utorak, 31.01.2006.
Alan Ford
Prije 32 godine, točnije u svibnju 1969. god. na kioscima širom Italije pojavio se novi strip već uigranog tandema autora koji su imena skrivali pod pseudonimima Magnus & Bunker. Bili su to crtač Roberto Raviola (Magnus) i scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), a njihovo najnovije djelo nosilo je ime "Alan Ford". Taj je dvojac zajedno radio i stvorio nekoliko stripova od kojih su među popularnijima bili Kriminal i Satanik, predstavnici tzv. "crnog stripa" (fumetto nero) koji su u tom razdoblju bili vrlo popularni u Italiji. U svijet humorističnog stripa zakoračili su kratkim strip gegovima o kralju Maxmagnusu, a zatim se pojavio i Alan Ford, potpuna novost u svijetu stripa, humorističan, ali u sebi je sadržavao elemente "crnog stripa" samo što su ovaj put oni bili prikazani na sarkastičan i groteskan način. Na samome početku publika nije prihvatila taj novitet, i nakon nekoliko objavljenih brojeva i slabe prodaje autori su već namjeravali odustati od cijelog projekta, međutim, sreća im se u zadnji tren osmjehnula i publika je masovno prihvatila strip te se on ipak održao na životu.
Tko je zapravo Alan Ford? On je samo jedan u nizu siromašnih stanovnika New Yorka, koji spajajući kraj s krajem nastoji preživjeti i pronaći posao. Igrom slučaja postaje agent grupe tajnih agenata koji su i sami tek skupina odrpanaca. Tako, osim Alana Forda, vječnog plavokosog mladića, stidljivog i naivnog, čije ime krasi korice stripa, tu je cijela galerija karakterističnih likova, Broj Jedan, glava Grupe TNT, metuzalem, paralitik u kolicima koji zna sve o svemu i svakome, a njegova škrtost identična je onoj Baje Patka (uncle Scrooge). Slijede, Bob Rock, iskompleksiran zbog niska rasta i velika nosa, Sir Oliver, engleski plemić dugih prstiju koji nikada ne propušta priliku da svoje ruke zavuče u tuđe džepove, debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan a danas samo naslonjač Jeremiji, starcu koji pati od svih mogućih bolesti, stvarnih i nestvarnih, te koji zajedno sa debelim Šefom vrijeme provodi spavajući u Cvjećarnici, glavnome sjedištu Grupe TNT. Tu je zatim i Grunf, izumitelj stvari koje nikome nisu potrebne, a s par centi koje mu Broj Jedan daje za nabavku materijala sastavlja raznolika prijevozna sredstva koja traju toliko koliko i vrijede. Grunf je poznat i po svojim nesuvislim parolama koje su ispisane na majicama koje nosi, poput, "tko spava nije budan" ili "tko hoda ne trči".
Osim tih likova koji čine okosnicu stripa tu je još cijela gomila sporednih likova koji često i nisu sporedni, zapravo, stvoren je jedan cijeli imaginaran svijet čijim stanovnikom postaje i sam čitalac. Tu su tako obični ljudi poput poštara (Pisistrat Nelson i Sigmund Listić), doktora (Brokoli), policajaca (Luke Cikcak), inspektora (Brok), generala (War) te mnogih drugih. Slijede za strip (ne)klasični neprijatelji, poput Superhika, čovjeka smrtonosnog alkoholnog zadaha, modernog Robin Hooda koji pljačka siromašne da bi dao bogatima, koji je ujedno i parodija na američke superheroje; Baby Kate, duh lijepe gangsterke ubijene u Chichagu 20ih godina koju smrt ipak nije spriječila da sa svojom bandom povremeno krene u nove pohode; Gumiflex, čovjek gumena lica koji se u trenu može pretvoriti u bilo koga; njemu sličnih sposobnosti je Arsen Lupiga, manje džentlmen-više lopov, koji za razliku of Gumiflexa nema gumeno lice već je patuljak, vrlo vješt u prerušavanju, i još mnogi, mnogi drugi. Ali niti to nije sve, tu je i cijelo životinjsko carstvo od zmija (Xeres), pelikana (Pellicus), psa (Nosonja), mačka (Prudy), zamorca (Skviki) te nezaobilaznog Klodovika, papagaja koji govori, gotovo ljudskog a ne životinjskog predstavnika Grupe TNT.
