mitske priče i legende
Slavenski bogovi
Svarog
Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena. Korijen svar- indoeuropski Sunce + nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca. Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga s grčkim Uran om i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo. Kod Baltičkih Slavena značajno je obožavanje Svarožića - Radgosta. Titmar navodi da u Radgostovom hramu, kod Redarijana, između mnoštva idola bogova postoji i jedan pod imenom Zuarasici - Svarožić (bog vatre i domaćeg ognjišta) kojeg narod najviše štuje. Njemu su pridonošene žrtve - muškarci i domaće životinje. U hramu su uz idole čuvane i zastave koje su se iz svetišta iznosile samo u slučaju ratnog pohoda. Tada su ih nosili pješaci. Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilja, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.
Perun
Najpoznatiji slavenski bog, gospodar groma ili slavenski Zeus, bio je Perun. Perun je najčešće spominjani bog slavenskih kroničara, a i slavenskog folklora, pripovjedaka i pjesama. Njegov lik ostavio je najviše traga na imenima, selima, planinama i biljkama, npr. Peruna ves, Perunji vrh, Perunova gora u Bugarskoj, Perun brdo i Perunova dubrava u Hrvatskoj, Perunovij dub u Rusiji, itd. Ovo božanstvo su poznavali Slaveni još u svojoj indo-europskoj fazi. Perun predstavlja olujno nebo i on je bog groma, kao i Thor kod Germana, Zeus kod Grka i Jupiter kod Rimljana. Slaveni su grmljavinu objašnjavali vjerovanjem da se Perun vozi u svojoj kočiji po nebu. Perun je sadržavao i osobinu određene vrste sudca ili onoga koji vrši kaznu. Slaveni su vjerovali da će Perun zgromiti svakog prekršitelja ugovorenoga mira i one koji bi lagali pri svom suđenju. Što je i jedan od razloga što su Slaveni pri svakoj zakletvi spominjali Perunovo ime.
O Perunu je ostavljeno više zapisa i predaja od bilo kojeg drugog slavenskog božanstva. Perunov karakter se može shvatiti i iz etimologije njegova imena, koje je nastalo od korijena riječi per, što znači silno udarati i nastavak un koji označava izvršitelja radnje (Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, str.55).
U našim krajevim se rijetko nalaze zapisu o Perunu, ali se mogu naći zapisi o Sv. Iliji, kojeg se može shvatiti kao direktnog nasljednika Peruna. Razlog tome je utjecaj crkve da se stara božanstva zamjene kršćanskim svecima i da se običaji "ukrase" kršćanskim ruhom. Na takve promjene je utjecala pravoslavna i katolička crkva. Osim slučaja Peruna i Sv. Ilije, postoje i drugi sliči ovome, pokušaji da se Svetovid zamjeni Sv. Vidom, Volosa sa Sv. Vasilijem, itd. Postoji također dokaz da se veliki kršćanski praznici poklapaju sa danima kada su bile velike svečanosti u čast slavenskih bogova (Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, str.57). Prema tome se Sv.Ilija može smatrati nasljednikom Perunovih osobina i svojstava. U narodnim pjesama Sv. Ilija se opisuje kao bacač gromova, svetac koji svojom rukom baca grom i njime udara.
Svetovid
Svetovid je božanstvo starih Slavena o čijoj se ulozi najmanje mora nagađati. Svetovid se najviše spominje u zapadnih tj. Baltičkih Slavena, gdje je on vjerojatno vršio ulogu vrhovnog božanstva. Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid povezivan je sa ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Vjerovalo se da njegov um nadmašuje sva vremena, on poznaje prošlost, sadašnjost, i budućnost, on je pravi prorok. Svetovid je jahao bijelog konja, čuvanog u njegovom hramu i okruženog njegom svećenika.
Po narodnim predajama, Svetovid bi kada padne noć zajahao svog bijelog konja i progonio neprijatelje Slavena. Sveti konj je imao važnu ulogu u proroštvu Svetovidovom, naime, on je pomoću njega donosio svoje vizije budućnosti, koje su zatim tumačili svećenici. O Svetovidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U čast Svetovidu, Slaveni su često prinosili životinjske žrtve, no postoje i zapisi o godišnjem žrtvovanju jednog kršćanina, kojeg su birali pomoću kocke.
