obozavam cut neku pjesmu koja me podsjeti na neki događaj..sad sam slucajno cula jednu od koje se odma sjetim kako me bratic vozio u autu i kako smo se smijali i glupirali i sjetim se tog divnog ljeta kad sam upoznala moju 1.pravu ljubav .. ah..
reko bi balasevic:"prva je ljubav dosla tiho, nezvana sama..za sva vremena skrila se tu negdje, duboko u nama.."
takoder kaze nesto meni malo neshvatiljivo:"sve su prave ljubavi tuzne."
kako prava ljubav moze biti tuzna? trebala bi biti sretna... osim ako to nije razocaranje.. ali opet-onda je to ljubav samo s jedne strane..
neznam...
jeste vi ikada imali i osjetili onu pravu ljubav? da vas trnci prođu cim ga/ju vidite-da znate da je to to ? jeli istina da se prve ljubavi uvijek sijecamo?