28.06.2006., srijeda
Deutschland,Deutschland auf wiedersehen!
|
Odmah na početku da se ispričam za sve duševne boli koje ste prošli zbog kašnjenja ovog posta.Moglo bi se reći da je moralo proć neko vrijeme da bi mogao realno opisati cijeli put,repku,atmosferu...Aj pa ćemo probat....Prvo,u kratkim crtama.... Mjesto radnje:Kostrena,CRO;Berlin,GER Vrijeme radnje:10.6-16.6.ljeta Gospodnjega 2006 Tema:tekma Brazil-Hrvatska Cilj:otkriti dublji smisao navijanja pod utjecajem preskupih njemačkih pivarskih proizvoda;dokazati starcima da nismo jako veliki panjevi pa da ne možemo cijeli put odraditi bez posljedica po naše fizičko stanje,prijevozno sredstvo....duševno stanje je oduvijek bilo upitno.... Misija:Pomoći vatrenima u borbi protiv najskuplje svjetske ekipe Likovi:Bao,Lavić,Pašalić i moja malenkost Cijela fabula ovog djela,izrazito je kompleksna....Kroz cijelo djelo proteže se nekoliko skrivenih pouka koju i neki iskusniji poznavaoci neće iz prvog pokušaja prepoznati.Od fantastičnih elemenata,kao što je nabavka ulaznica,koja je i nama samima u magli. Pa do komedija,kao što je bila situacija kada nam je redar objašnjavao da baš i nismo na mjestu na kojem bi trebali biti,na što smo mi odgovorili da mi sve to znamo i da nam se i ne ide među brazilce... ali krenimo redom.... UVOD: Do Berlina udaljenog nešto oko 1100 km u jednom smjeru trebalo nam je 24 sata od polaska,doduše mi smo išli pomalo vepar je štedio naftu a i ubili smo oko u Nurnbergu....  -ovo je jedan od nas kako dolazi sav izbijen ujutro u kombi nakon što je proveo iscrpljujuću noć sa krezubavom i prištavom stopericom iz Estonije. ZAPLET: Vjerojatno smo bili jedni od prvih navijača koji su stigli gore,cijela tri dana ranije pa smo imali dosta vremena za sightseeing i upoznavanje sa adekvatnim lokalnim pivarskim proizvodima.... Berlin je super grad,od ljudi,arhitekture,atmosfere(doduše nabrijavanje na SP). Kako su dani odmicali,nas je bilo sve više i više,na početku smo se i pozdravljali na ulicama,kasnije nas je toliko bilo,da jednostavno više nije imalo smisla.... Još jedna potvrda da imamo više sreće nego bilo čega drugog,Karlovačko Korner nalazio nam se 500 m od kuće,te smo bili jedni od prvih koji smo stupili na to sveto hrvatsko tlo zvano jednostavno-Karlovac. VRHUNAC RADNJE: U rano poslijepodne toga sudbonosnoga 13.6.krenuli smo prema Karlovcu,naoružani rekvizitima do zuba,puni dobre volje i žeedni.Stvarno žedni.U Karlovcu je tog dana bilo burno,očito im se neka rijeka razbila,izlila,prekinula pa je Karlovcem počelo teći pivo.(napomena autora:moj slijedeći post bit će o nevjerojatnom obratu u mom životu....Žuja je otišla u povijest,Karlovačko pivo zauzelo je prijestolje...) Krenuli iz Karlovca,mokri izvana i iznutra prema stadionu,inače istom onom stadionu na kojem je Jesse Owens inače crnac pobijedio na utrci Olimpijskih igara pred 50-ak godina pred Hitlerom...e to su muda Ušli smo na stadion,kad ono naša mjesta točno preko puta najveće skupine crveno-bijelih,a mi lijepo hopa cupa njih tri i ja sam skupa preko ograde...Toliko o Europi u nama,nešto šta nisam nikad na Kantridi napravio,učinih u Berlinu...Našli mi tako par pravih rvatina.... RASPLET: Kazališni navijači koji su stalno smirivali,redari a i poneki igrači koštali su me godinu dana života....Jednostavno ne mogu bit do kraja zadovoljan navijanjem jer su oko nas svi sjedili... A tekma?Mogli smo i morali izvuć više...ali naš problem nije bio Brazil,nego kamikaze i klokani.... Tužni i pokisli,krenuli smo