23
srijeda
svibanj
2018
Koracam ovom stazom
Koračam ovom stazom usamljenom
gdje i zvijezde gube svoj sjaj večeras,
nalazim samo mrak...
i tako je hladno,
da ova hladnoća prodire do kostiju
da ova hladnoća prodire do svakog kuta duše
da ova hladnoća prodire u sve djeliće srca....
koračam u nadi ,
da ču ugledati svijetlo
i znati kojim putem idem,
tražim ispružene ruke
u čiji ču zagrljaj poletjeti,
ali nikoga ne nalazim nikoga ne vidim
vreme je odnjelo sve ruke ispružene
vreme je ukralo sve zagrljaje isčekivane....
i ne znam dali to rosa večeras pada
ili moje oči plaču,
ne znam više prepoznati
toplinu suza slanih na obrazu
izgubila sam sebe
izgubila sam dio svoga postojanja,
odustala sam od nadanja
da ču jednom biti sretna....
crn je ovaj život ko ova noć bez svijetla,
samo trnje na stazi i zmije otrovnice
skrivene na putu kojim trebam proći
i do kada če trajati ova noć,
tako hladna i crna,gusta
ima li joj kraja...
želim samo završiti
ovo putovanje i odmoriti ovu umornu dušu
na Izvoru Njegove Ljubavi ..
Oznake: Moje pjesme
komentiraj (0) * ispiši * #
