Cyber barenje (2. dio)

Sunce je zasjalo u mojem cyber životu. Sve se odjednom promijenilo. Nakon dva tjedna života na margini i pretjeranog truda, moj internetski alterego napokon je postao hit. Bilo je potrebno tako malo da dobijem zasluženi publicitet na internetu. Samo je trebalo promijeniti spol.



Nema sumnje, da bi slika svijeta cyber zavođenja bila potpuna, morao sam stvoriti i ženski profil. Rođena je ljupka Ines Horvat, slatki bombončić, djevojka pomalo naivna i tulava, ali baš zbog toga neodoljiva hordama virtualnih mužjaka. Tek tada mi je sve postalo puno jasnije. Ines mi je vrlo brzo pokazala koliko pažnje svaka ženska osoba dobiva na internetu.

Situacija je i gora nego što sam mislio. Dovoljno je imati ženski nick, pa da ti u jedan dan stotinu tipova uleti. Konkurencija među napaljenim mužjacima doista je strahovita. Gdje god da se pojavi žena, online zavodnici niču kao gljive.

Iskrica



Manuel se možda nije proslavio na Iskrici, no stvari su se radikalno promijenile nakon što sam se tamo pojavio s Ines. Nisam joj još ni dovršio profil do kraja, već je stiglo desetak poruka od napaljenih mužjaka. I prije nego što sam stavio njezinu dražesnu sliku na net započeo je totalni stampedo, ponude su stizale jedna za drugom. Zatim se dva dana nisam pojavljivao na Iskrici zbog poslovnih obaveza, a kad sam došao ponovo tamo imao sam što za vidjeti:



Nema sumnje, Ines je bila veliki hit, profil joj je pregledan prvi dan preko tisuću puta, a Manuelov pak u tri tjedna manje od sto puta. Od dvjestotinjak poruka koje su se nakupile tih nekoliko dana velika većina ''prosaca'' imala je između 28 i 32 godine. To je valjda najaktivnija dobna skupina na Iskrici. Bilo je naravno i onih iznad 40 godina te solidan broj oženjenih frajera koji ''traže avanturu i jamče diskreciju''. Međutim, čini se da sam profil napravio previše pristojnim i premalo droljnim, pa su kvazisponzori izostali, kao i oni što šalju slike svojih penisa.



Iako su muškarci s Iskrice obasipali Ines pažnjom, ljupka djeva susrela se s istim problemom kao i Manuel: neizmjernom dosadom. Niti jedna od bezbroj dobivenih poruka nije bila ni kreativna, ni zanimljiva, niti nabijena strašću niti po ičemu bolja od ostalih.



Ogroman broj njih uletio joj je s ''bok'' i ''bok, kak si?'' te sa sličnim premalo drskim te nimalo impresivnim prilaženjima. Ne znam iz kojeg bi razloga cura koja dobiva 100 poruka dnevno odgovorila bilo kome na takvo stoput joj napisano pitanje. Da imaš najbolji profil u svemiru, ona ga neće pogledati ako ju ne impresioniraš odmah na početku. Moraš biti poseban od prve poruke! Za Ines i njoj slične poželjne ženke s Iskrice polako graditi razgovor jednostavno nije dovoljno dobro.



Nakon svega pročitanog imam osjećaj da smo mi Hrvati nepismena nacija. Tko zna, možda je naš jezik jednostavno preteško naučiti, jer č i ć, ije i je te još neki banalni pravopisni zakoni za mnoge na Iskrici su velika enigma. Cure još koliko toliko pismeno odgovaraju, ali muški su katastrofa...



U nekim porukama vidio sam sebe od prije 4-5 godina, što nije dobro. Nažalost, samo 10% od svih dobivenih poruka je izašlo iz šablone slanja kratkog pozdrava, glupog stoput čuvenog pitanja ili hvaljenja Inesinog fizičkog izgleda, što isto nije taktika osuđena na uspjeh, jer takve cure dobro znaju da su privlačne, to im ljudi govore gdje god da se pojave. Onaj koji je došao s citatom Arsena Dedića ''Ne daj se Ines, generacijo moja'' isto nije napisao nešto što bilo koja Ines nije stoput u životu čula.



Među frajerima koji su pokušali drukčije mnogima je nedostajalo samopouzdanja, a onim koji su ga imali obično je falilo šarma, duhovitosti i kreativnosti. Zar je taj hrvatski jezik tako težak da se ne može napisati par uzbudljivih ili duhovitih rečenica?

