04.08.2014., ponedjeljak
Povijest šumarstva u Hrvatskoj
|
Šume su u povijesti Hrvatske narodu služile za preživljavanje, ali i za gospodarski oporavak nakon brojnih teških nesreća i ratova. Gotovo polovica kopnene površine naše zemlje je pod šumama i šumskim zemljištem, pa se Hrvatsku ubraja u sam vrh europskih zemalja po šumovitosti. Jedan od najstarijih pisanih dokumenata koji govori o korištenju šuma u Hrvatskoj i Slavoniji je dokument mađarskog pravnika Verbocya „Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae„ iz 1514. godine, kojim se zabranjuje sječa drva i paša stoke u šumama... U to vrijeme vojska Osmanlijskog Carstva već ozbiljno prijeti i austrougarskim krajevima, a ubrzo su ušli u veće dijelove istočne Hrvatske i Slavonije i tim su područjem vladali 170 godina. Poslije nekoliko pobjeda nad osmanlijskom vojskom 1687., carska austrijska vojska predvođena princom Eugenom pl. Savojskim, protjerala je Turke sve do Sarajeva. Nakon potpisivanja Karlovačkog mira u Srijemskim Karlovcima 1699. g. Srijem i Slavonija vraćeni su Austriji, a Dalmacija Veneciji. U graničnom području prema Bosni stvara se vojno područje pod jurisdikcijom Beča. Dotadašnja jedinstvena političko-upravna cjelina Hrvatske i Slavonije, dijeli se na civilnu ili Bansku Hrvatsku i na Vojnu krajinu. Tada sve šume na oslobođenom području postaju vlasništvo države, odnosno dolaze pod nadležnost Vojne krajine osnovane 1745. Ukupna površina šuma na tom području od Petrovaradina do Like bila je 1 milijun 289.153 jutra. U Karlovačkom generalatu, koji je obuhvaćao Vojnu krajinu od Krlovca i Slunja do mora, šumarstvo je bilo uređeno posebnim aktima. ) Bečka dvorska kancelarija je 1724. provela skromnu inventarizaciju i opis šuma na području Gorskog kotara i Primorja, a dvadesetak godina kasnije Karlovački generalat provodi inventarizaciju šuma na većem području, što se smatra prvom inventarizacijom u hrvatskom šumarstvu. Ukupno je obrađeno oko 160.000 katastarskih jutara šuma. U tom popisu nalaze se i prijedlozi s troškovnikom za gradnju izvoznih putova sa Velebita do ondašnjih luka Povila, Senja, Sv.Jurja, Lukova, Sitnice i Jablanca. U Banskoj Hrvatskoj vladali su feudalni odnosi s kmetstvom, dok je u Vojnoj krajini svaki muški stanovnik bio vojni obveznik i samim tim uživao posebna prava korištenja oranica i šuma. Zbog čestih neriješenih odnosa kmetova i plemstva donose se propisi i urbari koji ih reguliraju, međutim većina ih nije zaživjela u stvarnosti. Po njima su vlastelini dužni kmetovima davati, u ograničenim količinama, građu i drvo za ogrjev, te pravo na ispašu u šumama. Urbari su u svakodnevici ipak više rješavali pitanja vezana uz ono što kmet ne smije uživati i za što plaća štetu. U Banskoj Hrvatskoj poseban položaj imale su šume na području Gorskog kotara. Nakon što su presudom Petru Zrinjskom i Krsti Frankopanu 1671. konfiscirani cijeli posjedi i šume od mora preko Gorskog kotara do Kupe kod Ozlja, osnovana je ustanova nazvana Bakarski dominij. Na području Slavonije, za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije, donesen je 1755. prvi Šumski red, kojim je određeno da se nadzor nad šumama povjerava šumarnicima, podređenima krajiškom zapovjedniku Slavonije. Ovaj Šumski red sadržavao je mnoge pozitivne propise o postupanju sa šumom i o njezinu iskorišćivanju, što je kasnije ugrađeno u Šumski red Marije Terezije iz 1769.g. U Varaždinu je 1767. formirano Kraljevsko vijeće za političko – ekonomske i vojne poslove Hrvatske, u sklopu kojeg se regulira gospodarenje i zaštita šuma. Vijeće je 1771. donijelo odredbu kojom veliki župan mora svake godine podnijeti izvješće o stanju šuma u svojoj županiji. Prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama bio je Šumski red Marije Terezije (1769). Taj je dokument imao snagu zakona, a njime se prvi put vodi računa o potrajnosti gospodarenja, preporučuje vrijeme sječe, traži evidencija o sječama, daju praktične upute o sjetvi sjemena i sadnji žira, zabranjuju štetni zahvati (npr.brst i guljenje kore), uvodi taksa za žirenje i donose drugi propisi koji trebaju zaštititi i sačuvati šumu. Ovim dokumentom osnovane su tri šumarije: u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj Gori - prve šumarije na našem području. To je bio najznačajniji zakon o gospodarenju šumama do donošenja zakona o šumama u XIX stoljeću. Naputkom iz 1839. precizira se organizacija šumarske službe. U četiri generalata postavljeni su direktori, a ispod njih u pukovnijama šumarnici, koji su bili odgovorni za pomlađivanje šuma i njihov prihod, ali nisu imali samostalnost u odlučivanju. U svojim radovima često su kritizirali uplitanje vojnih zapovjednika u šumarsku struku. Za izravan nadzor oni su imali ispod sebe lugare – konjanike i pješake. Lugar na konju je morao kontrolirati i čuvati 100.000 jutara šuma, a pješak 10.000 jutara. Opadanjem moći Osmanlijskog Carstva, prestaje i potreba za Vojnom krajinom. Tako 1871. dolazi do odvajanja šuma za potrebe krajišnika od ostalog dijela šumskog posjeda koji ostaju državni, odnosno austrijski. Za državne šume u Vojnom zapovjedništvu u Zagrebu, osniva se Krajiška šumska uprava (kasnije postaje direkcija šuma ) sa šumarskim uredima u Vinkovcima i Otočcu.) Godina 1871. značajna je za hrvatsko šumarstvo iz tri razloga. • Početak razvojačenja Vojne krajine - Zakonom iz 1871. utvrđuju se ustanove za otkup prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što su stanovnici imali u državnim šumama u vrijeme Vojne krajine. Sve mjesne općine na području jedne pukovnije čine zasebnu imovnu općinu, a osnovano ih je ukupno 12. Šume su podijeljene tako da su one koje su bile bliže selima dodijeljene krajišnicima za podmirenje njihovih potreba, dok su državi pripale sačuvanije, kompaktnije i od sela udaljenije šume. Osim što su stanovnike bivše Krajine opskrbljivale drvom i ostalim koristima koje šuma može dati, imovne općine su nastojale povećati površine pod šumom otkupljivanjem od vlastelinstva. Najveće površine šuma otkupila je Brodska imovna općina, koja je i bila najuspješnija. Imovne općine odigrale su na svojim područjima vrlo važnu ulogu u ukupnom gospodarskom, ali i kulturnom napretku. Gradile su škole, vatrogasne domove, bolnice, šumarske zgrade, ceste, željeznice, kanale i stanove. Može se reći kako su imovne općine ostavile neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. • U Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade prvi put postavljen šumarski stručnjak za šumarskog izvjestitelja. • Dokument „Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šumah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji „ 1885. – reorganizacija uprava državnih šuma – u Zagrebu se osniva Šumarsko ravnateljstvo, u Vinkovcima nadšumarski, a u Otočcu samostalni šumarski ured, koji je kasnije premješten u Sušak. Sa općeg šumarsko-političkog gledišta značajna je i 1894. kada je za poslove šumarstva u Odjelu za unutarnje poslove, osnovan poseban odsjek s većim brojem šumarskih stručnjaka. Šumarski je nadzor (inspekcija) obavljan po austrijskom Zakonu o šumama iz 1852.g. U građanskom dijelu Hrvatske, sva je zemlja do 1848. u posjedu zemaljskog gospodara ili plemstva, osim zemlje slobodnih gradova. Kmetovi i seljaci imali su prava ispaše, izrade ogrjeva i građe u vlastelinskim šumama. Urbarski sud odlučivao je u sporovima između pojedinih zemljišnih zajednica i vlastelina. Administrativne poslove za zemljišne zajednice obavljale su upravne općine, a stručne šumarske poslove, kotarski šumari ili ovlašteni šumarski stručnjaci. Većina zemljišnih zajednica bila je sklona dobrom gospodarenju, a veće, kao one u Vrbovskom i Ravnoj Gori, materijalno su pomagale razvoju svojih područja. Zemljišne zajednice ukinute su 1947. kada je njihov posjed proglašen općenarodnom imovinom. Sličnu sudbinu doživjele su i imovne općine, koje su na svojim područjima djelovale do 1941. kada su zakonskom odredbom prestale postojati, a formalno su ukinute 1947. kada su nacionalizirane i proglašene općenarodnom imovinom. I drugi oblici vlasništva nad šumama, kao gradskih i seoskih općina, te šume crkvenih ustanova također su 1947. nacionalizirane. Baranjske šume imale su sličnu povijest kao i slavonske šume dok su Baranjom vladali Osmanlije. Nakon što su protjerani, austrijski car Leopold I. Hasburgovac, daruje Baranju svom najuspješnijem vojskovođi, princu Eugenu Savojskom koji već 1699. osniva poljoprivredno dobro „Belje“ u čijem su sastavu se našle sve šume. Savojski uživa u tom svom posjedu do 1736., a budući da nije imao potomaka, posjed poslije njegove smrti prelazi u vlasništvo carske komore. 1874. posjed kupuje Marija Kristina, žena nadvojvode Albrehta, te se do Prvog svjetskog rata izmjenjuje nekoliko vlasnika. Po završetku rata Baranja dolazi u posjed Kraljevine SHS, kada nastupa i najteže razdoblje za šume, jer se njihovom sječom i prodajom namiruju gubici na poljoprivredi imanja „Belje“. Poslije Drugog svjetskog rata osnivaju se šumarije Tikveš, Zmajevac, Bilje i Beli Manastir, a šume pripadaju LŠG „Jelen“ upravi u Beogradu. Šume i šumska zemljišta u Dalmaciji od XV stoljeća do 1797. bile su u vlasništvu Dubrovačke Republike, te kao mletačka provincija, pa jedno kraće razdoblje do 1805. pod Austrijom, zatim do 1813. pod Napoleonom, kada opet prelazi pod vlast Austrije. Svi oni u šumama Dalmacije snabdijevali su se građom za građevine, posebno Venecija, te za izgradnju brodova. Već 1464. mletačka vlast osniva šumarsku službu i donosi propis „ Magistrat providure za drvo i šume.