22
četvrtak
veljača
2018
Vrline i mane
Onaj tko te ne prihvača sa tvojim manama,
nije zaslužio ni da uživa u tvojim vrlinama. Josipa..
Oznake: Moje pjesme
komentiraj (0) * ispiši * #
| < | veljača, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (1)
Veljača 2019 (3)
Svibanj 2018 (13)
Veljača 2018 (29)
Siječanj 2018 (28)
Prosinac 2017 (161)
Studeni 2017 (12)
Kapljice iz moje duše su misli , pjesme i meditacije koje su nastale kroz niz godina moga života.Svaka pjesma je nekome posvecena .
Hvala vam što ste tu 
Tko želi kopirati moje pjesme može slobodno ali neka to bude sa mojim imenom , jer svaka je pjesma dio mene dio moje duše, nadam se da to razumijete .
Najdraže pjesme
AUTOR JOSIPA ABRAMOVIC
Večeras oko ponoći idem na ulicu
tugu prodavati...
postavit ču štand na nekom od trgova,
samo nažalost,
večeras nemam dozvolu
da prodajem suze svog života...
postavit ču štand sa nakitom od bisernih suza,
kofere stare i nove pune bolnih uspomena,
komplet knjiga neispisanih snova,
u kutijici dva zlatna prstena koje je
izjela hrđa i pojela nevjera,
večeras imam štand sa tugom,
jer svatko prodaje ono što ima,
a kupuje ono što nema,
ja prodajem tugu a kupujem sreću,
dajem puno a tražim malo,
samo pregršt osmjeha što bi u šaku stalo....
večeras možda koji kasni prolaznik,
zaustavi svoje cipele kraj moga štanda
i zapita koliko košta jedna ogrlica od bisernih suza,
koliko košta kutija tužnih prstena,
koliko košta tuga ženskoga srca...
večeras prodajem za sitno dajem
samo da bez svega ostanem...
ako me tu i zora zatekne
i magla me svojim plaštom ogrne,
beslatno sve ču dati,
jer ove noći odlučih sve blago svoje prodati....
VEČERAS SAM SINE KLEKNULA
PRED RASPETOG ISUSA,
MOLILA ZA SREĆU TVOG ŽIVOTA.
NISAM TE DANIMA ČULA
NI SLOVA OD TEBE DOBILA
TJESKOBA I STRAH U SRCE SE UVUKLA,
PA ETO PRED BOGA TRČIM
SA SKLOPOLJENIM RUKAMA
I PADAM NA KOLJENA.
O BOŽE MOJ I ON JE SINAK TVOJ,
ČUVAJ GA ,ŠTITI,BRANI
NE DAJ NIKOME DA GA RANI.
AKO TREBAŠ KRILA ZA NJEGOV LET
DA MOŽE LETJETI KROZ OVAJ SVIJET,
JA MU KRILA SVOJA DAJEM
I ZATO SE NE KAJEM.
AKO TREBAŠ KRVI IZ VENA MOJIH
DA U NJEMU VJEČNI ŽIVOT STOJI
I POSLJEDNJU KAP KRVI DAJEM SVOJE,
DA ŽIVI MILO DIJETE MOJE.
AKO TREBAŠ SLUH UHA MOGA
DA ČUJE RIJEČ SRCA TVOGA
I TO TI BOŽE DAJEM ZA NJEGA,
MA UZMI SVE,SVE ŠTO TI TREBA.
SAMO GA ČUVAJ OD SVIH ZALA,
MOLI TE TVOJA SLUŽBENICA MALA,
AKO TREBA I ŽIVOT ZA NJEGA DATI,
ZAR ČE TU MAJKA S LJUBAVI STATI ?????
TA VELIKO JE SRCE U GRUDIMA MOJIM
I UMRIJETI ZA NJEGA JA SE NE BOJIM.
MOLI TE BOŽE I NOĆI OVE
ŠALJI K NJEMU ANĐELE SVOJE
DA ČUVAJU I PAZE ZLATO MOJE...
TEBI SINE
Sij sine samo dobra djela
da u duši imaš radost
i miran san ....
ne proklinji sine nikoga ,jer
prokletstvo se vraća,
već blagoslivljaj ,pa
blagoslov od Boga primaj....
slušaj starce jer oni mudro zbore
možda ne poznaju fakultete i škole ,
ali znaju kako preživjeti
od zore do večeri križ nositi...
kako gladna usta nahraniti ,
kako umornu dušu odmoriti,
mudrost se ne uči u klupama
ona se stjeće godinama ..
