Studiosus

[četvrtak][18.09.2008.]

Odzvonilo tatinim sinovima i princezama

Image and video hosting by TinyPic
Bio Sanader tako nedavno kod delegacije Europske unije. Očitali nam bukvicu o lošem pravosuđu i o prevelikoj pojavi mita i korupcije. Bacila se tako naša policija danas na posao. Scene danas na faksu nikoga nisu ostavile ravnodušniima. Deseci i deseci interventnih policajaca bilo je po cijelom faksu. Ulazak u kabinete profesora, ulazak u tajništvo, ulazak u dvorane pa čak i upadanje kod nekih profesora na upis ocjena, zbunilo je sve nas studente. Na svakom katu se moglo vidjeti po nekoliko policajaca. Nismo ni slutili što se događa. Ostao sam zatečen nastalom situacijom. Vijest se brzo proširila. Privode se profesori, asistenti i ostali službenici koji su primali mito za polaganje ispita ili upisa na fakultetu.

…..Boris Sisek, Tomislav Gelo, Ivana Mamić Sačer, Silvije Orsag, Zoran Kovačević, Marica Škrtić, Nina Liszt, Danijela Miloš i Deša Mlikotin Tomić…..

….imena su onih profesora protiv kojih policija ima nepobitne dokaze da su primali mito tatinih sinova i princeza za polaganje ispita. Ostao sam zatečen nekim imenima jer su isti navedeni predavali i meni.

SILVIJE ORSAG – profesor financija, redovni profesor čiji je predmet položiti misija nemoguća, osim što predaje na našem fakultetu nekoliko predmeta, član je nekoliko odbora, te je ujedno jedan od članova savjetnog odbora Hrvatske narodne banke.

Komentar : od toliko navedenih funkcija koje obavlja mislim da mu takvo što nije bilo potrebno, ugrozit karijeru i zamrljat si dosje sa primanjem mita pored tolikih novaca koje zarađuje svojim imenom koji predstavlja mnogo u ekonomiji.

MARICA ŠKRTIĆ – profesorica poduzetništva, uvijek vesela i nasmijana. Redoviti je profesor na ekonomiji. Počasna je članica nekoliko sindikata i udruga ekonomista.

Komentar : mislim da prof.Škrtić ne izgleda kao netko, tko bi primio mito. No valja ipak spomenuti kako se uvijek dobro nosila, oblačila….ali nema to sada nikakve veze sa ovim o čemu pričam. Po meni, nekako nepravedno optužena.

Image and video hosting by TinyPic

Ostale profesore nisam imao. Za ova dva navedena profesora mogu dati koji komentar jer su mi ipak predavali. Bio je ovo veliki šok danas za većinu studenata na Ekonomiji. Imate osjećaj kao da Vam netko bane u vlastitu kuću i obavi pretres. Neki su kabineti zapečaćeni, a prvi je to bio kabinet profesora Orsaga. Svojim očima smo vidjeli upadanje u tajništvo fakulteta koje je veličine „dva sa dva“ u koji su uletjela dva policajca i jedna osoba u civilu. Na nekoliko katova su stajali po dvoje policajaca iz interventne. Šok i strah. To mi je bila prva reakcija. Svi su tako redom optuženi za primanje mita. No, odjedanput smo svi toliko iznenađeni, kao da se takvo što na fakultetima počelo raditi nedavno, kao da je takva radnja nešto novo. Svi dobro znamo kako tatini sinovi i princeze polažu ispite na Ekonomiji. Morate uzeti u obzir kako smo mi ipak ekonomični, i kod nas se vrti samo lova. Ono što me ipak jako razljutilo je snimka jednog snimljenog razgovora studenta koji je davao mito i profesora koji je primao mito, gdje je student pitao : „a što će biti sa ostalim studentima koji nemaju za takvo što?“ ; na šta je profesor odgovorio : „pa neka uče“. Po toj izjavi, tko ima novaca, ne treba dolaziti na fakultet, na predavanja, na ispite, nego samo nakon četiri godine doći po diplomu. Naravno da će oni koji imaju, ići takvim putem, nepravednim putem. Treba uzeti u obzir kako se takvo što ne događa samo na fakultetima, ista je slika i situacija u srednjim školama gdje ravnatelji igraju glavnu ulogu. No nije sada ovdje riječ o srednjim školama, nego višim ustanovama. Pitanje koje se postavlja je zašto baš sada? Zašto baš za vrijeme nastave? Za ovu akciju simboličnog imena „INDEKS“ znao je samo rektor Sveučilišta koji je kako on kaže obavijestio dekane. No ostali su profesori bili zatečeni, šaputali su međusobno na hodnicima. Ali pogledajte slučajnosti, upravo sutra i u subotu nema predavanja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kako je navedeno radi ispitnih rokova.