Ipak, u katastrofalnoj konkurenciji jednog bih razvedenog muškarca ipak pohvalio, njemu ide nagrada za najperspektivnijeg baritelja s Iskrice. Evidentno se radi o čovjeku koji ima problema s pismenim izražavanjem, ali barem nije upao u gubitničku šablonu ostalih i relativno je duhovit:



Mission completed. Eto, Ines nam je svima pokazala realno stanje stvari na Iskrici. Svaki imalo zanimljiv ženski profil bit će zagušen brojnim porukama obožavatelja, jer na internetu su svi hrabri. Kad bi u disku svakoj curi uletilo 100 tipova u jednoj večeri, zamisli kaosa! Niti jedna cura ne bi išla van. Ovako niti jedna hvalevrijedna cura ne traži dečka ni ljubavnika preko Iskrice. To nije ni čudno, jer konkurencija je kranje loša ili pak ne znaju ostaviti opak dojam na početku, što je najbitnije u muško-ženskim odnosima, pogotovo na internetu. Ines se nije uspjela skrasiti, krenula je dalje...

Smokva

Ines se na Smokvi pojavila u puno droljnijem izdanju. Budući da tamo postoji nepisano pravilo da se lice ne smije vidjeti na slici, morao sam na amaterskim pornografskim stranicama pronaći nešto adekvatnije od kravaste Kanađanke koja ju inače predstavlja. I dok se mnoge ženke i kvaziženke sa Smokve prezentiraju s ginekološkim fotografijama, Ines se odlučila na umjerenije izdanje, a samim time i puno privlačnije od ''razjapljene'' konkurencije:



Smokva se razlikuje od Iskrice po tome što su ovdje puno stariji frajeri. Više od 50% baritelja je imalo više od 35 godina, a ni oni od iznad 50 nisu bili rijetkost. Ines se nažalost ovdje nagledala uzdignutih muških penisa, koji krase gotovo svaki muški profil. To je nešto što će trebati što prije zaboraviti. Stalno su joj frajeri slali pozive za chat, međutim voditi cyber sex s napaljenim muškarcima jednostavno se nije moglo. Što je previše, previše je.



Smokva je čini se balkanski proizvod, pa su sisatoj Ines ulijetali mužjaci iz cijele bivše Jugoslavije, a daleko najviše ih je bilo iz Srbije. Čini se da je u Srbiji ovaj servis najpopularniji.

Ovdje su se konačno pojavili i dugo iščekivani kvazisponzori. Neki su bili uvjereni da je Ines prostitutka i nudili joj novac.



Ines je dobila otprilike jednako ogroman broj poruka kao i na Iskrici, samo nešto napaljenijih. Međutim, te ponude su bile slične jedna drugoj kao jaje jajetu. ''Bok. Sviđa mi se tvoj profil. Ja sam bla bla bla. Jesi li za avanturu?'' I to je to. Neki su se pak došli pristojno dopisivati, kao da im nije jasno da samo supernapaljene nimfomanke mogu imati ovdje profil. Uglavnom, jad i bijeda.

No, još veći jad i praznoglavost pokazala se među korisnicima Smokve kad bi ih Ines pitala što bi joj voljeli raditi. Većina odgovora bila je kratka i jasna: ili ''lizo bi te i karo'' ili ''sve što god poželiš''. Mizerija. Ako te to pitanje ne može potaknuti da se raspišeš i upotrijebiš maštu, onda ne znam koje može!

Čak ni oni ozbiljniji muškarci iznad 40 godina nisu nalazili prave riječi. Bolje da si onda odrežu spolovilo, očito im samo pravi probleme koje nisu u stanju riješiti. No, jedan ih je sve nadmašio. Daleko najnetalentiraniji baritelj sa Smokve napisao joj je: ''ma sve bi ti radio, al ajmo požurit jaja su mi već natekla.''



Moram nekog i pohvaliti. Jedan se momak istakao malo ozbiljnijim odgovorom koji bi kod Smokva nimfomanki mogao imati pozitivan efekt:



Iako se muški accounti ovdje plaćaju, stampedo uperen prema svakoj ženi i na Smokvi je uobičajena pojava. Međutim, dojma sam da žena koja ovdje dolazi ozbiljno tražiti seksualnog partnera zbilja predstavlja dno dna, nešto u što muškarac ne bi smio penetrirati ni s tri kondoma navučena. Prostitutke i nimfomanke vjerojatno su jedine ovdje u ponudi, a Ines nije jedna od njih, pa se radije ubacila na sljedeći internet servis...

