali suzdržala sam se okrenula i otišla do davora i matee da im čestitam. I cjelo vrijeme gledam šta oni rade i fakat ne vjerujem da žena ne kuži... i još ima snage doć do stola di smo bili zagrli ga i kaže "ja sam si njega izabrala" još joj matea kaže"nii" ne curu to ne jebe... i onda nakon pola sata ona skuži da bi bilo dobro da se makne i ode.. al neda vrag takvima mira, taman me prođe trenutna euforija i eto ti nje nazad.... a jebem ti ja... veli ona meni "joj ti sigurno mene mrziš" (marš piča ti materina mala...) ja sam samo glumila recimo maju iz ljubavi u zaleđu ali na još retardiraniji način dakle kao da mi je sve super ali a totalnom ironijom i cinizmom. I veli ona meni da ja njoj nemoram prodavat neke spike, a ja sam joj samo rekla da je baš slatka i da sam ja kristina.  Onda je hrvoje reko da kak se ja to ponašam, i blabla, ali nisam se dala nekim budalama da me zajebavaju i tak cura otišla... a dođe li još jednom...hmmm.... bolje ne jer neću bit retardirana jelena veljača tad. ali smo ja i moj dragi sve sredili i podigla mu je moja ljubomora malo ego i bilo mu je drago šta nije samo on lubomoran... i sad ga zovem prije pola sata i javi se i plačeee... ja reko koji kurac sad... i veli on kak mu je frend umro (treći po redu koji je umro) i to jedan mali Henrik se zove susjed mu je i jedini frend koji je njegov brat ikada u životu imao (brat mu je gluh pa možete shvatit predrasude koje ljui imaju i kako je teško naći prijatelja tak). Isuse kako je plakao. Kako mi ga je žao , a još mi je više žao tog dečka, na šalati je pao u neku provaliju od 8 metara... Bože grozno, a simpa dečko... Kako mi je žao i tog dečka i mog dečka i njegovog brata... STRAŠNO! A sinoć smo u pet ujutro pričali preko telefona o smrti i samoubojstvima. Ne vjerujem.  Henriku - gdje si, neka ti bude bolje nego šta je bilo!! |