Najveću prašinu oko današnjeg privođenja je izazvala profesorica Deša Mlikotin Tomić, profesorica trgovačkog prava, točnije profesorica sa katedre prava. Profesorica koja je jako puno učinila za studenta brojnim svojim projektima koje je pokretala. Još više baca mrlju na njeno ime činjenica kako je upravo gđa.Tomić članica povjerenstva za sukob interesa.

Ponavljam kako se oduvijek znalo o podmićivanju pojedinih profesora na svim fakultetima od strane tatinih sinova i princeza, jer se dotičnim neotesancima nije dalo učiti nego šetati po cvjetnom trgu i ostalim promenadama. Mislim kako nije teško usporediti troškove studiranja na pravedan i pošten način, i završavanje studija uz pomoć plavih kuverti. Računica je jednostavna.

Četiri godine studija na Ekonomiji bi Vas stoga koštala ( po mojim procjenama – stari program ):

Upis : 9.000,00 €
I.godina studija : 9.000,00 € ( ako ne uzimamo tjelesni, jer ipak će se tatin sin tj.princeza udostojiti doći na bar jedan predmet )
II.godina studija : 9.000,00 €
III.godina studija : 12.000,00 € ( ukupno 12 predmeta, od toga 6 izbornih )
IV.godina studija : 12.000,00 €

UKUPNO : 51.000,00 € ili cca. 350.000,00 kuna

Da ste išli studirati na pravedan način računica bi bila drugačija. Pa tako za četiri godine studija na Ekonomiji ( po mojim procjenama – stari program ) iznose :

Upis : 7.000,00 kuna
I.godina studija : 7.000,00 kn
II.godina studija : 7.000,00 kn
III.godina studija : 7.000,00 kn
IV.godina studija : 7.000,00 kn

UKUPNO : 35.000,00 kuna

Prosudite sami što je jeftinije i isplativije. Bez obzira na neprospavane noći zbog učenja i nervoze prije ispita i kolokvija. Kako će biti tim istima profesorima kada se vrate na svoja radna mjesta? Kako će se ponašati pred svojim studentima koji im dolaze na predavanja? Ako se uopće i vrate na svoje radno mjesto.

[ 2 KomentarA ][PrinT ][# ]

[nedjelja][07.09.2008.]

2.Keltska noć

Rimljani….Kelti…..Dolazak Kršćanstva….Deset slika koje prikazuju Grad Sisak i njegovu povijest i danas su zaplovile rijekom Kupom. Tisuće i tisuće siščana nahrlilo je na šetnicu da vidi po drugi puta glazbeno scenski spektakl na rijeci Kupi. Glazbena podloga dala je znak da program može početi. Nisam nikako htio propustiti ovogodišnje Keltske noći. Poučen dobrim iskustvom i lijepim uspomenama od prošle godine, to si jednostavno nisam mogao dopustiti. Ove su godine Keltske noći bile bogatije. Popratnih sadržaja je bilo u izobilju. Predstavili su se tako ponovno i vitezovi sa ovogodišnjeg viteškog turnira, kelti koju si demonstrirali izradu svojih štitova te mnoštvo drugih zanimljivih sadržaja. No ipak je najveća pozornost ove godine bila usmjerena na splavi. Prošle ih je godine bilo pet, ove godine duplo više. Nastojali su organizatori na taj način prikazati povijest kroz duže razdoblje, sve do Domovinskog rata. Svaki splav imao je svoju priču. Uz tisuće malih svijeća koje su plovile Kupom, ugođaj je bio još bolji. Najbolje da pogledate slike koje kao što kažu vrijedi više od tisuću riječi.

