svi smo mi kreteni svoje vrste
25.11.2004., četvrtak
depresija...
|
sjela sam na pod i uzela dnevnik.. dnevnik koji ima dogadaja koji su se izdesavali u zadnjih 4 godine, a ima mozda 50-ak stranica napisano.. statisticki podaci u njemu su loshi za mene.. svalo malo mi se desavalo neko sranje.. prohodam s deckom, nakon nekog vremena skontam da je narkoman, 3 godine pakla prolazim da bi se on skinuo i dajem svoj zivot za njega.. posvecujem sve svoje slobodno vrijeme njemu, zapostavljam sebe radi njega.. i uspijem..uspijemo... narano, ko kaze da nakon kise dolazi duga, u pravu je, samo sto ta duga ne traje onoliko koliko bi trebala.. uvijek prekratko..uvijek... i da, nakon tri godine mraka, dosli smo na svijetlo, samo sto se to svijetlo gasilo povremeno.. i da, znam da nista nije savrseno i da nista ne traje vjecno.. nda.. jos smo se godinu i pol nalazili na tom rubu i u tim svim sranjima.... i onda.. kad je sve konacno trebalo bit ok, smo se vjencali.. ehm.. ni to nije dovelo do onoga sto sam ja htjela, dal sam pogrjesila neam pojma.. ne zelim razmisljat o tome kao o gresci.. dok je trajalo bilo je kolko tolko dobro, no citajuci taj idiotizam od dnevnika vidim da sam ja najmanje mislila na sebe.. i onda sam pukla.. pocela mislit na sebe, rezultiralo je rastavom.. otisla sam solo zivjet, sjebalo me zdravlje pa i s tim financije, pa i s tim svim sranjima sam se morala vratit starcima... i sad sam kod njih, prozivljam nesto novo, a opet staro... i dalje me jebe zdravlje, i dalje me jebu financije i znam da nisam jedina koja se osjeca ovako, no meni je fakat pun kurac vishe svega.. ljubav...ehm da.. tu je on.. jedan od razloga pocetka kaosa u mom zivotu.. i sretna sam sto je uz mene, no ponekad se osjecam kao da sam u 4 zida, bez prozora... ponekad mi pase to sto ne zivi u mom gradu, ponekad mi je zao sto nije ovdje kad ga najvise trebam.. jos sam uvijek zbunjena.. i sad.. svaki novi pocetak je tezak i spremna sam podnjet svasta, no ponekad me pritisne sve i opet se javi taj nagon za bjezanjem, nagon za biti sam, potpuno sam, daleko... uh..nisam bas danas raspolozena.. trudim se borit sa svima... ponekad uspijem, ponekad se osjecam ovako kao danas... i sve to ide u dio zivota.. svi mi imamo svoja sranja, neko veca, neko manja... danas zelim biti sama.... |
- 21:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
************************** One Lonely Visitor-Chevelle Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Knew you were here, Sister confirms suspicions, And beside the note, You left on my bed Where I held you so close. Did you think I'd forget? Couldn't be more of a mess, For to breathe, Used to be another way, I'd take you in. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, That I feel a break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Now it seems there's a choice, That began with a break, So today, Know that never again, Will I know you that way. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, I'm gonna break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? ***************************
mail
ssuzyf@gmail.com **************************** m.twain da je covjeka stvorio covjek, sramio bi se njegovog ponasanja! ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi, zagonetke nestaju i zivot postaje razumljiv. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||