Uh već je 25.08 kako to vrijeme leti to je nešto nevjerojatno.
Još jedno toplo i usrano ljeto prolazi. I jedva čekam da ode. Odi više!!
Niti ove godine nisam uspjela u onome što si već godinama govorim.
Samo ovo ljeto me baš bilo briga..besramno sam pokazivala svoju celulitatu guzičetinu i debele nožurine, čak i pred prijateljima svog dečka. To prije par godina ne bi nikad napravila, prije bi se ubila.
Stvarno ovo ljeto se nisam niti jedanput zasramila na plaži, niti skrivala svoje kobasice na stomaku. Dal je to dobro??? E pa ne znam. U jednu ruku je, jer mi je već (ma ne samo meni) bila puna kapa skrivanja, plakanja, frustriranja i svih ostalih popratnih osjećaja koji bi me pratili sve do plaže. U drugu ruku nije dobro, jer kao da počinjem ,sve to odvratno što je na meni, jednostavno prihvaćati i miriti se s tim da jednostavno sam takva.
I gle čuda…baš kad sam tako počela razmišljati, kile su pale…ne sad nešto pretjerano ,ali jesu. Osjetim da sam smršavjela jer mi većina hlača glupavo visi na guzici, i majice mi ljepše stoje.
Čim završim raditi i kad se riješim svih ispita koji me guše na faksu, počinjem opet vježbat s Majom i vozit bicikl s dečkom (on ima ubitačne treninge ;D) i naravno pazit na prhranu.
Sad trenutno se ne osjećam sposobna ići na neke dijete i vježbat po vrućini, guše me neki drugi problemi i taj jebeni fax.
Našla sam si još jedan hoby, a to je šivanje he he ;) pokušat ću si sašiti jednu torbu i hlače…hmmm nadam se da će uspjeti onako kako planiram. Moram početi šivat jer sam pre puna nekih ideja i žao mi ih je samo tako stavit sa strane, a i po trgovinama uvijek biram najmanje zlo.
Sutra će biti dan D…dolaze nalazi krvi i s njima tužna ili sretna vijest. Držite mi fige da bude sve ok.

Veliki pozz svima i oprostite mi što ne pišem bas često…al čim sve to riješim, nadam se uskoro, bit ću svaki dan s vama.


* Snejana