STRIKER-ljubav je bol

ponedjeljak, 12.12.2005.

LJUBAV JE BOL!!!

DAN 1.
Bol, bol i samo bol!!!
Hm, kako početi??
Bio sam na jednom tulumu kod frendice, slavila je rođendan. Društvo je bilo super, iako u početku malo ukoćeno. Stigao sam oko 21 sat i upoznao one koje nisam do sada sretao u našem društvu. Klope i cuge je bilo u izobilju i nakon početnog ustručavanja svi smo se bacili na švedski stol. Pričalo se, pjevalo, zafrkavalo i plesalo. Nije da sam neki plesač, no bar se trudim, za razliku od papčina koji samo sjede i gledaju. Zapala me dužnost DJ-a. Hvala Bogu postoje playliste pa i nisam bio puno pored računala.

I tako vrijeme ide, prolazi... netko zvoni na vrata... i ušla je! Visoka, zgodna, brineta zelenih očiju. Kome ne bi upala u oči!! Onome koji je slijep!! Bila je to njezina sestra, stigla je malo kasnije, došla je ravno s putovanja. Sobu je ispunio miris parfema koji me od toga dana proganja svakodnevno. Krenuo sam je upoznati gledajući je u te prekrasne oči. Nasmješila se i srce mi je počelo brže tući. Ne znam koji mi je vrag ali ta me djevojka jednostavno toliko privukla da odjednom nisam više bio normalan. Primio sam njenu toplu ruku i upoznali smo se. Ljudi moji, koji je to osjećaj!! Ima tako nježne i tople ruke i poželio sam da nam se ruke više nikada ne rastave. Sjeo sam na trosjed i gledao je potajno, slušao kako govori i kako se slatko smije. Kada bi pogledala u mom smjeru, skrenuo bif pogled i započeo razgovor s nekim drugim, ali čim bi se pojavila prilika gledao bih opet, gledao i uživao. I tako vrijeme prolazi, atmosfera se diže, jednostavno tulum se razvija kao u snu. Par puta prišla mi je i malo smo porazgovarali, onako, o svemu. Nisam joj pokazivao da me toliko pogodila njena pojava, a iznutra sam gorio. Uživao sam u njenom društvu. Gledajući Danijelu, tako joj je ime, uhvatio sam se kako razmišljam kako bi sada bilo da nisam oženjen!!! Ništa, uspio sam ostati "hladan" prema njoj. Došlo je i vrijeme za tortu, slikanje, čestitanje i te stvari. Čestitao sam frendici i otišao do računala promjeniti muziku. Sjedio sam tako i gledao te ljude i Danijelu među njima. Totalno je odudarala od svih. U cijeloj hrpi ljudi ja sam vidio samo nju. Prekrasna je!! Uzela je tanjurić sa tortom i donijela ga meni uz osmijeh. Zahvalio sam se i otišla je po drugi komad torte, za sebe. Sjela je pored mene i zajedno smo birali što će na svirati. Dotaknula me po ramenu, naslonila se na mene i pogodila me opet neka munja, nekakva struja od koje sam se sav stresao. Uživao sam u njeno dodiru i u tom "prokletom" parfemu. Izabrali smo muziku i otišla je plesati. Zvala me da pođem s njom ali nisam mogao. Rekao sam da ću doći malo kasnije. Morao sam se malo skulirati i smiriti noge koje su se nekontrolirano počele tresti. Nisam nikada doživio da jedna djevojka toliko djeluje na mene i moje ponašanje. Došla je opet i svojom toplom ručicom odvukla me na ples. UH, koji je to osječaj bio. Naša tijela tako blizu. Plesali smo i razgovarali o svemu. Saznao sam da je udana i majka male djevojčice. Šmrc, a već se u meni probudio onaj vragec koji sjedi na lijevom ramenu i šapnuo mi: ovu moraš imati, nemoj biti budala. Istovremeno mali anđeo s desne strane: lijepo se družite, uživajte, plešite ali ništa više od toga. Moraš je poštivati, ipak je udana i majka je. Koga poslušati???

Nastavak slijedi...

Dotle, komentirajte i pogađajte što će biti!

- 10:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #