najdražih 5, možda ne i najljepših - prva

dosta sam obilježavala dvogodišnjicu postojanja bloga, vrijeme je za odrađivanje zadataka

meni je jako teško odlučiti koja ljubavna pjesma mi je najdraža, koja najljepša...iz prostog razloga, takve najviše volim slušati...zato, idemo prvo s pet najdražih, hm, iz kojeg razloga....podsjećaju me na neke događaje iz života (kaj ste mislili da ću sad u detalje :P)...za točnost tekstova ne odgovaram, copy-paste s interneta



Boy: Now I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you

Girl: 'Cause I've had the time of my life
and I owe it all to you

Boy: I've been waiting for so long
Now I've finally found someone
To stand by me

Girl: We saw the writing on the wall
As we felt this magical fantasy

Both: Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand the urgency

Boy: just remember

Girl: You're the one thing

Boy: I can't get enough of

Girl: So I'll tell you something

Both:This could be love because

(CHORUS)
Both: I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you

Girl: With my body and soul
I want you more than you'll ever know

Boy: So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control

Girl: Yes I know whats on your mind
When you say:
"Stay with me tonight."

Boy: Just remember
You're the one thing

Girl: I can't get enough of

Boy: So I'll tell you something

Both: This could be love because

Both: (CHORUS)

Both: 'Cause I had the time of my life
And I've searched through every open door
Till I've found the truth
and I owe it all to you

*Instrumental*

Boy: Now I've had the time of my life
No I never felt this way before

(Girl: Never Felt this way)

Boy: Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you

Both: (CHORUS)

Both: 'Cause I had the time of my life
And I've searched through every open door
Till I've found the truth
and I owe it all to you

vjerovali ili ne

danas je pune dvije godine otkad sam napisala prvi post ovdje

čudim se sama sebi kako nisam obrisala blog i prestala pisati gluposti

nije da sam nešto pretjerano revna i redovna u pisanju zadnjih godinu dana, ali tu i tamo mi dođe da napišem nešto... pa to vjerojatno možete i ubuduće očekivati

poštovani čitatelji, hvala na pažnji

Ivica Račan
1944-2007


u ovih skoro 40 godina mog života nikad mi nije bilo žao kad bi umro neki političar, ali Ivica mi je bio baš simpatičan

počivao u miru

nadam se da ćete u SDP-u izabrati za predsjednika stranke nekog normalnog, pametnog, sposobnog i umjerenog čovjeka da i dalje imam razloga izlaziti na izbore

nedavno pisah o tome kako sam slušala jednu te istu pjesmu satima i pjevala pritom..

sad sam se čula

ispričavam se svim bližim i daljim susjedima, nadam se da nitko nije imao nekih većih zdravstvenih problema zbog toga

240. post - malo osvrta

gledam maloprije nekakve vijesti ili neku emisiju, nisam sigurna, uglavnom, slušam našeg prajmministra, koji takvim glasom i držanjem govori o nedobivenom evropskom prvenstvu u fucking nogometu kao da mu je u najmanju ruku pomrlo pola rodbine a ministar financijaš cjelokupni državni proračun proslijedio na svoj privatni račun i pobjegao u nepoznatom smjeru...ili možda onda ne bi bio tako utučen? svašta...meni baš drago što neću gledati horde nogometnih navijača

janica kostelić objavila prestanak skijaške karijere, sportski novinari također utučeni (mislim koji je vama pimpek, trebalo bi vas tako izlomiti i izoperirati), mogu samo reći, bravo curo, najpametnija odluka ikad

apdejt: sad baš čujem da bi u to fucking prvenstvo trebalo uložiti 4.000.000.000,00 $ i još žale za njim, fakat nisu normalni...mora stvarno netko iz nogometnog saveza snositi sankcije što rh neće spičkati tolike pare u jednu idiotsku zabavu

blog s njima

savjet+apel

da, da, znam, ja obično ne dijelim savjete niti ih tražim, napisah to i u jednom komentaru nedavno, ali ovo moram napisati

vraćam se jučer s posla, autom kroz kajzericu, vozim polako iz razloga što puno ljudi hoda cestom i nemam ni želju ni namjeru nekoga pregaziti ni slučajno ni namjerno...

odjednom vidim sa strane dijete koje istrčava iz dućana na pločnik, usporim još više jer je tako izletio da sam mislila da će istrčati direktno na ulicu, vozim dalje jako polako, oko 20 km/h i mali trči pločnikom i odjednom počne pretrčavati ulicu bez da je ijednom okrenuo glavu da vidi da li netko ide, doslovno mi je bio okrenut leđima, nisam mu htjela potrubiti da se ne preplaši i ne stane nasred ceste...

