petak, 25.03.2005.

O svemu po malo....

Obožavam kišu, u meni budi neko posebno stanje ugodne letargije, što nije ni čudno s obzirom na to da se budim negdje oko 17.30 h i nemam pojma di se nalazim. Jesus, još mi se spava, a danas mi je ludnica na poslu. Ili bolje rečeno, noćas :) Radit ću samo 12 sati i puštaju me kući tek oko 10.00 ujutro. Mislim da ću ispustit dušu večeras. No, ekipa je OK i valjda će se proć što bezbolnije i uz po koju pivicu i mezicu.
I onda kažu da posal čeliči čovika, moš' mislit!
Je, izgubija sam koju kilicu :) No, društveni život mi je ravan nuli, i još niže, ako je to moguće. Kad bi samo znali kakav je to doživljaj otić jednom tjedno ( ako i to ) popit kavicu po dnevnom svitlu uz more ;( O ljubavnom životu da i ne govorim...sva srića da je moja ljubav strpljiva i trpi moje neurotične ispade i totalno krivi timing za moje seksualne ispade, obično u krivo vrime. Mi smo ka noć i dan. Ne znam, je li tko od vas gleda onaj film "Vuk i sokolica" ( tako nešto ), gdje su R. Hauer i M. Pfeifer začarani i vide se samo nekoliko minuta na dan, dok se odvija izmjena noći i dana. U takvom smo i mi balunu ;(
No, jebi ga ili još gore, više obrnuto....
Argh, neću više o sebi, idem postat novu epizodu, nešto si bacit u grlo i doć k sebi prije posla uz "jutarnju" kavicu. Drž' te mi fige da odem na malecki godišnji od ponediljka.
- 18:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>