Pustolovine su raznolike, od rješavanja razno-raznih klasičnih detektivskih zadataka pa do zarobljavanja zločinaca pomoću prsta uperenog u leđa, putovanja u svemir u kanti za otpatke, sudjelovanja na kvizu u kojem se za pogrešan odgovor dobiva metak u čelo, i sve to da bi po izvršenom zadatku agenti najtajnije grupe na svijetu zaslužili plaću po starom pravilu Broja Jedan, "jedan za sve, sve za jednoga", odnosno po dolar za sve, a ostatak njemu. Danas, 32 godine i skoro 400 epizoda poslije, točnije u rujnu 2001. god. na kioscima širom Italije još se uvijek svaki mjesec pojavljuje sada već stari strip jednog od dvojice autora koji se i dalje skriva pod pseudonimom Max Bunker. Međutim, strip je već odavno izgubio onaj šarm, duhovitost, svježinu, a i publiku koju je nekad imao. Nakon samo 75 nacrtanih epizoda nezamjenjivog Magnusa zamjenjuje Paolo Piffarerio, isprva loše prihvaćen, ali kasnije su mnogi žalili i za njegovim radovima. Već je tada uslijedio polagan pad, kako u primjetnoj kvaliteti crteža, tako, na žalost i u kvaliteti scenarija. Ideje su polako blijedile, a i ona prvotna ideja i koncept stripa sve se više gubila. Nakon Magnusovog odlaska još je desetak godina strip bio prilično popularan ali onda počinje nezaustavljiv pad koji traje još i danas, a broj čitatelja, kao i njihova dobna granica sve se više smanjuje.
Kad i kako ste izmislili Alana Forda ?
MB: Alan Ford ? To je ideja koja se dugo razvijala. U mojoj prirodi je ponajviše izražena ta humorističko-satirična crta koju do tog momenta nisam imao načina izraziti. Napisao sam prvi scenario 1967. god. i više ga puta preradio dok nije izašla definitivna verzija prvog broja. U načelu, ideja je bila napraviti satiru na "James Bond"-a, po sistemu: koliko je on organiziran - toliko su ostali oko njega dezorganizirani. I ideja je profunkcionirala.
Što mislite, da li je prošlo vrijeme satire u stripu ?
MB: Da, prošlo je vrijeme satire. Kako političke, tako i socijalne. To više nije u modi. Alan Ford nekako preživljava jer je postao neka vrsta institucije.
Da li vam je poznato koliko je "Alan Ford" bio popularan u bivšoj Jugoslaviji? Čitave generacije su odrasle uz njega. "Alan Ford" je imao ogroman utjecaj na nas. Mi u Beogradu skoro da smo počeli govoriti hrvatskim dijalektom, pošto je prevođen u Zagrebu ?
MB: Ovo što mi govorite liči mi na ono što se desilo u Italiji. Danas nailazim na ozbiljne akademske građane koji zauzimaju značajne položaje u društvu: njihova iskustva su identična s vašim.
Postoji jedan nastavak "Alan Ford"-a u kojem je lik diktatora očito inspiriran Titom, i ta epizoda kod nas nikad nije izašla. Da li ste tu odluku donijeli svjesno, znajući da "Alan Ford" izlazi i kod nas ?
MB: Assolutamente - no !
Što se desilo s Magnusom. Zašto je vaša suradnja prestala makon 75. nastavka ?
MB: Magnus je dugo pokazivao želju da bude kompletan autor zadužen za temu, scenario i crtež. Poslije 10 godina suradnje, odlučio sam se za novu avanturu. Zamijenio sam ga drugim crtačem, Paolom Piffarerijem, koji je, osim što je imao drugačiji stil, također znao i dobro crtati.
Čime se kasnije bavio Magnus ? Da li je on utjecao na tekstove ?
MB: Radio je razne stripove među kojima i "La Compagnia della Forca" (Družina od vješala), Milady i mnoge druge koji mi sad ne padaju na pamet. Teško mi se je sjetiti i svojih likova, a kamoli tuđih. Bio bih jako loš autor kad bih zavisio od svog crtača. Istina je da onaj tko radi scenario mora voditi crtača. Crtač je kao glumac na filmu, a onaj koji piše je kao redatelj.
