mitske priče i legende
Bačva pleše (Podunavlje, Mađarska)
Živjeli neki djed i baka, pa pripremili nasred dvora bačvu za berbu. A djed vidi, da bačva uvijek u ponoć nestane. Veli ženi, bačva je oživjela, a ona mu se naruga. Tako djed odluči vidjeti kamo nestane njegova bačva. Bojao se što će biti, ako mu otpleše bačva kada bude bila puna vina.
Sjeo on u bačvu, kad u ponoć ona malo popleše, pa se otkotrlja iz dvorišta skupa s djedom. Dokotrljaju se u neku mračnu šumu, pa u neku zabačenu krčmu. Viri djed kroz čep i vidi sama čuda - sve u zlatu, sve u srebru, sve se sja. Prepuno lijepih djevojaka, sviraju gajde a one plešu. Svako malo svirači i plesačice dolete nad bačvu, pa iz nje zlatnim i srebrnim čašama piju. Čudi se djed kako iz prazne bačve grabe, pa još govore: "Dobra li vina!" Misli djed, imat će što ispričati ženi, a da se osvjedoči, iskrade se iz bačve i uzme sa sobom jednu zlatnu čašu. Krene da će se vratiti u bačvu, kad vidi da je bačva otišla. A nema ni svirača, ni lijepih djevojaka, ni jela ni pila. Ostao djed sam samcat, a kad sunce granulo, zgrozi se - ta nije on u zlatnoj krčmi, nego u glogovom grmu! Trga se djed iz trnja, sav je izgreben, krvav, no čašu još uvijek drži u ruci, da bude baki za osvjedočenje i uspomenu. Ne žali što se grebe, kad ima zlatnu čašu. Nekako izađe iz grma, pa pogleda čašu; a nije to čaša, nego kozji papak! I sve ono što bješe zlatnim i srebrnim peharima, bili kozji papci i kozji rogovi. Eto, iz toga se pilo na vještičjem sijelu.
Djed prestravljen, a neće kući, ne zna što bi baki rekao. Odluči sjesti u glogov onaj grm i čekati ponoć. I zaista tada opet dođoše vještice, i dokotrlja se bačva. Zlatna se krčma stvorila. I vidi odmah peharnica, da im nedostaje jedna zlatna čaša. Zaprijeti: "Otkrije li tko kome naš noćni sastanak, živo ćemo mu meso rezati i na trnje ga nabadati!" Djed ne čeka, nego brzo u bačvu sjeda, a oni čašu-papak hitro djene k ostalima. A kad se bačva najzad otkotrljala doma, pohita djed u postelju. Tri je dana bolestan ležao, ali baki ni riječ nije ispričao, ni gdje je bio, ni što je vidio, a i zlatnu čašu prešuti. A teže od rana od trnja, bilo mu je što ne smije baki reći da njihova bačva zaista oživi u ponoć.