“ Osnivaju rezervat za hrastovinu, zabranjuju krčenje šuma, držanje koza i druge mjere. Međutim ni Mleci, a nakon njih ni Austrija nije posvetila mnogo brige šumama. Vladavina Francuza u tim krajevima donijela je i uvođenje strožih mjera za zaštitu šuma. Na primjer, u svrhu racionalnijeg korištenja ogrjevnog drveta propagirana je gradnja seoskih krušnih peći. Obnavljaju devastirane šume, osnivaju „svete gajeve“ i donose obvezu svakog sela da ograđuju šumu radi zaštite od ispaše stoke. Zapisi govore kako je 1809. bilo 372 branjevine ukupne površine više od 19.000 hektara. U Ninu i Zemuniku podižu prve rasadnike za proizvodnju sadnica šumskog drveća. Povlačenjem Francuza sve podignuto počinje propadati. Ponovnim dolaskom pod austrijsku vlast tek u drugoj polovici 19. stoljeća obnavljaju se degradirane sastojine i pošumljava goli krš, uređuju bujična područja i druge mjere. Do Prvog svjetskog rata pošumljeno je više od 5000 ha i uređeno pedesetak bujica. Pred Drugi svjetski rat u Dalmaciji je bilo popisano više od 361.118 hektara šuma. Područje Istre najduže je bilo pod Mletačkom Republikom. Ali budući je Istra bila od posebne važnosti za Veneciju, zbog opskrbe drvnim materijalom, posebno za brodove, šumama su posvećivali znatnu pozornost. Vodila se briga o racionalnom iskorišćivanju i uzgoju mlade šume. 1532. osnivane su šumarske inspekcije, 1584. sastavljen je prvi katastar šuma - jedan od prvih u tadašnjoj Europi i svijetu. Kasnije 1766. donosen je novi Morosinijev katastar, a za zaštitu i unapređenje šuma izdaju se posebni propisi, od kojih je najznačajniji „ Naređenje preuzvišenog kolegija varh dubravah dneva 16. prosinca 1777.g. za stražu, nauku i težanje dubravah daržave od Istrije“. U njemu se spominje i sadnja žira najbolje vrste u šumama u kojima nema hrasta. I u Istri za vrijeme vladavine Francuza od 1805. do 1813. štite se i njeguju šume. Nakon pripajanja Istre Austrijskom carstvu državna briga za šume i šumski fond opada. Dolazi do prekomjernih i nerazboritih sječa te nastajanja bujičnih područja. Promjene nastaju tek u drugoj polovici 19. stoljeća kada je u Zadru osnovano Carsko namjesništvo za šumske poslove. Istra je bila u sklopu carskog namjesništva u Trstu, ali je zadarski šumarski nadzornik bio zadužen i za Istru. 1866. Istarska skupština donosi Zakon o pošumljavanju te je do 1913. pošumljeno više od 4000 ha, a daljnje pošumljavanje prekinuo je Prvi svjetski rat. U razdoblju između dva svjetska rata bilo je pošumljeno tek oko 2000 ha, a uređeni su i tokovi rijeka Mirne i Raše. Nakon Drugog svjetskog rata, Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji (1945), te Zakonom o proglašenju šuma imovnih općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom (1947) dolazi do objedinjavanja cjelokupnog šumskog fonda, te prvi puta u katastar državnih šuma ulazi 1 milijun 482.597 ha šuma. Ali ubrzo za hrvatsko šumarstvo dolaze crni dani. Zemlja je bila razrušena ratom, pa za obnovu tadašnje FNRJ i zadovoljenje potreba preostale drvne industrije dolazi do pojačanih sječa šuma. Posebno se to odnosilo na sjeverni dio Hrvatske, gdje su postojali uvjeti za pojačanu sječu i izvoz sirovine iz šume. Novi udarac hrvatskim šumama zadaje blokada države, kada se u inozemstvo može plasirati jedino slavonska hrastovina. U razdoblju od 1946 do 1951. godišnje se prosječno sjeklo 6,2 milijuna metara kubnih, a samo 1948. posječeno je čak 7 milijuna 235.000 kubika. Od 1952 do 1956. sjeklo se prosječno godišnje 4,2 milijuna, a od 1957 do 1961. nešto više od 3,6 milijuna kubika. Od 1962. do 1965. sječa se ponovno povećava na 4,2 milijuna kubika, a ovo razdoblje karakterizira intenzivno pošumljavanje sa brzorastućim vrstama, prije svega euroameričkim topolama. RAZDOBLJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA Nakona Drugog svjetskog rata obnova šuma otpočela je na svim područjima, bile su popularne omladinske radne akcije na pošumljavanju, posebno na degradiranim dijelovima krša, ali više se vodilo računa o kvantitetu radova, a manje na kvaliteti. Stručni rad počinje sa osnivanjem posebnih organizacija, istraživačkih i obrazovnih na svim područjima. Institut za pošumljavanje i melioraciju krša, Srednja šumarska škola za krš u Splitu, Uprave za pošumljavanje u Rijeci i Splitu, zatim Institut za eksperimentalno šumarstvo JAZU u Zagrebu, pa Institut za šumarska i lovna istraživanja, te Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Od 1960. odvaja se od zajedničkog agronomskog fakulteta, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a 1974. osnovan je Šumarski institut u Jastrebarskom. Zakonom o šumama iz 1963. učinjen je manji pomak u financiranju. U tom razdoblju hrvatsko šumarstvo doživljava nekoliko organizacijskih promjena prilagođenih modelu privređivanja u socijalističkom uređenju. Posebno su bile izražene „ ourizacije “ i funkcionalne organiziranosti koje su nastale 1984. ŠUMARSTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON 1990. S političkim i društvenim promjenama u Republici Hrvatskoj 1990. nastupile su i za šumarstvo i upravljanje šumama značajne promjene. Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, na temelju kojeg su sve društvene šume proglašene državnim, te je ozakonjeno osnivanje javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem. 1. siječnja 1991. registrirano je Javno poduzeće „Hrvatske šume“ Zagreb. U novu organizaciju šumarstva Hrvatske ušle su dotadašnja Samoupravna interesna zajednica šumarstva Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu, Radna organizacija šumarstva „Slavonska šuma“ iz Vinkovaca, Šumsko gospodarstvo „ Josip Kozarac “ Nova Gradiška, Šumsko gospodarstvo „ Mojica Birta “ Bjelovar, Šumsko gospodarstvo „ Varaždin “ Varaždin, Šumsko gospodarstvo „ Zagreb „ Zagreb, Šumsko gospodarstvo „ Sisak „ SisakŠumsko gospodarstvo „ Karlovac “ Karlovac, Goransko – primorsko gospodarstvo „ Delnice „ Delnice, Šumsko gospodarstvo „ Istra “ Buzet, Šumsko gospodarstvo „ Dalmacija “ Split, te Šume i šumska zemljišta u Baranji i na području Republike Hrvatske, kojima gospodari LŠPG „ Jelen “ Beograd. U novoj organizaciji šumarstva „Hrvatske šume“ Zagreb, osnovana je jedna Direkcija u Zagrebu, te 16 Uprava šuma, sa ukupno 168 Šumarija. Danas ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj iznosi 2 688 687 ha što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2 106 917 ha u vlasništvu Republike Hrvatske (gospodare Hrvatske šume), dok je 581 770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Organizacijski model načinjen je po uzoru na razvijenije europske države u kojima prevladava revirni sustav. (Članak je kopiran s portala "Hrvatske šume") |
- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.08.2014., nedjelja
ŠUMARSKI RJEČNIK
|
Alpinum Planinski botanički vrt. Osniva se unutar botaničkih vrtova ili odvojeno sa svrhom uzgoja i upoznavanja biljaka iz planinskih i predplaninskih predjela. Ambrozija Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) izrazito je prilagodljiv korov, a pelud ove biljke jedan je od najjačih poznatih alergena. Dosegne visinu do 120 cm, razgranjena je, a svi su njeni dijelovi pokriveni dlačicama. Listovi su dvostruko perasti, odozdo sivozeleni, dugi 5-10 cm. Cvjetovi su glavičasti, žućkaste boje i nalaze se na vrhu stabljike. Biljka počinje cvasti u lipnju i srpnju. Anatomija drva Znanost o makroskopskoj, mikroskopskoj i submikroskopskoj građi drva s opisom, ocjenom i određivanjem vrsta i svojstava drva. Arboretum Samostalni prostor ili dio botaničkog vrta, u kojem se uzgaja drveće i grmlje , u znanstvene, ornamentalne ili uzgojne svrhe. Arboretum je zapravo zbirka živog drveća i grmlja, to je specijalni botanički vrt u kojem se uzgaja isključivo drveće i grmlje. Areal Svaka bilna vrsta ima svoje karakteristično obitavalište koje se naziva areal, a nastao je kao rezultat povjesnog razvitka vrste, ekoloških zahtjeva, te genetskih osobina vrste.Veličina pojedinih areala je različita: ako areal pokriva više kontinenata vrsta se smatra kozmopolitskom, a ukoliko je rasprostranjenje biljke vrlo maleno govori se o endenskim vrstama. Ariš-Larix Rod listopadnog drveća iz porodice Pinaceae koji obuhvaća desetak vrsta. Bagrem-Robinia Rod listopadnog drveća i grmlja iz porodice Leguminosae koji obuhvaća 20 vrsta iz Sjeverne Amerike i Meksika. U Europu je donešen 1601. godine. Bijel i srž Kod nekih vrsta drveća periferni (mlađi) godovi svijetlije su boje, a unutrašnji (stariji) godovi tamnije su boje. Svijetliji vanjski dio drva zove se bijel, a tamniji unutrašnji dio drva srž. Biljke Živa bića koja se odlikuju time što uz pomoć kloroplasta svjetlosnu sunčevu energiju pretvaraju u kemijsku i time iz anorganskih izgrađuju energijom bogate organske spojeve. Bjelogorica Bjelogorične vrste drveća su: hrast lužnjak, hrast kitnjak, cer, medunac, crnika, bukva, jasen, gorski javor, mliječ, brijest, obični grab, crni grab, bjelograbić, divlja trešnja, pitomi kesten, bagrem, klen, lipa, breza, domaća topola, euroameričke topole, vrba , joha, platana, Bonitet staništa Mjera kvalitete odnosno proizvodnosti staništa, a određuje se u jednodobnim sastojinama na osnovi starosti sastojine i srednje sastojinske visine srednjeg plošnog stabla, a u raznodobnim sastojinama prema promjeru i visini dominantnih stabala. Bor-Pinus Rod