|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve tužne stvari kojih se sjetim!
-ovo je moj drugi blog koji ću pisati kad budem tužna i depresivna zbog nečega
Dizajn
Što učiniti...
...kad se osjećamo tako jadno...
...i kad molimo Boga...
...da nam ispuni želju...
...i uzme naš mladi život...
Plakati?!
Ne.Ne pomaže!
Rezati se?!
Ne! To je glupa ideja!
I...Što nam ostaje?
Ništa!
...Čekamo da nam Bog ostvari želju!
I hate the way you talk to me,and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car, I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick. It even makes me rhyme.
I hate it...
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh;
Even worse when you make me cry.
I hate it when you're not around
And the fact that you didn't call,
But mostly I hate the way I don't hate you;
Not even close;
Not even a little bit;
Not even at all.
______________________
Bojim se da ću popustiti i da ću mu sve priznati.
Opet...
Ne može to tako!Nitko ne smije znati!
Nikad!
Jer...Nemam šanse!A i ne želim biti takva.
Zaboravi sve!
Kao da se nikad nije dogodilo!
Kao da to ne osjećam.
Kao da zbog toga ne želim umrijeti!
Iako se dogodilo!
Iako to osjećam!
Iako želim umrijeti!
Ali,zaborav je zanimljiva stvar.
On je zaboravio!
I ja ću...Jednom!
Možda kad umrem!
Snijeg je padao,a ona je bila sama.
Gledala je kroz prozor i razmisljala o svojim problemima koji su se gomilali.
Sve se više povlačila u sebe,sve češće je bila povučena i tiha.
Prije su ju svi znali kao onu veselu djevojku.Ali,stvar se mijenjaju...LJUDI se mijenjaju...
Ona se mijenjala i to je osjećala.
Nije se htjela mijenjati. No,to je jednostavno bilo jače od nje.
Mijenjala se u jednu tihu i mirnu djevojku.Takva se ljudima nije svidjela,ali nije ništa mogla učiniti.
Razmišljala je o tome kako bi joj bilo lijepo samo da promjeni svoje mišljenje o sebi,svijetu i smislu života i življenja.
Ali,to nije nimalo lako!
2 godine već traje njena borba sa samom sobom! Dvije godine,a ona još nije nijednu bitku dobila.
To ju je mučilo i ona je sve više gubila nadu i postajala sve vise obeshrabljena. Nju zanima kako će ta borba završiti.
I zanima ju da li će uopće preživjeti. Jer,ona njena druga strana sve ju je iše ubijala iznutra,a rezultati su se vidjeli izvana.
Tko zna hoće li ju do kraja ubiti.Tada će svi shvatiti koliko se mučila.
Oduvijek sam htjela nestati.
...Jednostavno nestati...
Da me se nitko ne sjeća...
Da nitko ne pita za mene...
Jer....
Oduvijek sam se osjećala napola nestala.
Nisam ovdje,ali nisam ni negdje drugdje...
Negdje daleko...
Jednostavno sam nevidljiva...
Ovdje sam a nitko me ne vidi...
Nikome nije stalo.
Jednom ću nestati a nikome neće biti stalo...
Nikoga neće biti briga...
Zašto ne nestanem odmah?!?!?!