Splav I. – prikazuje razdoblje 2000.god.pr.Kr.

Splav II. – prikazuje dolazak Kelta

Splav III. – prikazuje vladavinu Rimljana

Splav IV. – prikazuje vladavinu Rimljana

Splav V. – prikazuje dolazak Kršćanstva

Splav VI. – prikazuje zaštitnika Grada Siska, Sv.Kvirina

Splav VII. – prikazuje vladavinu Ljudevita Posavskog

Splav VIII. – prikazuje 18.stoljeće

Splav IX. – prikazuje Antifašističku borbu u šumi „Brezovica“

Splav X. – prikazuje Domovinski rat

Vrhunac priredbe, koja je trajala gotovo dva sata, je definitivno splav posvećen Domovinskom ratu, na koji nitko nije ostao ravnodušan. Mališani iz publike su čekali da vide upravo taj splav, cijelo se vrijeme moglo čuti pitanje : „hoće li naši sada tata….“ Sa druge obale rijeke Kupe zaorila se poznata pjesma Band aida – Moja domovina koju svi dobro pamtimo. Naježio sam se kao nikada ( sada ju upravo dok pišem slušam na laptopu jer mi se toliko urezala ove večeri )……

„ ….Sisak je grad Hrvatskih pobjeda. Nikada nismo dali da nas poraze, da nas pobjede. Uvijek smo ga branili. Hvala Vam, svima onima koji su branili naš grad. Vojnicima, policajcima, očevima, majkama. Kada je trebalo, Grad ste išli braniti u hlačama, majici i tenisicama…..“

….srce mi je lupalo sve jače i jače. Od ponosa. Ugledavši splav, tisuću slika mi je prošlo glavom. Na splavi vojnici, policajci, te hrvatski dragovoljac u tenisicama, hlačama i majici. „Moja domovina“ je utihnula, zaorilo se Siskom „Lijepom našom“, naša himna ponosa. Zajedno sa himnom, na splavu su dignute četiri Hrvatske zastave. Zastave koje označavaju slobodu, neovisnost. Nakon završene himne, veliki pljesak i ovacije građana. Uslijedio je veliki vatromet.

Kraj je ovo još jedne velike manifestacije. Ostat će mi u velikom sjećanju. Sve je ovo samo još više potvrdilo koliko sam ponosan što sam građanin ove predivne zemlje, Hrvatske, ali pogotovo što sam građanin ovog predivnog grada na tri rijeke, grada Siska. Svi ste dobro došli iduće godine, na trećim Keltskim noćima.

[ 1 KomentarA ][PrinT ][# ]

[ponedjeljak][01.09.2008.]

