< | lipanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovaj blog je posvećen jednom dečku kojeg iskreno volim...možda sam još mlada pa ni neznam šta je ljubav, ali mislim da je ovo šta osječam neš potpuno novo i drugačije od prije...neču pisat samo o mojim osječajima prema njemu več opčenito kako se osječam i šta mi god padne na pamet...da pišem stalno pjesme i neke priče blog če postat monoton i dosadan,a to nevolim...
od 2.6.2007. ovaj blog otvoren je
Free Hit Counters
puta...
Blog.hr
provjerite koliko ste pametni
kome se da čitat...ovo je lijepa ljubavna pričica sa puno slikica...:)
blogovi koje čitam:
rrea
...fake smile...
slavica i anđela
željela bi da moj identited ostane anoniman...ja sam samo jedna 16-godišnjakinja koja liječi svoje nazovimo ih frustracije na blogu...to mi je nekako najlakši put da se ispušem jer ovdje me nitko nezna...
možete mi se javit na forenzicarka@hotmail.com
nisam baš često na msn-u ali ako mi pošaljete poruku budite sigurni da čete dobit odgovor...
veoma sam osječajna osoba,vjerna,iskrena,ponekad lijena,volim pomagat ljudima...nije da to ja sama mislim o sebi nego su mi drugi rekli kako me doživljavaju....
imam sestru koju volim najviše na svijetu i koju nebi mjenjala za ništa...
i nije da mi je život sav neki u banani...volim svoj život i ljude u njemu...mada nije uvijek onako kako ja želim svejedno se osječam dobro...
nisam mislila da će me toliko pogodit...
a ja sam pokrenula to...
plačem svaku neprospavanu veče...
možda jer se uvijek još nečem nadam...
mada u dubini duše znam da ničeg neće bit...
tužno je to kad sam sebi ulijevaš nadu...
jadno i očajno...
recimo da sam jaka kad te vidim...
smijem se iako plačem u sebi...
čim te ugledam prođe mi cijeli film pred očima...
ne mogu...
sanjarila sam o tome kako ću ponovo
imat nekog tko me zapravo voli...
čekat ću još par dana...
a onda ću se opijat samo da me to prođe...
moram nastavit u životu...
a mislila sam da sam dio tebe...
bilo je i lijepo sanjariti...
prisjećati se kako nam je bilo...
kako smo brojali zvijezde na plaži...
slušali šum valova i samo se gledali...
našla sam nekog s kim mi je tišina ugodna...
gledam naše slike...
i samo plačem...
nisi zaslužio...nije nitko...
al' kad jednostavno suze teku...
a ja ne utječem na to...
ne mogu se smirit, a suze samo teku...
i cijelu noć tako...
želim da to prođe...
ali se ne želim potrudit...
nemam volje ni snage...
nije uzalud rečeno:
zašto ljudi nikako da shvate,
da oni koji se najviše smiju najviše pate...
ovo je istina :(