što imaš znaj čuvati ,
Bogu za sve zahvaljivati,
jer ne znaš sine kad to možeš izgubiti....
život daje ali i uzima ,
život je poput meda i pelina,
neka sreća ide ispred tebe ,
a tuga uvijek iza tebe ,
sreći se smješi ,
a tuzi uvijek leđa pokaži ,
cilju svome idi ,
jer samo strpljiv i vjeran Boga vidi ....
Sretan ti rođendan.... AUTOR Josipa Abramovic
MALENA
AUTOR JOSIPA ABRAMOVIC
Malena tamo gdje će te drugi raniti
Bog će tvoju ranu izliječiti,
malena tamo gdje će ti drugi suze staviti
Bog će ih svojom rukom obrisati,
malena tamo gdje će te drugi izdati
Bog će uvijek vjeran ostati,
malena tamo gdje će te gaziti
Bog će te podizati ,
malena tamo gdje će ti drugi laskati
Bog će ti Istinu govoriti ,
malena kad su ti sva vrata zatvorena
Isusova su uvijek otvorena,
malena kad te budu grešnu kamenovali
Bog će ti ruku oprosta pružiti,
malena kad se nemaš gdje od zla sakriti
Božje će te naručje uvijek čekati ...
On je uz tebe kad nestanu svi ,
Presveto Trojstvo ,Marija i sveci ,
oni su uz tebe uvijek svi
anđeli čuvari rajski nebesnici ,
zato se ne boj malena kad je oko tebe tama
sve dok Svijetlo nosiš u sebi
ti malena nikad nisi sama..
AUTOR Josipa Abramovic..
Pjeva Gospa pjesmu Sinu
svome malom Gospodinu ,
o Isuse, Sine mili
anđeli su jednom sanak snili ...
da je djeva Duhom svetim začela
i tako sinka Božjeg rodila,
porođenjem djeva ostala
da bi spasa svijetu podala...
s njim se radovala,
s njim tugovala,
s njim je blagovala
s njim je 7 mačeva
u svom srcu tajno nosila....
dok je Sinak rastao ,
pakao se tresao ,
dok je Sinak propovijedao
bolesne je lječio,
dok je Sinak molio
anđeo ga tješio...
odabrane za sobom je pozvao
put ka Ocu im pokazao ,
pred mnoštvom čudesa činio
da bi Božju volju vršio.....
Majka Sinka pratila
sa pobožnim ženama Bogu služila...
a kad dođe vrijeme muke
na Sinka se spuste ljute ruke ,
pa mu leđa šibaju
pa ga trnjem krunuju ,
pa ga ismijavaju i kraljem lažnim proglašavaju....
svezanog ga Pilatu odvode
da ga na smrt raspećem osude.....
Pilat svoje ruke pere
a Sinak je čvrste vjere,
Oca svoga ne izdaje
već se za spas Duša sviju predaje.....
Križ svoj prima na ramena
i kreće put otkupljenja.....
da rajska vrata svima otvori
On Golgotu krvlju natopi....
Sinka Majka pratila
gorke suze jecala ....
Sinka ranjenoga grlila
na križ za grešnike predala....
probodoše Sinka tijelo,
a iz Srca teče Žive vode vrelo..
Crkva naša sveta
rođena je kod raspeća ...
Sinka sa križa su skinuli ,
Majci u krilo položili,
Majka rane svete ljubila
krunu s glave Sina skidala
trnje iz glave svete vadila
svaku ranu suzom svojom zalila.....
protiv Boga nije se potužila
već u svemu Božju volju vršila....
Sinka joj sahraniše
kamenom zatvoriše
stražare vojne postaviše
da naredbu izvrše ....
Treći danak svanuo
Sinak Majke uskrsnuo
život vječni svima darovao
sve nas u svoju slavu pozvao ....
Anđeli su nebeski Sinka s pjesmom dočekali
slavu Božju Sinu iskazali ,
Otac Sinka zagrlio
poljupcem ga pozdravio ,
tiho mu zahvalio
hvala sine što si grešku
Adama i Eve ispravio ....
