23
srijeda
svibanj
2018
Veceras kad....
Večeras,
kad sviraći ulica prestanu sa pjesmom,
kad utihnu zvuci violine i gitare,
nestat ču u noći,
dok če mi zvijezde brojati korake
obojene tišinom,
nestat ču i okrenuti leđa
ovoj prljavoj stvarnosti
nestat ču ispod oblaka
koji putuju brže od mene,
nestat ču na nekoj stazi
kojoj samo Bog zna ime...
večeras,
želim imati hrabrosti
biti ponovo sretna žena,
želim osluškivati zoru
uz pjev ptica,
želim se buditi
na licu s osmjehom,
želim se radovati
svakom novom danu,
želim živjeti u slobodi
a ne u grču,
želim živjeti u ljubavi,
a ne samo biti njen promatrač...
kad bih samo smogla hrabrosti
odlučititi sretno živjeti...
Oznake: Moje pjesme
komentiraj (0) * ispiši * #