kućama...malo razočarani ali nogomet je takav i ne bi se moglo reć da nam je sve to skupa jako teško palo. KRAJ: Slijedeći dan malo muzeji,koja pivica,šetnja gradom i povratak kući... Nakon jačeg ritma stigosmo oko 2 ujutro na Žabicu...i počeli plakat jer smo mogli samo jos malo ostat gore...strašno... Ali,poslije ljeta se igra u Rusiji,u Engleskoj....navijačka manija ušla je u nas...nevjerojatno kako nakon jedne tekme,navučeš se ko zadnji junky.... Naramak brzopoteznih,ilitiga savjeti starih iskusnjara: 1)Kebab preko 2 eura nije kebab 2)Bitburger pivo izbjegavajte u širokom luku,Berliner Kindl dobiva prolaznu ocjenu. 3)Brazilaca ima ko govana i pričaju o Peleu ko da je on neki car,ko da je bolji od Željka Vele 4)Hrvata ima malo manje,i samo pričaju o pivi. 5)Osim u nuždi,ne povlačite jarko crvene poluge na kojima piše "Achtung" na stanicama podzemne željeznice 6)Brazilke su bezveze,totalni prosjek,da su u Rijeci sigurno bi izlazile u Falcon 7)Ne psujte naglas na našem jeziku,jer vas doslovce svi razumiju,nakraju smo psovali na njemačkom...to nitko ne razumije   pozdrav i uzivajte u ljetu yaro |
05.06.2006., ponedjeljak
Panem et circenses?
|
U Hrvatskoj je uvijek bio samo jedan derbi.Onaj Dinama i Hajduka.Do pred dvije godine.Trzavice i osobni interesi uzdrmali su oba hrvatska rivala,tako da već tri godine nismo svjedočili utakmici Dinama i Hajduka koja bi nešto odlučivala.... I taman kad je domaći sport s prve stranice prešao na rubriku"zanimljivosti",a sex skandali dospijeli na naslovnicu,taman kad smo u potpunosti izgubili nadu u dobar domaći nogometni derbi,dobili smo DERBI. Maksimir je bio poprište utakmice koja će ući u legendu,nije mala stvar dovesti 30 000 ljudi na stadion usprkos TV prijenosu.U početku skeptičan,mislio sam "a evo je još jedna utakmica isfrustriranih penzionera i nekih zvijezdica koji su slavu stekli ko zna kako".....a ono spektakl. Zeko kliže i zabija golove,usprkos širini a la Žak,Vujović igra ko da mu je prva utakmica u životu,Aljoša se laktari ko u najboljim francuskim danima,a s druge strane?Veljko Mršić igra stopera,Karan krilo,Vidović je dobio batina kakvih u životu nikad nije....A zašto?  Humanitarni projekti u zadnjih par godina brojniji su nego ikad,već smo svi pomalo zasićeni svim onim telefonskim brojevima,te bebe,djeca,pužnice...ko bi to sve pratio.... Slučajno sam prošlog tjedna pogledao jednu emisiju Derbija koja je prikazivala život jedne djevojčice kojoj je u ranom djetinjstvu dijagnosticirana zlioćudna bolest,prošla je toliko pretraga,kemoterapija,operacija....a ona osmijeh od uha do uha...tek kad tako nešto vidiš,spoznaš kako je tebi zapravo dobro,kako to šta nemaš za novi mobitel i nije neka tragedija... Iako marketinški projekt,iako je HTV i zaradio lovu na ovoj propagandi,iako je Prosinečki bio i malo nervozan kad mu je Vidović skoro nogu otkinuo,ovaj Derbi pamtit ću dulje nego bilo koji drugi u hrvatskom nogometu(osim možda Kantridu i Rijeka-Osijek pred 7 godina...majku vam vašu). Ovaj projekt vratio je ljude sa djecom na stadion,da vide legende kao što su Zajec,Deverić,Džoni,Šurjak,Katalinić...koji sa 50 godina stavljaju glavu gdje današnji igrači ne bi ni kopačku stavili.... Čim je utakmica završila,već su svi počeli govorit o novom susretu u bližoj budućnosti,što samo pokazuje s koliko su žara pojedinci ušli u ovaj projekt,koji je za svaku pohvalu,na stranu milijun i nešto kuna,sinoć je na dva sata prosječni hrvatski građanin zaboravio na svoj standard. Kruha i igara? Apsolutno. |