Svaki put kad pogledam tamo vani. ..i onako. .izadjem kadkad malo van. ..shvatim da sam jos jedan otpadnik.
Svaki put kad pogledam kroz prozor i cujem neku rijec od bilo kojeg covjeka,naravno nerazumljivu mi i cudnu,padnem u ocaj i zgadi mi se svijet.
Mozda vise ne bih trebala izlazit,da me ne ogade svojim rijecima i razmisljanjima.
Da.Mozda je tako najbolje.
Trebala bih malo vise biti sama,onako,sa svojim ljudima iz maste,s njima malo vise razgovarati,i s pticama.
Da.Uradit cu to.
Jer svaki put kad izadjem tamo vani. .gdje su ti ljudi. .i svaki put kad pokusam razgovarat shvatim da sam samo jos jedan OUTCAST OF SOCIETY.
|
spustam kosu
zaklanjam lice
da nitko ne vidi
sto je u ocima kamena danas.
i spusta se mrak
ponovno cu hodat ulicama
necu morat spustit kosu
jer tad ionako nitko nece vidjeti
zenu koja je od kamena.
i nitko se znam nije ni osvrnuo
niti je tko vidio
zenu od kamena danas-kako place.
|