Je li bilo neke svađe prilikom rastanka ?
MB: Nikakve. Suglasan rastanak. Uvijek smo bili u najboljim mogućim odnosima.
Jeste li ikada upoznali Nenada Brixyja, našeg prevodioca "Alan Ford"-a ?
MB: Nisam, ali mislim da je on dijelom zaslužan za uspijeh "Alan Ford"-a u vas. Oni koji znaju talijanski i hrvatski rekli su mi da je stil potpuno ispoštovan.
Danas radite strip o "Kerry Cross", bivšoj agentici FBI, lezbijki. Ovaj strip se u potpunosti razlikuje od "Alan Ford"-a. Humora, primjerice, nema uopće. Zašto ?
MB: "Kerry Cross" je moderna avantura. Ona je malo povratak na moje početke, na stripove kao što su bili "Satanik" i "Kriminal". Oduvijek su postojala dva lica Maxa Bunkera, jedno satirično i ono drugo, sklono thrillingu.
- 14:43 -
četvrtak, 19.01.2006.
...Nulti sat...
...kaj da kažem,sramota. Nadam se da nitko nije gledao to danas. Ajde dobro bum napisal kaj je bilo. Tam, na HRT-u smo jedva ušli u taj neki intimni bar,na porti za parkiralište nas je lik gledao ko da se šalimo,mi u emisiju,daj molim te,pa smo išli na šminkanje ! Ajme meni ! ...i tak sam se jedva s tog izvukao....a onaj Petar,voditelj,dobrih je par minuta odsjedio na šminkerskom stolcu. I tak smo se upoznali s njim,pa smo pričali i tak. Onda smo išli na kavu i tam smo trebali proć sva pitanja i to. I onda odjednom doleti producentica "Brzo brzo,ajde u studio" a pol cura nije bilo,jer su ošle na WC. Al ono ajde dobro. I tak su nekima stavili one uređaje,pa se sjedosmo i odjednom paf...uhvatila me trema...jebemu sve po spisku...i još jedan paf...doleti šminkerica i počne me pudrat. I fakat sam se vrpoljio na onom na čem smo već sjedili. I tak je počelo uživo. A nisam ni rekao:bijaše nas pet (4 cure i ja) i tema je bila Mladi pjesnici. Dobro sam odgovorio na sva pitanja i to,al Petar. Nije znao reć "izrecitirat"...smijeh... Al kad je neki klinac pročitao pjesmu za koju tvrdi da ju je napisao, a sigurno nije ( jesen u tuzi kiše po poljanama tiho hoda...) ma sigurno ste ju svi čuli... I ja počnem nogom gurkat frendicu i potiho ju zvat,a kamera zum u mene,daj ajde...i tak bilo je malo smiješno...Onak ludo je bit na telki. Kad je naš dio završio izašli smo opet u onaj intimni bar i zapričali se s tim Petrom. Bit je u tome kaj emisija još nije završila. I naravno doleti producentica i počne ga vuč prema studiju...smijeh...a ovi luđaci u školi...daj ajde...svi šestaši i osmaši s 2 profača u jednu učionicu...čuo sam da su čak po stolovima skakali da bi vidli...smijeh...naravno bilo je 10 kad smo izašli iz HRT-a,al kom bi se sad dalo u školu ić. Naravno,zbog mene smo morali ić u Subway na doručak. Kad sam ja utažio glad krenusmo u Algoritam. Vidio sam dvije knjige koje sigurno moram imat: Tolkien:Nedovršene priče i Drugi dio Tornja Zelenog Anđela.mmh... Onda smo išli po dućanima,bili i u jednom punkerskom,pa smo išli u Zvuk,prejeben mi je kafić,Gornji grad i tak dalje... Nakon tri sata lunjanja došli smo u neki dućan pun telki,ono velika plazma i to...prvo smo ženu molili da stavi na drugi,pa teletekst,da zgasi mjuzu,pojača TV i na kraju je i gledala s nama...to je bio smijeh dana...pred školom su nas svi čekali itak smo zajedno išli doma... jebeno kaj ne...neznam pišite kaj mislite o telki,pušenju,pink floydima,cugi,stripovima,jeste kad bili na telki i ostalo...ajd jebite se...daj odgovorite na ova pitanja na kraju... ;-((
- 16:57 -