sada, prvo savjet roditeljima, dajte naučite djecu ponašanju u prometu, to se ne uči riječima nego vlastitim primjerom, zato kad su s vama djeca:
- kada prelazite ulicu gledajte da li ide auto
- nikad ne prelazite ulicu ako je crveno za pješake čak i ako je 2 ujutro i nema nijednog auta na vidiku, ako vi možete procijeniti udaljenost i brzinu nadolazećeg auta, dijete to sigurno ne može
- kad se upali zeleno, upozorite ih da i onda još jednom pogledaju da li ide auto jer kao što znamo ima jako puno budala kojima se jako žuri u životu ubiti sebe i druge pa moraju kroz debelo žuto ili čak crveno proletjeti raskrižjem

sad apel svim vozačima i onima koji će to tek postati
- ograničenje brzine na 40-50 km/h u naseljenim mjestima postoji s razlogom
- ako vozite dozvoljenom brzinom imate šanse na vrijeme zaustaviti auto ako vam netko izleti na cestu
- kad vidite djecu, usporite, djeca su djeca i imaju nepredvidive reakcije, ako ne vozite prebrzo imat ćete vremena reagirati
- propuštajte pješake na pješačkim prijelazima, kud vam se žuri u pm

može još nešto
- apel nadležnima, pooštrite kriterije liječničkih pregleda za polaganje vozačkog
- što se psihološkog djela tiče, mislim da nikako nije dovoljan samo test inteligencije, previše je ljudi poremećene osobnosti, a mislim i da ljudi s donjom granicom prosječne inteligencije ne bi smjeli voziti
- pregled kod psihijatra je vic, jeste ikad patili od kakvih psihičkih problema, ne, jeste li uzimali kakve lijekove, ne i dobiješ uvjerenje o sposobnosti, ma dajte molim vas
- ako netko boluje od ptsp-a , može na vozački, halo ljudi ima li koga normalnog?
- motoričke sposobnosti bi isto bilo dobro pregledati, mislim da je previše vozača na cesti koji nisu u stanju obaviti dvije radnje rukama istodobno, na primjer skretati i uključiti žmigavac

usput, raspitala sam se, svi proizvođači automobila i dalje postavljaju žmigavce na dohvat ruke, uključite ih majmuni u crnim golfovima, mercedesima, bmw-ima...

a ja na kraju ispadam kao agresivan vozač jer imam crveni auto pa bih po nečijim idejama trebala plaćati skuplje osiguranje, ccc

poanta svega je, da voze samo oni koji su sposobni, ne bi bilo gužve na cestama

evo me opet

evo, ovo sam poslušala i otpjevala stotinjak puta

zahvaljujući napretku tehnologije, to je postalo jako jednostavno, staviš cd i stisneš repeat na željenu pjesmu, prije dvadeset i nešto godina bilo je naporno stalno premotavati kazete ili nasnimiti jednu pjesmu na jednu stranu trake pa preslušavati beskonačno

post na brzinu

stvarno me dugo nije bilo, kažu statistike - 14 dana

nekako baš nemam volje nešto pisati, zapravo vrti mi se u glavi svašta ali nikako da to uobličim u nešto suvislo (da li ja ikada i napišem nešto suvislo? hahaha)

ovako, svima koji su slavili uskrs, čestitam sa zakašnjenjem, nadam se da ste ga proveli ugodno

kako sam ja provela blagdane
- uživala u bolovima u koljenu koji su me i budili tijekom noći, valjda svaki put kad sam pokušala promijeniti položaj
- preslušala jednu pjesmu najmanje sto puta - to je valjda normalno kad imaš petnaest godina, da li je normalno i sa skoro četrdeset, ne znam, me zanima me---zapravo sam je i otpjevala svaki put, nisam izgubila glas, možda imam dobru tehniku pjevanja
- oprala auto nakon više od pola godine
- uspjela kupiti i skuhati najmasniju rolanu šunku otkad pamtim
- napravila izvrsnu francusku salatu (kao i obično, uostalom)
- pročitala novine (trobroj)
- odgledala neke filmove (iskreno rečeno, ne mogu se sjetiti koje, pa to vjerojatno i nije tako važna informacija)

to bi bilo to

kategorija: tko me ne zna, skupo bi me platio

ako mislite da baš nisam normalna, niste jedini

čitamo se uskoro, valjda