Večeras oko ponoći idem na ulicu
tugu prodavati...
postavit ču štand na nekom od trgova,
samo nažalost,
večeras nemam dozvolu
da prodajem suze svog života...
postavit ču štand sa nakitom od bisernih suza,
kofere stare i nove pune bolnih uspomena,
komplet knjiga neispisanih snova,
u kutijici dva zlatna prstena koje je
izjela hrđa i pojela nevjera,
večeras imam štand sa tugom,
jer svatko prodaje ono što ima,
a kupuje ono što nema,
ja prodajem tugu a kupujem sreću,
dajem puno a tražim malo,
samo pregršt osmjeha što bi u šaku stalo....
večeras možda koji kasni prolaznik,
zaustavi svoje cipele kraj moga štanda
i zapita koliko košta jedna ogrlica od bisernih suza,
koliko košta kutija tužnih prstena,
koliko košta tuga ženskoga srca...
večeras prodajem za sitno dajem
samo da bez svega ostanem...
ako me tu i zora zatekne
i magla me svojim plaštom ogrne,
beslatno sve ču dati,
jer ove noći odlučih sve blago svoje prodati....
VEČERAS SAM SINE KLEKNULA
PRED RASPETOG ISUSA,
MOLILA ZA SREĆU TVOG ŽIVOTA.
NISAM TE DANIMA ČULA
NI SLOVA OD TEBE DOBILA
TJESKOBA I STRAH U SRCE SE UVUKLA,
PA ETO PRED BOGA TRČIM
SA SKLOPOLJENIM RUKAMA
I PADAM NA KOLJENA.
O BOŽE MOJ I ON JE SINAK TVOJ,
ČUVAJ GA ,ŠTITI,BRANI
NE DAJ NIKOME DA GA RANI.
AKO TREBAŠ KRILA ZA NJEGOV LET
DA MOŽE LETJETI KROZ OVAJ SVIJET,
JA MU KRILA SVOJA DAJEM
I ZATO SE NE KAJEM.
AKO TREBAŠ KRVI IZ VENA MOJIH
DA U NJEMU VJEČNI ŽIVOT STOJI
I POSLJEDNJU KAP KRVI DAJEM SVOJE,
DA ŽIVI MILO DIJETE MOJE.
AKO TREBAŠ SLUH UHA MOGA
DA ČUJE RIJEČ SRCA TVOGA
I TO TI BOŽE DAJEM ZA NJEGA,
MA UZMI SVE,SVE ŠTO TI TREBA.
SAMO GA ČUVAJ OD SVIH ZALA,
MOLI TE TVOJA SLUŽBENICA MALA,
AKO TREBA I ŽIVOT ZA NJEGA DATI,
ZAR ČE TU MAJKA S LJUBAVI STATI ?????
TA VELIKO JE SRCE U GRUDIMA MOJIM
I UMRIJETI ZA NJEGA JA SE NE BOJIM.
MOLI TE BOŽE I NOĆI OVE
ŠALJI K NJEMU ANĐELE SVOJE
DA ČUVAJU I PAZE ZLATO MOJE...
TEBI SINE
Sij sine samo dobra djela
da u duši imaš radost
i miran san ....
ne proklinji sine nikoga ,jer
prokletstvo se vraća,
već blagoslivljaj ,pa
blagoslov od Boga primaj....
slušaj starce jer oni mudro zbore
možda ne poznaju fakultete i škole ,
ali znaju kako preživjeti
od zore do večeri križ nositi...
kako gladna usta nahraniti ,
kako umornu dušu odmoriti,
mudrost se ne uči u klupama
ona se stjeće godinama ..
što imaš znaj čuvati ,
Bogu za sve zahvaljivati,
jer ne znaš sine kad to možeš izgubiti....
život daje ali i uzima ,
život je poput meda i pelina,
neka sreća ide ispred tebe ,
a tuga uvijek iza tebe ,
sreći se smješi ,
a tuzi uvijek leđa pokaži ,
cilju svome idi ,
jer samo strpljiv i vjeran Boga vidi ....
Sretan ti rođendan.... AUTOR Josipa Abramovic
MALENA
AUTOR JOSIPA ABRAMOVIC
Malena tamo gdje će te drugi raniti
Bog će tvoju ranu izliječiti,
malena tamo gdje će ti drugi suze staviti
Bog će ih svojom rukom obrisati,
malena tamo gdje će te drugi izdati
Bog će uvijek vjeran ostati,
malena tamo gdje će te gaziti
Bog će te podizati ,
malena tamo gdje će ti drugi laskati
Bog će ti Istinu govoriti ,
malena kad su ti sva vrata zatvorena
Isusova su uvijek otvorena,
malena kad te budu grešnu kamenovali
Bog će ti ruku oprosta pružiti,
malena kad se nemaš gdje od zla sakriti
Božje će te naručje uvijek čekati ...
On je uz tebe kad nestanu svi ,
Presveto Trojstvo ,Marija i sveci ,
oni su uz tebe uvijek svi
anđeli čuvari rajski nebesnici ,
zato se ne boj malena kad je oko tebe tama
sve dok Svijetlo nosiš u sebi
ti malena nikad nisi sama..
AUTOR Josipa Abramovic..
Pjeva Gospa pjesmu Sinu
svome malom Gospodinu ,
o Isuse, Sine mili
anđeli su jednom sanak snili ...
da je djeva Duhom svetim začela
i tako sinka Božjeg rodila,
porođenjem djeva ostala
da bi spasa svijetu podala...
s njim se radovala,
s njim tugovala,
s njim je blagovala
s njim je 7 mačeva
u svom srcu tajno nosila....
dok je Sinak rastao ,
pakao se tresao ,
dok je Sinak propovijedao
bolesne je lječio,
dok je Sinak molio
anđeo ga tješio...
odabrane za sobom je pozvao
put ka Ocu im pokazao ,
pred mnoštvom čudesa činio
da bi Božju volju vršio.....
Majka Sinka pratila
sa pobožnim ženama Bogu služila...
a kad dođe vrijeme muke
na Sinka se spuste ljute ruke ,
pa mu leđa šibaju
pa ga trnjem krunuju ,
pa ga ismijavaju i kraljem lažnim proglašavaju....
svezanog ga Pilatu odvode
da ga na smrt raspećem osude.....
Pilat svoje ruke pere
a Sinak je čvrste vjere,
Oca svoga ne izdaje
već se za spas Duša sviju predaje.....
Križ svoj prima na ramena
i kreće put otkupljenja.....
da rajska vrata svima otvori
On Golgotu krvlju natopi....
Sinka Majka pratila
gorke suze jecala ....
Sinka ranjenoga grlila
na križ za grešnike predala....
probodoše Sinka tijelo,
a iz Srca teče Žive vode vrelo..
Crkva naša sveta
rođena je kod raspeća ...
Sinka sa križa su skinuli ,
Majci u krilo položili,
Majka rane svete ljubila
krunu s glave Sina skidala
trnje iz glave svete vadila
svaku ranu suzom svojom zalila.....
protiv Boga nije se potužila
već u svemu Božju volju vršila....
Sinka joj sahraniše
kamenom zatvoriše
stražare vojne postaviše
da naredbu izvrše ....
Treći danak svanuo
Sinak Majke uskrsnuo
život vječni svima darovao
sve nas u svoju slavu pozvao ....
Anđeli su nebeski Sinka s pjesmom dočekali
slavu Božju Sinu iskazali ,
Otac Sinka zagrlio
poljupcem ga pozdravio ,
tiho mu zahvalio
hvala sine što si grešku
Adama i Eve ispravio ....
Dobro mi došli
PRED OLTAROM
AUTOR JOSIPA ABRAMOVIĆ
Toga je dana u bijeloj haljini bila,
ispruženih ruku dala sve ono što je imala,
srce svoje i dušu ispod bijelog vela
njemu je pred oltarom poklonila.
Te nježne ruke pune nade
Bogu su za sreću zahvaljivale,
ispružene molile
i ispružene ljubile.
Toga je dana u bijeloj haljini bila
poput anđela sa krilima
ispred oltara svoje
vječne zavjete dala.
Nije ni znala šta joj život nosi
i šta sve prekriva veo u kosi,
sa obraza je na dlanove suze skupljala
toga je dana na ispružene ruke križ dobila.
I danas se sjeća toga dana
u haljini bjeloj sa ispruženim rukama...
i sada stoji pred ogledalom sjećanja
ispruženih ruku sa krvavim suzama,
slomljene duše i molitvom na usnama.
Autor Josipa Abramović
Još jedan sumrak sam dočekala ispružene ruke
na stazi života na kojoj se nađoh
ne svojom voljom.
Već godinama tu stojim
više ni dani ni noći ne brojim,
već samo ispruženu ruku imam
kojom prosim i molim.
Ne prosim ja novce ni zlatnike,
već ja čekam osmjehe i zagrljaje,
dal će netko da pokraj mene zastane
i onako nježno se osmjehne,
da mi osmijeh u ruke stavi
da studen što vani puše moj život zaboravi.
Ne prosim ja ni svilene haljine
ni bijele bisere ni prave dukate
već čekam izgubljene snove
i bistre izvore.
Još jedan dan ode u nizu
u prošlost daleku...
gdje jedna neznanka
stoji niz životnu rijeku ...
i redaju se prolaznici
ko pahulje u letu ,
ali ni jedna nije na mom dlanu
nije u mom svijetu .
Ispružene ruke stojim
na koljenima umornim
samo osmjehe brojim,
i koliko još dugo Bože
ova neznanka izdržati može ,
sjeti je se gdje si je ostavio
dođi i ti k neznaki da bi je zagrlio ,
da bi njenom dlanu nešto udijelio .
AUTOR JOSIPA ABRAMOVIĆ
Toga je dana u bijeloj haljini bila,
ispruženih ruku dala sve ono što je imala,
srce svoje i dušu ispod bijelog vela
njemu je pred oltarom poklonila.
Te nježne ruke pune nade
Bogu su za sreću zahvaljivale,
ispružene molile
i ispružene ljubile.
Toga je dana u bijeloj haljini bila
poput anđela sa krilima
ispred oltara svoje
vječne zavjete dala.
Nije ni znala šta joj život nosi
i šta sve prekriva veo u kosi,
sa obraza je na dlanove suze skupljala
toga je dana na ispružene ruke križ dobila.
I danas se sjeća toga dana
u haljini bjeloj sa ispruženim rukama...
i sada stoji pred ogledalom sjećanja
ispruženih ruku sa krvavim suzama,
slomljene duše i molitvom na usnama.
Autor Josipa Abramović
Još jedan sumrak sam dočekala ispružene ruke
na stazi života na kojoj se nađoh
ne svojom voljom.
Već godinama tu stojim
više ni dani ni noći ne brojim,
već samo ispruženu ruku imam
kojom prosim i molim.
Ne prosim ja novce ni zlatnike,
već ja čekam osmjehe i zagrljaje,
dal će netko da pokraj mene zastane
i onako nježno se osmjehne,
da mi osmijeh u ruke stavi
da studen što vani puše moj život zaboravi.
Ne prosim ja ni svilene haljine
ni bijele bisere ni prave dukate
već čekam izgubljene snove
i bistre izvore.
Još jedan dan ode u nizu
u prošlost daleku...
gdje jedna neznanka
stoji niz životnu rijeku ...
i redaju se prolaznici
ko pahulje u letu ,
ali ni jedna nije na mom dlanu
nije u mom svijetu .
Ispružene ruke stojim
na koljenima umornim
samo osmjehe brojim,
i koliko još dugo Bože
ova neznanka izdržati može ,
sjeti je se gdje si je ostavio
dođi i ti k neznaki da bi je zagrlio ,
da bi njenom dlanu nešto udijelio .
Izgubit ču se jednoga dana
na obali snova
u željama nadanja
u društvu sa valovima
i dodiru vjetrova ...
večerat ču na plaži
sama sa zalaskom sunca
udahnuti kad želim ,
izdahnuti kad želim
i mirisati sol na obali mora ....
tišinu ču izabrati
za najboljega prijatelja,
za jedinoga druga i
jedinoga susjeda....
tišina nikad ništa ne obećava ,
ona nikad ne ostavlja ,
ona je vjerna suputnica
odana drugarica ,
ne traži ništa ,
a tako puno daje
i tako puno ostavlja .....AUTOR Josipa Abramović...
na obali snova
u željama nadanja
u društvu sa valovima
i dodiru vjetrova ...
večerat ču na plaži
sama sa zalaskom sunca
udahnuti kad želim ,
izdahnuti kad želim
i mirisati sol na obali mora ....
tišinu ču izabrati
za najboljega prijatelja,
za jedinoga druga i
jedinoga susjeda....
tišina nikad ništa ne obećava ,
ona nikad ne ostavlja ,
ona je vjerna suputnica
odana drugarica ,
ne traži ništa ,
a tako puno daje
i tako puno ostavlja .....AUTOR Josipa Abramović...