uzimam te
za ruku
i vodim te
u snove
one
protkane od
žudnje i
prognane iz
zbilje
one kojima
daješ smisao
pjesmama
jer u njima je
ime tvoje
najljepši stih
volim te bezimenu
i daleku
volim te jer te nemam
jer te ne znam
jer ti se
Nadam
volim taj osjećaj
kad shvatim
da ćeš doći
i biti voljena
volio bih biti rođen
u gradu svog umiranja
jer tad bih znao
da moje teško
ima svoj dom
volio bih biti
tamo rođen
jer tad bih znao
da sudbina
ima ime
poklonjen osmijeh
vraćaš istim
i tajnom začinjenim
pokretom tijela
stvorenim za ples
odbacuješ
pomisao i san
jer tvoja je želja
daleka od naših
jer tvoje su misli
valovi na
moru bez vjetra
na razmeđi tvog svijeta
i onog što ostaje
stojim
i ramišljam kako
da odslužim rok
koji predugo traje
jer tvoj grad svijetli
sa hiljadu svijeća
na trgu sjećanja
onog što bilo je nekad
a to nekad sad je
s one strane
svjetlosti
stojiš na braniku
svoga dostojanstva
u ruci držiš stijeg
na kojim piše
ČAST
a Tu riječ
prvi put si čuo onda
dok je svijet
još bio dostojan
svog imena
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stihovi kao takvi, formirani u strofe, koji pak čine neku pjesmu, što ljudi nazivaju poezijom.