Nađeni spomenici Svetovida najčešće su ga prikazivali kako u desnoj ruci drži rog za piće koji svake godine svećenik puni vinom ili medovinom i po stanju pića on proriče uspješnost slijedeće žetve. U lijevoj ruci je najčešće držao luk ili mač, simbole ratovanja.
Svetovid obilno daruje svoje štovatelje, a za ostale narode, naročito za kršćane, on je bog rata i poraza.
Volos
Volos predstavlja još jednu nedoumicu teoretičarima slavenske mitologije. Tri su, međusobno suprostavljajuće ideje. Prva Volosa smatra bogom životinja, druga ga gleda kao jednookog diva i boga Sunca, dok treća ga smatra bogom podzemnog svijeta. Volos je dakle slavenski bog, koji je mogao imati svako od ova tri svojstva. No, jedna je od prihvaćenijih teorija, posebno u odnosu na balkanske i karpatske Slavene, da Volos predstavlja boga stada, nizina i vode.
Češki autor Tradleček iz XIV. stoljeća spominje demona Velesa "vrag- Veles- zmaj".
Perun i zmajoliki Veles su sukobljeni. Uzroci sukoba su Velesova krađa životinja, ljudi i žena gromovnika. Veles se skriva i pretvara u razne životinje i ljude. Perun prilikom tog dvoboja baca munje, razbija stijene. Rezultat te bitke su kiša i plodovi prirode. Uz kult Volosa vezane su maškare i vučari (oponašanje vukova).
U folkloru slavenskih naroda zabilježen je običaj vezanja klasja u kojem glavnu ulogu ima žena. Za tu ženu se u nekim krajevima govorilo da veže Volosovu bradu dok se u drugim krajevima govorilo da veže Perunovu bradu. U narodu je bilo rašireno vjerovanje da je tim činom žetva zaštićena od demona. Od tuda je i nastao izraz "puna šaka brade". Obožavanje Volosa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Nakon pokrštavanja Slavena, Volos je povezivan s kršćanskim svecima Vlahom i Blažom koji su zaštitnici stada i grla.
Rod
Rod je predstavljao vrhovno božanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i život: stvorio je čovjeka, osnovao obitelj i udružio naciju. To je bog plodnosti i svjetlosti. Usko je povezan sa obožavanjem predaka. Njegova žena je Rožanica ("ona koja daje život"). Kod Slavena su postojale svečanosti koje su pratile rođenje i na kojima su se pozivale Rožanice i Rod. Rožanice su bile uz čovjeka pri rođenju i prilikom određivanja njegove sudbine. U to vrijeme je poligamija bila uobičajena među slavenskim narodima pa se smatra da je možda imao i više žena. Nalazimo: Sudnice, Suđenice, Sojenice, Sudički kod Hrvata, Čeha, Slovenaca, Sreću kod Srba, Dolju (sudbina) kod Rusa, Urisnicu ili Orisnicu kod Bugara.
Triglav
Sličnost između Triglava i Svetovida navodi na pomisao da je Triglav možda isto kao i Svetovid ili da je on samo transformacija imena i karakteristika Svetovidovih. Iako se može priznati sličnost između ta dva božanstva, ne može se složiti da se radi o istom bogu, jer sva slavenska božanstva posjeduju zajedničku crtu.
Triglav je, kao što njegovo ime predlaže, troglavi bog ratnik. Za njegov kult, kao i Svetovidov, značajan je hram sa crnim konjem. Odnos prema njegovom konju jednak je Svetovidovom, kao i proročanska uloga koju je konj imao. Ponašanje konja, u određenom ritualu, je utjecalo na odluku Slavena o odlasku u slijedeću bitku.