crnogoričnog drveća iz porodice Pinaceae. Ima ih više od 100 vrsta. Bukva-Fagus Rod listopadnog drveća iz porodice Fagaceae zastupljen sa ukupno devet vrsta. Crnogorica Crnogorične vrste drveća su obična jela, obična smreka, obični bor, crni bor, alepski bor, borovac, ariš, duglazija, tisa, čempres, pačempres, ... Cvijet Cvijet je jasno omeđen izdanak ili dio biljnog izdanka s ograničenim rastom, a služi za razmnožavanje. Glavni dijelovi cvijeta jesu tučak, prašnici, vjenčić, čaška i cvjetište. Četinjače U skupinu četinjača spadaju: obična jela, obična smreka, obični bor, crni bor, alepski bor, borovac, ariš, duglazija, tisa, čempres, pačempres, ... Čiste sastojine Sastojine u kojima je jedna vrsta drveća zastupljena sa više od 90% drvne zalihe u odnosu na ukupnu drvnu zalihu. Čišćenje Uzgojni zahvat kojim se iz mlade sastojine uklanjaju bolesna i nekvalitetna stabla, nepoželjne vrste i štetni predrast, te formira željeni omjer smjese vrsta drveća Debljinski stupanj Kod izmjere prsnih promjera, promjeri stabala grupiraju se u grupe, debljinske stupnjeve, širine 5 cm. Način grupiranja je da: raspon od 11 do 15 cm, nazivamo debljinski stupanj 12,5 cm ili debljinski stupanj 3; raspon od 16 do 20 cm nazivamo debljinski stupanj 17,5 cm ili debljinski stupanj 4; itd. Dendrologija Dendrologija je znanost o poznavanju drvenastih biljaka. Bavi se sistematikom i vanjskom morfologijom drveća i grmlja. Šumarska dendrologija bavi se prvenstveno autohtonim vrstama koje tvore šumske sastojine, dok se parkovna dendrologija bavi poznavanjem domaćeg i introduciranog drveća i grmlja koje se primjenjuje u uređivanju parkovnih površina. Dendrometrija Znanost koja proučava metode i tehniku izmjere pojedinih stabala i sastojina. Dobni razred Temeljem starosti sastojine se razvrstavaju u grupe, dobne razrede. Dobni razred obuhvaća sastojine unutar određenog raspona starosti. Širina dobnog razreda, odnosno raspon godina koje obuhvaća, ovisi o ophodnji i može iznositi 5, 10 ili 20 godina. Doznaka Pod doznakom stabala za sječu podrazumijeva se odabiranje, obilježavanje i mjerenje, te obračun drvne mase stabala za sječu. Doznaka se obavlja na osnovu propisa Osnove gospodarenja ili Programa za gospodarenje šumama, a da li je pravilno obavljena kontrolira nadležni Državni inspektor. Drvna zaliha Pojam koji označava volumen stabla, odnosno svih stabala na nekoj površini, a izražava se u m3. Drvna zaliha, za neku površinu, određuje se računski na temelju izmjerenih podataka prsnih promjera i visina živih stabala iznad taksacijske granice. Osnovna jedinica površine za prikaz drvne zalihe iznosi jedan hektar (10000 m2) Endemi Tipovi organizama koji su ograničeni u rasprostranjenosti na jednu manju, prirodnu geografsku cjelinu. Etat Etat je količina drvne zalihe ili površina šume predviđena za sječu. Etat za pojedinu gospodarsku jedinicu propisan je Osnovom gospodarenja ili Programom za gospodarenje šumama, a usklađen je sa propisom Šumskogospodarske osnove područja. Kod određivanja etata uzeti su u obzir mnogi faktori od kojih izdvajamo: namjenu šume, sadašnje stanje drvne zalihe i broja stabala, prirast, učešće vrsta drveća i ostalo, a ne smije se zanemariti i potrajnost u gospodarenju. Razlikujemo etat glavnog i prethodnog prihoda u jednodobnim šumama, te etat prebornih šuma. Fitocenologija Znanost o biljnim zajednicama te uvjetima i zakonitostima njihova razvitka i života. Fitopatologija Znanost o biljnim bolestima Furnir Listovi drveta debeli 0,05-10 mm izrađeni ljuštenjem, rezanjem ili piljenjem. Garig Degradirana makija grmolikih zimzelenih vrsta sa sklopom koji prekriva oko 50% njezine površine , a ostali dio su manje čistine Glavni prihod Posječena drvna masa u jednodobnoj sastojini koja je napunila starost propisanu ophodnjom i u njoj je Osnovom ili Programom propisana njezina obnova. Gljive Gljive su heterotrofni organizmi koji se obično ubrajaju u biljke steljnjače. Danas je poznato preko 100 000 vrsta gljiva. Tijelo gljiva je najčešće građeno od tankih nitastih tvorevina-hifa, koje zajedno čine micelij. God God je sloj drva nastao u jednom vegetacijskom periodu (jednoj godini). Na poprečnom se presjeku godovi vide kao koncentrični kružni vijenci, a njihova širina ovisi o vrsti drveta, sastojbinskim uvjetima i zdravstvenom stanju. God se sastoji od unutarnjeg dijela-ranog drva i vanjskog dijela ili kasnog drva. Godišnji plan gospodarenja Elaborat koji se izrađuje kada ne postoji mogućnost pravodobne revizije odnosno obnove Osnove gospodarenja ili Programa za gospodarenje šumama. Godišnji plan gospodarenja vrijedi samo jednu godinu, a njegove odredbe sastavni su dio nove Osnove ili Programa. Odobrava ga Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog