Lud sam, nečitki papiri oko mene i prazna plastična časa. sat na kompjuteru. jedini način da razaberem da je rano poslijepodne. Pretpostavit ću da se sparno, plavo nebo usidrilo nad mojom poslovnom stihijom. kada dugo škiljiš tokom ljetnoga dana izgubiš osjećaj za boju. kada dugo buljiš u ispeglani ekran gotovo zaboraviš da je nebo samo naizgled plavo, a asfalt isparava kiselim mirisom. jedno sam ljeto trčao užarenom ulicom uz obalu prema lokalnom kafiću i opekao taban. sjenu su bacale jedino mediteranske ulične svjetiljke naelektrizirane od saliniteta u ugodnoj južini.
još samo sat i 48 min. Što bih mogao učiniti za sat i 48 min? Previše. jednom sam sat i 48 min čekao na splitski autobus što je putovao za sjever. sjedio sam. moj predimenzionirani kofer konačno se iskazao.
šef je primjetio da zabušavam piskarajući nešto. šef je visok, ćelav s naočalama. širokih ramena. pojava. ... dok još nisam radio u kancelariji, prodavao sam sladoled u neuglednoj slastičarnici na otoku. mrzio sam taj posao. žuljavih ruku od sladoledarske žice. na vrućini. u hladu. nikad ne bih pocrnio.
zvao sam sestru pod pauzom. nikako da joj objasnim da kad radiš na telefonu nemaš želju dodatno telefonirati. makar i s rodbinom. makar bilo besplatno.jako ju volim, živi u šibeniku. dvije godine i 450 km udaljenim. kad smo bili klinci mrzili smo šibenik. star, zabijen, oronuo. jedno sam se ljeto zaljubio u šibeniku i u šibenik. 16 god. mamjmun. s velikim M. zgrabio sam za vrat ljetnu ljubav i stiskao grčevito dok nisam iscjedio i posljednju nadu u ljeto, ljubav, pješćane plaže i Jeru. Jere je bio princ. Ne, Jere je trebao biti ono što sam poželio. Nikad neću niti želim shvatiti da ne možeš dodijeliti čovjeku ulogu. Možeš, ako se unaprijed pomiriš s lošom interpretacijom. Zanemarimo. Jere i ja smo izgubili doticaj. Bio je došao po mene. U zagreb. Volim tako misliti. Jeftini ljubić. (primjetio sam da sam odjednom počeo pisati velikim slovom početak rečenice. starim) mislim da sam konačno prerastao Jeru. volim tako misliti.
23:43 dovršavam blog u dnevnom boravku na tatinom kompjuteru. čekam prijateljice. na internetu. i ponedjeljak. i otkaz.
u ocean želje ulio sam posljednju
kao plankton treperile su u mraku
pješčana obala
čovjek
nečiji čovjek
mahao sam mahnito
udahnuo
metar prerano
ugušio se
ti si trebao biti slamka
mislio sam da sam zagrebao površinu
prestao sam razmišljati
trag stopala
nečijih
tvojih
odvukao je val slanom pjenom na dno
među travama smo prividno zajedno
trag tvojih stopala
i izgažene flourescentne želje
sretan put
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jedan jedini