Glave Triglava su predstavljale nebo, zemlju i podzemni svijet. Kroničar Ebbo je ostavio zapis o ovome božanstvu (Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, str.87). Prema njemu, svećenici tog idola tvrde da Triglav nosi povez preko očiju da ne vidi grijehe ljudi. Smatralo se da njegove oči imaju veliku moć pa su na kipovima oči na sve tri glave bile pokrivene. Ime boga Triglava sačuvano je u imenima najviših planina i planinskih vrhova, Troglav - vrh na Dinari, Triglav - najviši planinski masiv u Sloveniji.
U povodu arheološkoga istraživanja u okolici Knina, u odlomku Ždrapanj, koji leži ispod Bribirske gredine, pronađeni su razni predmeti iz pred kršćanskog doba Slavena, kao i posuđe u koje se stavljala hrana i piće za mrtvace. Pored ostalog, tamo je u gomili ruševnog kamenja kraj brežuljka koji se i danas zove Suvid, pronađen i kameni kip sa tri glave. Taj nalaz podsjeća na staro vjerovanje Slavena i troglavo božanstvo Triglava. Ovu pretpostavku potkrepljuje još to, što se nedaleko ovog lokaliteta uzdiže Troglav, najviši vrh Dinarskog velegorja. Do otkrića Triglavovog kipa došlo je nakon dugogodišnjih istraživanja, koja su vršena od 1889.god. po Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu. Tamo su nađeni i drugi ostaci srednjovjekovnih spomenika iz doba hrvatskih narodnih vladara.
Jarilo
Jarilo je u slavenskoj mitologiji bog proljeća, proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama.
U početku, obično se poistovjećivao s bogom rata Jarovitom kao bog proljetne mladosti, snage i sile kojom bukti život, ali kasnije su neka plemena proglasila Jarovita, odnosno, Gerovita za svog boga rata, tako odvajajući ova dva božanstva.
Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka s bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u ljevici mu je klasje.
Jarila se povezuje s Mjesecom, a njega sestra i žena Morana smatrana je kćerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, rođeni u noći nove godine. Ipak, iste večeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraća iz svijeta mrtvih, noseći proljeće iz vazdazelenog podzemlja u svijet živih. Tada susreće svoju sestru Moranu i udvara joj se. Na početku ljeta, Kupalo slavi njihovo božansko vjenčanje. Sveta zajednica brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajući bogatu žetvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov posinak, a njegova žena kći Perunova, ovaj brak donosi mir među dva velika boga; drugim riječima, osigurava kako neće biti oluja koje bi mogle naštetiti žetvi.
Ipak, nakon žetve, Jarilo postaje nevjeran svojoj ženi te ga ona iz osvete ubija (vraća ga natrag u podzemni svijet), oživljavajući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Bez njenog muža, boga plodnosti i vegetacije, Morana – i čitava priroda – vene i smrzava se tijekom nadolazeće zime. Morana postaje stara, užasna i opasna božica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. Čitav se mit ponavlja svake godine, a prepričavanje njegovih ključnih dijelova pratilo je sve veće godišnje festivale slavenskog kalendara.
Dabog
U slavenskoj mitologiji Dabog je Svarogov sin. Prema ruskoj legendi on je Perunov sin, on je bog- sunce, gospodar zemlje. To je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi- inkarnacija duša) ili kao hromi Daba. Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba. Drevni idol Daboga stajao je na brdu u Kijevu, zajedno s idolima Peruna, Horsa, Striboga, Semargla i Mokoši.
Bjelobog
Bjelobog, odnosno Bijeli bog zamišljen je kao pandan Crnobogu i kao takav on predstavlja jedno svijetlo božanstvo dobra koje se javlja kao suprotnost božanstvu zla. Belobog nije toliko prisutan u mitologiji Južnih Slovena, već se on češće spominje među Zapadnim i Baltičkim Slovenima.