Komisije za njegov pregled, a provođenje kontrolira Državni inspektorat. Golosjemenjače Primitivnija skupina cvjetnjača kojima je bitna karakteristika da im sjemeni zameci (odnosno sjemenke) leže slobodno na plodnim listovima, a nisu zatvoreni u plodnici. Listovi mogu biti različita oblika, većinom su čvrsti i uvijek zeleni. Gospodarska jedinica Gospodarskom jedinicom smatra se dio šumskogospodarskog područja koji je u pravilu prilagođen konfiguraciji terena, organizacijskim potrebama i prometnicama, a obuhvaća jedan ili više šumskih predjela. Na šumskogospodarskom području formirane su gospodarske jedinice državnih i gospodarske jedinice privatnih šuma. Prosječna veličina gospodarske jedinice državnih šuma iznosi oko 3000 ha. Hrast-Quercus Rod iz porodice Fagaceae koji sadrži oko 300 listopadnih i vazdazelenih vrsta drveća i grmlja. Izbojak Izbojak, mladica ili lastar je dio stabljike koji nosi pupove, listove i cvjetove. Po smještaju mogu biti nasuprotni (jasen, javor, divlji kesten, svib, ...), naizmjenični (bukva, lipa, ...) i pršljenasti (jela, bor, smreka, ...). Izbojci na višim biljkama nastaju iz pupova. Iz vršnog pupa razvija se glavni izbojak, a iz pupova u pazušcu listova razvijaju se postrani izbojci. Izdanak Izdanak je izbojak koji tjera iz dna stabljike ili iz korijena. Rastu veoma brzo, imaju adventivno korijenje te odvojeni od matičnog korijena mogu postati samostalna biljka. Mnoge vrste listopadnog drveća imaju izuzetnu izdanačku sposobnost (koristimo u uzgoju niskih i srednjih šuma), za razliku od četinjača koje tu sposobnost, osim rijetkih iznimaka (tisa, neke vrste borova, ...), nemaju. Izvanredna revizija osnove gospodarenja Postupak izmjene propisanih radova u Osnovi gospodarenja i Programu za gospodarenje šumama, a izrađuje se kada se u tijeku gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, unutar 10 godina za koje su elaborati izrađeni, dođe do odstupanja od propisanog načina gospodarenja zbog elementarnih nepogoda, štetočina bilja, sušenja, propadanja šuma, stanja prirodne obnove ili sječe većih razmjera za potrebe infrastrukture. Izvanredne revizije izrađuju se samo ako je došlo do odstupanja iz navedenih razloga. Odobrava je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog Komisije za njezin pregled, a provođenje kontrolira Državni inspektorat. Jasen-Fraxinus Rod bjelogoričnog listopadnog drveća, rjeđe grmlja koji obuhvaća više od 80 vrsta vrlo različitih morfoloških i ekoloških karakteristika. Javor- Acer Rod listopadnog, samo izuzetno zimzelenog drveća, poludrveća i rjeđe grmlja iz porodice Aceraceae. Obuhvaća preko 150 vrsta rasprostranjenih po umjerenim i suptropskim klimatskim područjima. Jednodobne (regularne) sastojine Sastojine kod kojih na istoj površini rastu stabla podjednakih visina, debljina i starosti, a njima se sastojinski gospodari, odnosno gospodari se kao sa jednom cjelinom Jela-Abies Rod crnogoričnog vazdazelenog drveća iz porodice Pinaceae, koji obuhvaća oko 40 vrsta. Koljik Sastojina koju čine stabalca čiji je prosječni prsni promjer od 5 do 7 cm. Konverzija šuma Izmjena uzgojnih i sastojinskih oblika u gospodarenju šumama. Na izmjenu uzgojnih oblika sastojine djeluje uglavnom čovjek dok na promjenu sastojinskih oblika osim čovjeka vrlo često djeluje i priroda. Letvik Sastojina koju čine stabalca čiji je prosječni prsni promjer od 7 do 15 cm. Liko Liko su čvrsti i žilavi švežnjići neodrvenjenih stanica s vanjske strane kambijalne zone. Listače U skupinu listača spadaju: hrast lužnjak, hrast kitnjak, cer, medunac, crnika, bukva, jasen, gorski javor, mliječ, brijest, obični grab, crni grab, bjelograbić, divlja trešnja, pitomi kesten, bagrem, klen, lipa, breza, domaća topola, euroameričke topole, vrba , joha, platana. Makija Degradacijski stadij šuma hrasta crnike nastala iz panja. Maklja Alat za skidanje mrtvog dijela kore kod postavljana oznaka gospodarske podjele ili slično. Mikoriza Pojam koji označava pojavu gdje korijenje nekih vrsta šumskog drveća živi u životnoj zajednici s određenim vrstama gljiva. Mješovite sastojine Sastojine u kojima su, uz glavnu vrstu, zastupljene i druge vrste drveća udjelom većim od 10 % od ukupne drvne zalihe. Mladik Biljke od dobi kad se formira debalce i krošnja do trenutka maksimalnog visinskog prirasta. Njega pomlatka i mladika Uzgojni zahvat kojime se stvaraju uvijeti za daljnji razvoj mladog naraštaja sastojine, a obuhvaćaju radove “čepovanja” odnosno sječe oštećenih stabalaca u doba mirovanja vegetacije na čep, te u doba vegetacije sječu podrasta i grmlja, te uklanjanje korovske vegetacije žetvom. Obnova osnove gospodarenja Postupak izrade elaborata Osnove gospodarenja koji se provodi svakih 20 