Darivanje krvi

Image and video hosting by TinyPic Od malih nas nogu uče kako je krv nešto najvrednije što čovjek može dati drugom čovjeku i tako mu spasiti život. Samo darivanje ne traje dugo, nije komplicirano, i nema straha kao što mnogi misle. Priznajem kako sam i ja na početku bio jako skeptičan što se tiče samog darivanja krvi, jer znate kako je to, igla sim tam, od malih nogu se ježim tog medicinskog instrumenta. Još kao malome su me na silu uvodili u ambulantu kod medicinske sestre kako bi me cijepili. Od tada općenito mrzim igle. Nekako je taj strah prevladan krajem osnovne škole kada su uslijedila ona redovita cijepljenja. Uvijek sam nastojao biti primjer drugima kako se ne trebaju ničega bojati, ali me nažalost opet taj strah igle obuzeo i uvijek sam znao sestru pitati koliko će to trajat i hoće li boljeti. Grizao sam usne dok mi je ona gađala ruku. Na kraju sam se s tim strahom susreo u oči u srednjoj školi prilikom vađenja krvi pri redovitom liječničkom pregledu. Gledao sam sestru kako mi vadi krv i nekoliko epruveta. Samo sam čekao trenutak kada ću se srušiti jer ću presušiti. Svu je krvi isisala iz mene. Preživio sam. Od tada na darivanje krvi gledam drugačije. Jedva sam čekao da napunim svoju 18 kako napokon mogu učiniti to dobro djelo. Stalno sam gledao plakate kako se poziva na dobrovoljno darivanje krvi. Bilo je to 11.05.2006.godine. Iskoristili smo priliku te ujedno dobili slobodan dan u školi radi naše geste. Teško nama palo. Iskreno nisam znao što me čeka….
Sa školskim stvarima krenuli smo prema Crvenom križu. Mislio sam u sebi, ajde da i ja napravim neko dobro djelo na kraju godine. Krenulo je negdje nas sedmero. Nagurali smo se u male prostorije u podrumu. Smijehom sam ubijao tremu ali nije uspijevalo. Glavom mi se motalo sto stvari. Što ako se srušim, što ako mi srce stane, što ako, što ako….. Moj dragi prijatelj Šarić govorio mi je kako to nije ništa strašno. Njemu nije bilo prvi puta da daje krv. Znao je već cijelu proceduru. Prvo smo krenuli na utvrđivanje koja smo krvna grupa. Nisam nikada, do tada, znao koja sam krvna grupa. Doktorica mi je nježnim glasićem priopćila kako sam AB pozitiv ili ti +. A onda komplikacije. Glavna doktorica nije htjela riskirati sa mnom. Nije mi dala da dam krv. Cijelo me vrijeme ispitivala da li bolujem od kakve bolesti, da li sam koje imao, a sve to radi moje debljine. Nije mi vjerovala da sam zdrav kao dren. Ubjeđivao sam ju deset minuta. Nije mi vjerovala. Odvela me na stranu sobe da porazgovara sa mnom na samo. Mislila je da se sramim i da ne želim reći pred ostalim prijateljima. Zaredala su se pitanja. Jel imaš problema sa srce…Jel imaš problema sa tlakom….Gle Mario, ja se bojim da se tebi nešto ne dogodi…. Lijepo od nje. Njezino je da pita. Nakon deset minuta ubjeđivanja da sam zdrav i spreman, ipak me pustila. Motrila me cijelo vrijeme sa strane ( da se ne daj Bože nešto ne desi ) i prepustila me u ruke zgodne medicinske sestre. Teško sada meni palo. Dok sam gledao ostale kako sjede po nekoliko minuta moram priznati kako sam bio jako brz. Taman kada sam legao, kada mi je sestra ubola iglu u venu, drugom sam rukom upalio mp3 da slušam glazbu dok činim dobro djelo. Da spojim ugodno s korisnim. Taman kada je pjesma počela, vrećica se napunila. Nije prošla ni minuta, sestra me lupka po ramenu da skinem slušalice da je gotovo i da sam slobodan. Kao iz topa sam opalio pitanje : „Jel mogu ja još dati koju vrećicu….?“. Glasno se nasmijala i rekla da pričekam nekoliko mjeseci. Na izlasku iz Crvenog križa, osoblje nas je pozvalo da se počastimo. Pomislio sam, super sok, kada dođe djelatnica i pita : „što će te popiti, pivo, rakiju….“ Nisam znao da se nakon davanja krvi mora popiti malo alkohola, upravo radi toga da krv počne opet jače i brže kolati tijelom. Odmah smo uzeli nekoliko rakija te smo se počastili sendvičem. Na izlazu smo dobili i prikladne poklone. Majicu koju dan danas nosim i koja mi je jako draga. Koja će me uvijek podsjećati na dobro djelo. Darujte i vi krv, jer tko zna, možda i Vama nečija krv sutra zatreba.