Crnobog
Crnobog (Zernebogh, Zlebog, Černobog, Crni bog) je božanstvo koje je donosilo nesreću, zli bog, bog tame. O njemu je zapise ostavio kroničar Helmold. Helmold bilježi da Slaveni vjeruju da sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog (slavenski dualizam). Pa je prema nekim mitolozima u skladu s tim postojao i Bjelobog iako ga Helmold nigdje ne spominje. Bjelobog (Svjetlobog, Bilbog, Juterboh, Jutrobog, Bjelun) je vjerojatnije upotrebljavan kao jedan od epiteta nekom od visokih božanstava svjetlosti.
Hors
Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.
Porevid
Porevid je bio bog ljeta. Imao je petoglavog idola i prikazivan je bez oružja.
Ruevit, Ruđevid
Sedmoglavi bog obožavan kod Zapadnih Slavena. Bio je jedan od bogova rata. Ruđevid je imao osam mačeva, sedam oko pasa, a osmi je držao u ruci.
Pripegala
Božanstvo koje je povezivano s orgijama. Ovaj bog spominje se u jednoj pastirskoj poslanici iz 1108.g. u kojoj o Slavenima piše slijedeće: "Oni su poplavili našu zemlju. Kršćanima sijeku glave, pa ih prinose na žrtve. Njihovi fanatici tj. svećenici, govore na njihovim gozbama: "Naš Pripegala hoće te žrtve".
Stribog
Stribog (slavenski srei - boja, iranski srira - lijep) je bog vjetrova i vjetrove nazivaju njegovim unucima ("Slovo o polku Igoreve" koji spominje Nestor- "Se vetri, Striboži vnuci vejut s morja strelami"- "Eto vjetrovi, Stribogovi unuci pušu s mora stijelama"). Idol ovog boga bio je u Kijevu, sa idolom Peruna, Horsa, Mokoše, Simargla, Dažboga. Posebno su ga štovali Rusi zadnjih godina 10- tog stoljeća.
Potrimba
Donosioc plodnosti. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju.
Trojan
Trojan je ponekad prikazivan kao bog noći sa voštanim krilima (na Balkanu) ili kao demon. Povezivan sa rimskim imperatorom Trojanom (107-117). Neki autori povezuju lik Trojana i boga Triglava. U narodu postoji legenda o Trojanovoj smrti. Prema njoj, Trojana je je Sunce stiglo na putu. Sakrio se je pod plastom sijena, ali su volovi prevrnuli plast. Sunčeve zrake su ga dotakle i ispržile.
Proven
Helmold spominje boga Provena i Provea. Moguće je da je Helmold imena tih bogova krivo čuo ili zapisao jer oni imaju istu ulogu kao Perun. Bog Proven koji je bio štovan u mjestu Oldenburg imao je lug svetih hrastova ograđen drvenom ogradom. Tu je knez provodio pravdu među svojim podanicima.Bog koji je povezan sa postojanjem hrasta i šuma.
Semargl
Istočnoslavenski bog kojemu knez Vladimir 980. god. podiže kumir kraj Kijeva. Funkcije ovog boga su najmanje poznate, a čak je i njegovo ime različito bilježeno. Nestor ga je zapisao odvojeno kao Sim i Rgl. Neki autori smatraju da je ovaj bog preuzet iz iranske/perzijske mitologije tj. da je to bog Simurg. Louis Leger ga tumači kao sedmeroglavog boga.
Vodan
U staroslavenskoj mitologiji bog voda. Pojavom kršćanstva degradiran je od veličanstvenog boga voda (rijeka, jezera, mora, zdenaca) u zlog vodenog demona.
Svarožić
Svarožić je u slavenskoj mitologiji mladi bog Sunca, ognja i zadružnoga ognjišta. Jedan od dva sina boga Svaroga, dijete neba i čuvar vatre svoga oca. On je bog dobročinitelj, zaštitnik života, zrači svojom toplotom i svjetlošću, ali istovremeno ima i svoju razaračku snagu, može se pretvoriti u katastrofu, uništavatelja i ubojicu. Stoga je bio poštivan i kao bog rata, ali i borac protiv zlih sila, a vatra kada spaljuje i uništava, ujedno je i simbol očišćenja i preporoda.
Njemu su pridonošene žrtve - muškarci i domaće životinje.
Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.
