streetfreestyle
13.08.2006., nedjelja
|
Zašto volimo Ronaldinha. Razloga je puno. Neki ga vole zbog smješka, neki su zadivljeni njegovim potezima, neki ga vole zbog skromnosti i dobrote, no većina ga voli zbog svega toga zajedno. Ja ga osobno volim posebno zbog njegove magične igre. Njegovo uštopavanje lopte na aut-crti koju je gotovo nemoguće smiriti a on ju smiri jednim potezom. A tek njegov dribling. Što reći o njegovom driblingu. Toliko brzih poteza s nogama pri najvećoj brzini s loptom u nogama nisam vidio ni kod jednog nogometaša, a opet to nije (samo) klaunovski za zabavljanje publike već za napredak ekipe, za gol. A onda nakon njegovog gola smješak, palac i mali prst na obje ruke ispruženi i sreća na licu. Njegovi slobodnjaci-spušta loptu na pod, odmiče se nekoliko koraka unazad, ispod oka gleda na gol i cilja, kratak zalet i udarac ispruženom nogom. Njegova reakcija nakon što prođe dvojicu, trojicu i promaši gol je više nešto kao-„Suigrači, ispričavam se.“ Sve što radi, bez obzira kako teško, radi u velikoj brzini. To što drugi takve poteze ne mogu ni snjati nije ni važno. On je još uvijek onaj klinac koji je driblao svog psa u dvorištu. Odgledao sam većinu njegovih golova, skoro sve reklame a poteza ima i previše da se mogu svi odgledati. Neke njegove poteze sam uspio naučiti i koristim ih kad se zabavljam s loptom ili na haklu s ekipom i shvaćam zašto on uživa radeći ih. Podrav svima, a poseban pozdrav svim freestyle-nogometašima. |
