| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svemu i svačemu što uveseljava, ljuti i rastužni mladog čovjeka.
Ako imate pitanja, pritužbe, kakve prijedloge ili nešto slično možete mi pisati na : grga_sk@net.hr
Noć na Glavnom kolodvoru
MATURALAC - Epizoda 1
MATURALAC - Epizoda 2
MATURALAC - Epizoda 3
MATURALAC - Epizoda 4
MATURALAC - Epizoda 5
MATURALAC - Epizoda 6
MATURALAC - Epizoda 7
MATURALAC - Epizoda 8
INVENTURA 2006.godine
INVENTURA 2007.godine - Svi važni događaji prethodne godine
HRVATSKA KOSTAJNICA - Kestenijada
TOPUSKO - Mjesto za odmor
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Sisak.info
Index.hr
IMGspot.com
NOVA TV
Youtube
Mjesec je dana iza mene a da nisam napisao niti posta, niti riječi. Opet ću se probati malo izvući na dosta obaveza koje su se stvorile na fakultetu. Iskreno, ne lažem. Kolokviji su počeli, sve je više gradiva koji se mora svladati svi normalno nastoje da što prije riješe kolokvije s nama studentima, stoga su nam nabugarili po dva tri kolokvija u jednom tjednu. Iskreno, naporno je, ali ( uvijek postoji ono ali ), nastojim nekako uskladiti svoje vrijeme tako da stignem sve. Tri su kolokvija su do sada iza mene. Engleski je riješen, ocjena je 4. Ostatak ocijena se još očekuje ali se iskreno nadam pozitvnom rezultatu. No, nebi ja bio ja da nisam imao opet smiješnih zgoda i nezgoda prilikom pisanja kolokvija. Šalabahtera ko u priči. Sve mi to stoji u krilu dok prepisujem zajedno sa skriptom. Kada se čuje ugodan ženski glasić, kolega molim Vas dajte mi tu skripu. Pomislih u sebi, dobro da nije skužila moje šaliće. I taman kada sam mislio da sam uspio žensku preveslati, kada sam uzeo skriptu da joj predam, tako su mi svi šalabahteri počeli padati. Lagano je onda samo rekla, molim Vas kolega, dajte mi i to. Mislio sam, gotovo. No moj osmijeh koji je ovaj put upalio jer je očito pala na njega, omogućio mi je da nastavim dalje pisati kolokvij gdje sam napisao sve. Na drugom pak kolokviju radili smo grupno. Pet je ljudi pisalo kolokvij zajedno. Nitko nas nije skužio jer smo imali dobru taktiku. Uglavnom, ono što bi ja nazvao jako dobrim predavanjem je definitivno predavanje koje je bilo u subotu. Sada ću morati reći jednu stvar : Živjeli zagorci. U mojoj grupi na faksu ima ih dosta. Martinje je iza nas, tako da smo se dogovorili da oni donesu vino i da nazdravimo. To se dogodilo u subotu ujutro pod pauzom od predavanja. Svi smo se crvenili, sve nam je bilo smiješno. Jer ima što boljega od toga. No dosta o mojim predavanjima. Ono oko čega se vrti sve u našoj zemlji ovih posljednjih dana su definitivno IZBORI. 
Ovo su moji prvi izbori. Kao savjestan građanin morao sam izvršiti svoju građansku dužnost. Zanimalo me kako to sve izgleda. Sada me samo zanima dali sam dao glas za pravu stranku, tj.za stranku koja će pobjediti na ovim parlamentarnim izborima. Za koga sam glasao, neka to ostane moja mala tajna. Ali zapravo, tko god da pobjedi, opet će biti ista sranja. Kao da će meni baš biti bolje. Pojedinci će se ponovno nakrasti, učiniti koju dobru stvar, malo se ulizati penzionerima, malo sagraditi koji novi kilometar auto ceste, malo donesti u zakon koji novi porez i tako dalje da sada ne nabrajam. Uglavnom, idemo mi dalje. Da se baš cijeli post sada nebi posvetio IZBORIMA, i da ovaj post nebi izgledao kao neki predizborni skup, idemo dalje sa nekim drugim stvarima koje su se izdogađale u proteklih mjesec dana. Evo da se pohvalim jučer sam bio malo vani kod nas u disku nakon tko zna koliko vremena. Posljedice jučerašnjeg izlaska : ispucale usne, ukočen vrat, grozna vrtoglavica, velika pospanost i grozna bol u nogama. Rezulat jučerašnjeg izlaska : dobra zabava. To je ono bitno. Doma sam došao u 6 sati ujutro. Iskreno, bilo je i boljih subota. Ali ono što mi je drago što sam vidio neke osobe koje nisam vidio dosta dugo. A kada kažem dosta dugo, to znači već nekih godinu i pol. Važno da sam se ja zabavio i da mi nije bilo dosadno. A sada šećer na kraju. 
Ako se sjećate jednog posta u kojem sam rekao kako je meni moja draga prijateljica Maja trudna i kako čeka dečkića, sa ponosom i sa velikom srećom mogu reći kako je moje malo kumče zdravo došlo na ovaj naš svijet teško 3200 grama, veliko 50 cm. Dečko imena Luka, moje malo kumče, točno u roku je došao nama. Sve mi se to nekako brzo izdogađalo u utorak je završila u bolnici, u srijedu je već rodila. Priča mi kako je skoro od muke svom mužu prst odgrizla, da se derala kao luda. Ja sam presretan, jer kada se samo sjetim da smo se nedavno svi zajedno igrali vani u parku, a eto nas danas kada smo odrasli, kada naši prijatelji rađaju djecu, kada mi postajemo kumovi. Vrijeme brzo leti, zato ću ja opet napomenuti jednu stvar CARPE DIEM. Toliko od mene za ovaj put. Do nekog drugog posta sve vas pozdravljam.
Ja sam kao duh, malo me ima pa me onda duže vrijeme nema. Iskreno nemam više inspiracije za pisanje stoga uvijek zapravo napišem koji post kada se nešto dogodi zanimljivo. Mislim nije se sada nešto posebno dešavalo od mog zadnjeg posta. Bacio sam malo oko na neke brojeve tu po mome blogu, da se pohvalim do sada napisanih 215 postova, preko 700 vaših komentara u godinu dana ( mada ih je moglo biti i malo više ), te preko sedam tisuća klikova na ovu stranicu. Blog već postoji 16 mjeseci ( to je već godinu i pol ). Planiram neku malu nagradnu igru za idući rođendan. Kada malo premotam film unatrag i kada se prisjetim tih prvih postova sjetim se zapravo koje sam gluposti pisao samo da bi nešto napisao. I normalno sjećam se kako sam pisao skoro svaki dan. Danas, kao što se vidi iz priloženoga, pauza između postova je podosta duga. Ali drago mi je uvijek kada svakodnevno vidim da ima preko 20 klikova na stranicu. Uvijek mi je drago čitati vaše komentare, vaša mišljenja ( normalno tu moram ponajviše pohvaliti one koji redovito komentiraju kao Ninu, MUM i JA …. ). No normalno hvala svima. Pišem post kao da se rastajem od Vas, ali nije tako nego malo me hvata sjeta na te dane. Ali da previše normalno ne dužim sa svojim nostalgijama. Sada jedva čekam pak da što prije dođe 12.mjesec i da napokon bar malo zada snijega i da što prije dođe i taj Božić pa još jedna Nova Godina. Baš me jedna moja kolegica pitala kuda ću za Novu godinu. Ostao sam paf jer nisam imao spreman nikakav odgovor i onda sam se malo zapitao : hm, pa ne treba mi sranje od proslave kao prošle godine, moram nešto smisliti da ove godine bude bolje, ali prvenstveno da se ja dobro zabavim. Uvijek kažem kako je za zabavu definitivno potrebno dobro društvo. Nadam se iskreno da ću nešto iskemijati do toga datuma. Nikada neću zaboraviti jedan svoj doček kada sam ostao od dosade na kraju doma i zapravo se dosta dobro zabavio sam. Možete si misliti kada je ogroman stan samo vama kao klincu na raspolaganju. Natovario CD-e da sviraju i udri. Znam se ja zabaviti i sam. No nekako već dulje vrijeme gajim želju da zapravo odem na doček negdje u inozemstvo. Ali kada nemate s kim jer svatko u to vrijeme ode na stranu. Ono što me također posebno veseli u tom razdoblju je i to što ima puno rođendana od meni dragih osoba ( Martini, Andrei, mojoj Nini i mojoj bivšoj ). Onako, lagani bankrot. Štednja je zlato, viče stalno moj tata. Ali od čega da štedim. Evo tipično za mene, završili mi sa predavanjima neki dan malo prije, i normalno prije vlaka ima vremena za lagano prošetati Importaneom. Idem se samo prošetati. Malo sutra, najašio ja na prve tenisice/cipele koje sam vidio i kartica samo radi. Ali dobro nisu puno tako da sam ajmo reći u jednu ruku i ušparao. Nisam ovih par dana išao na fakultet jer mi se iskreno uopće ne da tako da doma lagano učim i pripremam se za kolokvije. Ali jučer sam morao ići u Zagreb radi jednog predavanja. Zvuči smiješno ali je istinito. Ali, ne žalim se. Čim su meni dragi ljudi na tom faksu ništa nije teško. Kada ja uđem u onu dvoranu i kada vidim svoje frendove odmah mi se raspoloženje popravi. Da mi nema njih ispalio bih na živce do sada. Zato sam ja uvijek ovako sretan, veseo i svi me uvijek pitaju kako si uvijek takav. Ja naprosto uživam u životu sa osmjehom. Ne treba mi puno da se ne nasmijem nekoj gluposti. Primjer jučerašnji. Kada smo išli devetom do glavnoga, u tramvaj uđu četiri mlade cure koje su natrpale krpe tako da izgledaju kao trudnice. Pišao sam od smijeha. Toliko mi je to bilo štosno da sam se iz zajebancije ustao i pitao hoćete sjesti da ne stojite da vam nije teško. Svi smo krepavali od smijeha. Nekada sam stvarno kao malo dijete. Ali kažem, svi smo mi djeca dok imamo roditelje. To da sam dijete odaje vam najbolje ovaj idući primjer. Izlazimo iz Kauflanda i vidim ja nekog starijeg gospodina prodaje one tikve, rekoh idem si uzet pa ću metnut na balkon. I tako sam ju lijepo sredio da je pola stubišta nakon toga moralo staviti tikve po balkonima ( jer su to njihova djeca tražila ). Uglavnom, našao sam danas malo vremena prije odlaska na kavu sa mojom Martinom da dakle napišem kojih par riječi. Taman smo došli sa našeg groblja. Blato do grla, tako da sam došao doma kao mala gica uprljan. Uglavnom, otegnulo se tih par riječi. A što bi ja kada me sada uhvatila neka inspiracija. Dobro, do nekog idućeg pisanja lijep pozdrav svima.
