Stratus
05.11.2005., subota
Informacijsko doba
|
Ova opća letargija i ravnodušnost u našem društvu ponukala me da upregnem svoja dva mala mozga pa da pokušam otvoriti oči običnom čovjeku, čovjeku koji mora živjeti sa roditeljima zbog financijske situacije, čovjeka koji mora biti 12 sati na radnom mjestu i uz to zaraditi nedovoljno za normalan život. Normalan život? Šta je to? E vidiš! To je nemoguće precizirati jer tako nešto ponajprije ovisi o kulturološkim čimbenicima koji okružuju pojedinca. Iz toga možemo zaključiti da bi svaki pojedinac sebi mogao biti i je normalan, ovisno o tome kako ga društvo prihvaća, a to kako ga društvo prihvaća nametnuto je od vodećih ljudi i institucija. Kad malo promotrimo instituciju kao cjelinu, moramo znati da je ona na samom početku osuđena na propast, jer ni jedna ne koristi održivi razvoj u punom smislu. Uzmite crkvu za primjer. Crkva je odlična stvar, ali samo kao građevina. Možete primjetiti da je većina zaposlenika u sukobu sa svojim egom zbog nerješenih pitanja. Dali mislite da je BOG dizajnirao ovaj Plavi Planet da patimo. Vjerujte nije, u zadnje vrijeme KRISHNA i ja odlično surađujemo, ja ga iskreno zamolim za pomoć, uradim dobro djelo i ONA me velikodušno nagradi nekom idejom, rješenjem neke situacije ili jednostavno dobrim osjećajem. Problem je što mi vjerujemo u iskonski grijeh, koji je jednostavno babska priča i iz kojeg se rađaju svi drugi nemiri. Još jedan dokaz o „uspjesima“ institucija! Crkva, koja bi trebala držati ljude na okupu, koja kaže da su svi jednaki pred bogom, jednostavno ne shvaća da nije ona bog, već ova priroda koja nas okružuje, svi njezini segmenti su nam suci, od gospodina Gliste do gospođe Planine. Morate shvatiti život kao školu, svaka loša situacija je jednostavno indikator da mi ili naši predci idemo u krivom smjeru. Homeopatiju smatram vrlo ozbiljno, ukratko, ona kaže da je za svaku bolest kriv sam čovjek jer bježi od problema, da se čovjek liječi rješavanjem problema, bilo fizičkih, psiholoških, mentalnih, emocionalnih... a da mu u svemu tome može pomoći priroda; kao primjer uzmite svemoguće lijekovito bilje, ljekovitost vode, čovjekovog najboljeg prijatelja psa... Sve je povezano. Odmah mi padaju Amerikanci na pamet. I to bez padobrana! Nedavno sam imao iskustvo sa jednim od njih, živio je u mojoj kući i bio u vezi sa njom otprilike godinu dana. Od njega sam čuo neke značajne informacije o životu u Americi npr; litra benzina je jeftinija od litre mlijeka, sva hrana koja je organski uzgojena je duplo skuplja, kapitalizam mora stalno rasti da bi postojao... a to sve nije održivi razvoj. Amerika je bila posljednja svjetska velesila koja je pobjedila samu sebe. Iz tog grča da zaradi što veće brdo papira razvila se jedna prekrasna pojava kao protuotrov svemu tome; internet! Ulazimo u informacijsko doba, ne informatičko! Ušli smo u to doba točno 11 rujna 2003, točno u trenutku kada je prvi avion udario u Blizance. Mala sila je pokazala velikoj da ne želi šutjeti o tome kako jedina svjetska velesila nameče svoje uvjete. S tim činom pojam cenzura ulazi u povijest, jer jednostavno ne postoji većinski vlasnik, ne postoji velesila koja bi vas natjerala da šutite. Zapamtite, svi smo u istim govnima, nas 99,99%, samo nas onaj 'ko je stvarno na vrhu želi ušutkati. A ko je na vrhu? Eeeee..... to je već teže pitanje. Mogu iznjeti samo par situacija za koje mogu reći da su međusobno odreagirale. Čitam neki dan u novinama pismo Petrača Nacionalu gdje on tvrdi da ga država kroz državne medije želi prikazati kao šefa nekakve mafije, a da on to ni u kom slučaju nije. On tvrdi da je on čovjek koji koristi svoje dobre odnose sa ljudima kako bi lakše sklapali poslove te ubire neke nagrade od toga. Vjerujte, takve karijere postoje i jako se lako živi od njih. Pričao je u tom pismu i da ga je ispitivao neki grčki tajni agent, a najviše oko toga di je Gotovina i da su svi uvjereni da ga on financira. Dva dana nakon toga gledam na nekim vjestima kako carla izjavljuje sa grčevitim smješkom na licu da Gotovina više najednom začudo nije uvijet da naša Hrvatska uđe u eu. Vidio sam jednu dobru majcu neki dan; nečetEU Čavoglave! Ima dubinu, priznajte. To je čar globalnog sela, to je raj na zemlji. Kada svakog susjeda možeš pitati o nekom drugom susjedu, a to dovodi do toga da više pokvareni ne mogu prosperirati, lako su otkriveni i društvo ih automatski odbacuje! Ne mislim da će svi najednom postati pametni, ali svatko će jednostavno znati gdje mu je mjesto, a s tim ljudi naće ulaziti u konflikte, svi će biti zadovoljniji jer će svatko jednostavno raditi svoj posao i za to biti dovoljno nagrađen. DoK |