godina, a obuhvaća detaljnu izmjeru svih potrebnih elemeneta za određivanje sadašnjeg stanja šuma na području pojedine gospodarske jedinice. Odjel Dio gospodarske jedinice, odnosno trajna osnovna jedinica gospodarskog razdjeljenja šume u okviru pojedine gospodarske jedinice. Površina odjela ne može biti veća od 60 hektara. Izuzetno površina odjela za neobraslo proizvodno šumsko zemljište, šikare, šibljake i garige može biti i veća od 60 ha. Odsjek Dio odjela, odnosno najmanja osnovna površina gospodarskog razdjeljenja šuma unutar odjela. Odsjek čini sastojina, kojom se zbog njenih specifičnosti posebno gospodari,a za razliku od odjela nije trajna nego dinamička osnovna jedinica. Najmanja površina odsjeka iznosi 1 ha, a iznimno u šikarama, šibljacima, makijama i garizima najmanja površina odsjeka može biti 5 ha. Ophodnja To je onaj broj godina koji prođe od osnivanja sastojine, odnosno nicanja biljaka na nekoj površini, i zrelosti sastojine pri kojoj je ostvaren cilj gospodarenja. Nakon postizanja tog cilja većinom dolazi do sječe svih stabala na istoj površini i ponovne obnove sastojine. Donja granica ophodnje u jednodobnim sastojinama propisana je Pravilnikom za uređivanje šuma, a odnosi se za gospodarske šume. Za zaštitne i šume s posebnom namjenom ophodnja je u pravilu fiziološka zrelost stabala. U prebornim sastojinama umjesto ophodnje koristimo termin promjer sječive zrelosti, odnosno onaj promjer stabla iznad kojeg je stablo zrelo za sječu, a njegovo mjesto u sastojini zauzeti će mlado stablo. Ophodnjica Ophodnjica je vrijeme koje prođe između dvije sječe na istoj površini u prebornoj šumi. Oplodna sječa Sječa u funkciji obnove jednodobne sastojine. Oplodna sječa obično se provodi u tri faze, sijeka, a to su pripremni, naplodni i dovršni sijek. Ovisno o stanju sastojine i njene prirodne obnove, te zastupljenim vrstama drveća, broj sijekova može biti veći ili manji. Osnova gospodarenja Elaborat koji utvrđuje sadašnje stanje, vrste i opseg radova za neposredno gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u pojedinim gospodarskim jedinicama. Osnova gospodarenja donosi se za razdoblje od 10 godina, orjentaciono, radi osiguranja potrajnog gospodarenja i za daljih 30 godina. U svakoj Osnovi gospodarenja daje se bilanca dosadašnjeg gospodarenja, te usporedba sadašnjeg stanja sa stanjem prije 10 godina. Odobrava je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog Komisije za njezin pregled, a provođenje kontrolira Državni inspektorat. ________________________________________ Panjača Sastojina u kojoj su stabla nastala iz panja. Plantaža Umjetno podignute sastojine uz primjenu agrotehničkih mjera, a većinom služe za intenzivnu proizvodnju drvne mase. Pomladak Biljke u dobi od 1 godine do dobi kad se kod njih oblikuje debalce i krošnja. Ponik Mlade biljke nastale iz sjemena starosti do jedne godine. Preborna sječa Sječa u prebornoj sastojini, a njena karakteristika je da se na istoj površini vrši sječa zrelih stabala i proreda, te njega i čišćenje u mladom naraštaju sastojine. Preborne sastojine Sastojine kod kojih na istoj površini rastu stabla različitih visina, debljina i starosti, a sa njima se gospodari stablimično ( svako stablo je cjelina za sebe) ili grupimično ( na nekoj površini imamo više manjih cjelina, veličine 1-2 visine stabala, kojima se zasebno gospodari). Presslerovo svrdlo Instrument za uzimanje uzoraka, izvrtaka, za potrebe izračuna prirasta stabala. Prethodni prihod Posječena drvna masa u jednodobnoj sastojini do početka njezine obnove, a ostvaruje se u sastojinama koje se njeguju proredom. Prirast Pod prirastom podrazumijevamo povećanje dimenzija stabla u nekom vremenskom razdoblju. Razlikujemo: debljinski prirast- prirast stabala u debljinu, visinski prirast – prirast stabala u visinu, volumni prirast – prirast drvne mase, odnosno volumena stabla. Program za gospodarenje šumama Elaborat koji sadrži sve podatke kao i Osnova gospodarenja, a donosi se za razdoblje od 10 godina, uz orijentaciju za daljih 10 godina. Programi za gospodarenje šumama izrađuju se za šume i šumska zemljišta na području krša, zaštitne šume i šume s posebnom namjenom, šume u privatnom vlasništvu, šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu kojima iznimno gospodare tijela državne uprave i pravne osobe u državnom vlasništvu. Odobrava ga Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog Komisije za njegov pregled, a provođenje kontrolira Državni inspektorat. Promjerka Instrument za izmjeru promjera stabala. Sastoji se od ravnala, jednog nepokretnog i jednog pokretnog kraka. Proreda Uzgojni zahvat njege sastojina kojime se nakon provedenog zahvata čišćenja nastavlja oblikovanje krošanja, uklanjaju bolesna i nekvalitetna stabla, te stabla koja se ne smatraju nosiocima daljnje stabilnosti i kvalitete sastojine,te smetaju ostalima za daljnji razvoj. Prsni promjer stabla Promjer stabla na visini o 130 cm od tla. Redovna revizija osnove gospodarenja Postupak izrade elaborata Osnove gospodarenja koji se provodi svakih 10 godina, odnosno između Obnova, a ne obuhvaća detaljnu izmjeru svih potrebnih elemeneta za određivanje sadašnjeg stanja već neke elemente možemo dobiti i računskim metodama. Regularne (jednodobne) sastojine Sastojine kod kojih na istoj površini rastu stabla podjednakih visina, debljina i starosti, a njima se sastojinski gospodari, odnosno gospodari se kao sa jednom cjelinom. Revir Stručno-tehnički poslovi u šumariji organiziraju se po revirnom sustavu. Ovisno o opsegu poslova revir predstavlja određeni dio, odnosno jednu ili više gospodarskih jedinica. Revirom rukovodi revirnik. Sastojina Dio šume koji se razlikuje od ostalih dijelova šume po vrsti drveća, dobi, stadiju razvitka, načinu postanka, uzgojnom obliku i načinu gospodarenja. Sjemenjača Sastojina u kojoj su stabla nastala iz sjemena ili iz sadnica, u mlađoj dobi u njoj može biti i manji broj stabala iz panja. Sklop Stupanj zastiranja tla krošnjama ili pokrovnost. Srednjedobna sastojina Sastojina starosti od jedne polovice do dvije trećine ophodnje. Stanište Stanište u užem smislu podrazumijeva tlo i klimu određenog mjesta na kojem se nalazi sastojina, vrsta drveća ili jedinka. U širem smislu stanište je skup svih živih i neživih činitelja okoline neke jedinke. U najširem smislu stanište čine litosfera, pedosfera, atmosfera i hidrosfera o čijem odnosu ovisi razvitak biosfere. Stara sastojina Sastojina starosti zadnjeg dobnog razreda zadane ophodnje ili starija. Šibljak Degradacijski oblik šikare, odnosno površina obrasla grmljem uglavnom šibljasta oblika. Šikara Degradirana panjača kod koje u istoj etaži, sloju, sudjeluje i drveće i grmlje. Šuma Šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem na površini većoj od 10 ari, odnosno 1000 m2. Šumski red Šumski red obuhvaća sve mjere i radnje koje se obavljaju u šumi, radi osiguranja redovnog gospodarenja šumom, a posebno radi njenog uzgajanja, zaštite od požara, biljnih bolesti i štetočina, kao i svih općekorisnih funkcija šuma. Šumskogospodarska osnova područja Elaborat koji sadrži podatke o svim državnim i privatnim šumama na području Republike Hrvatske u trenutku njezine izrade (površine, drvnu zalihu po vrstama drveća, prirast i ostalo). Šumskogospodarska osnova područja propisuje sve radove koji će se odvijati u šumama u slijedećih 10 godina ( sječe, pošumljavanja, izgradnja cesta i objekata, zaštite šuma i ostalo), odnosno, radi osiguravanja potrajnosti gospodarenja i daljnjih 30 godina. Odobrava je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog Komisije za njezin pregled, a provođenje kontrolira Državni inspektorat. Šumskogospodarsko područje Radi osiguranja jedinstvenog i potrajnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na teritoriju Republike Hrvatske ustanovljeno je jedno šumskogospodarsko područje. Šumskogospodarsko područje obuhvaća sve državne i privatne šume na teritoriju Republike Hrvatske. Taksacijska granica Prsni promjer iznad kojeg se vrši izmjera stabala za potrebe izračuna drvne zalihe kod izrade Osnova gospodarenja i Programa za gospodarenje šumama. U Hrvatskoj taksacijska granica iznosi 10 cm. Temeljnica Temeljnica stabla je površina njegovog poprečnog presjeka u prsnoj visini, temeljnica sastojine je zbroj temeljnica svih stabala iznad taksacijske granice u nekoj sastojini a iskazuje se u m2 po jednom hektaru površine. Visina stabla Udaljenost između tla i vrha stabla, odnosno tla i najviše točke pojedinog stabla. Visinomjer Instrument za izmjeru visine pojedinog stabla. Visinomjeri uglavnom rade na geometrijskom principu odnosa stranica sličnih trokutova ili trigonometrijskom principu postojećeg odnosa između stranica i trigonometrijskih funkcija kuteva pravokutnog trokuta. U Hrvatskoj se za izmjeru visina najviše upotrebljava visinomjer Blume – Leiss. Vrijeme prijelaza Broj godina koji je potreban stablu da poveča svoj promjer za 5 cm u prsnoj visini. Vrste bjelogoričnog drveća (listače) Hrast lužnjak, hrast kitnjak, cer, medunac, crnika, bukva, jasen, gorski javor, mliječ, brijest, obični grab, crni grab, bjelograbić, divlja trešnja, pitomi kesten, bagrem, klen, lipa, breza, domaća topola, euroameričke topole, vrba , joha, platana. Vrste crnogoričnog drveća (četinjače) Obična jela, obična smreka, obični bor, crni bor, alepski bor, borovac, ariš, duglazija, tisa, čempres, pačempres. Zadirač Alat za obilježbu koju vršimo na kori stabala. |
