Udruga "Radost stvaranja" - Split

Ponekad se, ponegdje, tako desi da se dvije duše, u jednoj zemlji duša, prime za ruke i odluče doći na Zemlju (onu malu planetu tamo na dnu svemira pa još malo dole, lijevo)..

One obično, ako se jako (jako!) vole, odluče biti sigurni da će i tamo daleko (čak na onoj maloj planeti dolje lijevo, gdje svi kažu da tamo sve zaboravimo o sebi, i to u trenutku čim se rodimo -malo zvuči neuvjerljivo, ali nema veze) biti blizu jedno drugome čitavo vrijeme, pa si odaberu iste roditelje...

I odluče, još: ako jedan malo požuri, pričekat će onog drugoga u svojim stvaranjima... a ako onaj drugi malo požuri, također će pričekati onoga prvoga, ne bi li ostali zauvijek tako blizu..

A ponekad se, ponegdje, tako desi da se i jedna veća skupina duša prime za ruke i odluče doći na potpuno isto mjesto (zamislite, baš na isto malo mjesto - u u cijelom ovom svemiru!)... u jedan mali (mali) - veliki Split, na jednu malu (malu) - veliku web stranicu... A kad bolje razmislim, možda se to i dešava: svugdje, i to ne samo ponekad, već oduvijek.. i zauvijek..

******************************************************************************************

i, je l' to bilo teško? :-)

********************************************************************************************

"Ti kao da ne znaš da oblutci rade valove

nevjerojatno
tvoje žabice ne ostavljaju trag
pomislio bih: čudo!
da te već nisam vidio kako hodaš po vodi"

         autor: Orlan Tus