Chat

Glumiti ženu na internetu najlakša je stvar na svijetu. Pogotovo na chatu. Samo je potrebno poštivati nekoliko osnovnih pravila. Kao prvo, tvoje rečenice ne smiju biti dugačke, najviše četiri riječi, niti smiješ postavljati pitanja osim ''a ti?'', ''ma da?'' ili ''zbilja?''. Pustiš nek on vodi razgovor, tako je prirodnije. Kao drugo, moraš se ponašati djetinjasto i naivno, a za to je potrebno koristiti smajliće, uskličnike i riječi oduševljenja poput ''super!!!!'' i ''hihihihihi''. Kao treće, moraš pokazati nesigurnost i povodljivost, čemu služe fraze poput ''ajoj'', ''a ne znam'', ''kaj ja znam''. Ako sve to još začiniš s pretjeranom upotrebom riječi ''fakat'' i ''kaj'' te sebi zabraniš filozofiranje i pametovanje, stvorio si savršenu zagrebačku tulavicu, koju će cyber baritelji obožavati gdje god da se pojavi.



Na chatu je pomama za ženskim nickovima još veća nego drugdje. Manuela nitko ne bi pozvao na razgovor čak i da je tamo visio danima, a Inesici su već u prvoj minuti boravka iskočila tri prozora. Kasnije se javljalo sve više i više zainteresiranih mladića, a nerijetko bi joj na ekranu bilo otvoreno i desetak prozora. Jednostavno je nemoguće curama sa svima pričati, pa nije ni čudo da chat uleti u većini slučajeva završavaju krahom. Čak i bez ljupke slike, koja joj je bila važan adut na Iskrici i Smokvi, Ines je zavladala chatom. Možete si misliti što se dogodilo kad je u glavni prozor napisala ''ima li koji simpa dečko za private?''. Stampedo.



Kao i svugdje drugdje, cyber baritelje s chata dijelimo u dvije skupine: one koji su se došli dopisivati i upoznavati, i one koji su došli masturbirati ili su si umislili da će baš na chatu naći napaljenu ženu za seks. Ni ovdje verbalno izražavanje nije jača strana pretendentima, a postavljanje šablonističkih pitanja ''bok, kako si?'', ''jel ti dosadno?'', ''odakle si?'', ''koliko god?'' sigurno neće impresionirati niti jednu curu, jer je takav bljutavi scenario svaka doživjela bezbroj puta. Svugdje je važan šarm, odlučnost, duhovitost, kreativnost i dobro vladanje jezikom, a pogotovo ovdje.



Izgleda da se diljem interneta kriju cyber bariteljski talenti, pa sam tako jednog našao i ovdje. Obratite pozornost na fini odabir početnog uleta, te kako je brzo riješio one dosadne formalnosti vezane uz grad i godine:



Iako ta cijela ideja podređenosti ženskoj osobi ne zvuči primamljivo ni spektakularno, mora se čovjeku priznati da je na fini način polako i odlučno napredovao prema svom cilju.



Obratite pažnju i na Inesinu naivnost, zaigranost i tulavost:



Ovo je vrlo dobar način zavođenja na chatu, sve pohvale. Šteta što takav talent gubi vrijeme na ovako glupom mjestu. No, nakon Inesinog posjeta chatu nama je svima sada konačno jasno kakva situacija vlada ovdje: žena ima premalo i imaju status obožavanih boginja. To privlači malo neuglednije cure: ne moraju pokazati svoje lice, a svejedno ih muškarci opsjedaju. Nema sumnje, chat je najgore moguće mjesto za traženje partnerice.

Horde napaljenih muškaraca Ines nisu opsjedali samo na chatu, Iskrici i Smokvi, nego svugdje gdje se pojavila. Cyber baritelji vrebaju na svakom koraku ženske korisnike, bilo da se radi o stranicama za upoznavanje, za ocjenjivanje slika, forumima ili bilo kakvim online zajednicama.



Ne smijemo zaboraviti ni blogosferu. Koliko će žena obožavatelja imati ovisit će o temama kojima se bavi i svakako o funkcionalnosti samog blog servisa. Imao sam čast poznavati blogericu koju su muškarci obožavali više nego ijednu drugu: slali su joj bračne ponude, slike svojih penisa, molili je da im bude vladarica, pisali romantične pjesme. Mail joj je bio vječno krcat. Ovo senzualno stvorenje na svojem je erotskom blogu oborilo sve rekorde: tisuće napaljenih masturbatora poželjelo je njezine dodire. I druge blogerice imaju svoje simpatizere, samo u nešto manjoj mjeri.

Žene na internetu imaju strašnu moć. Vjerojatno im je zato toliko privlačan. No, na jednom mjestu Ines se pojavila sa sasvim drugim zadatkom...

Facebook

I dok je posljednjih dana Ines Horvat stvorena na brzinu na stranicama za upoznavanje, vjerovali ili ne na Facebooku njezin profil stoji već četiri mjeseca. Međutim, tamo nije kreirana zbog istraživanja globalnog cyber barenja. Kreirao sam je zajedno sa suradnikom koji želi ostati anoniman da bi istražili jednu sasvim drugu, ali vrlo važnu stvar: ''S kim u našem društvu smijemo upoznavati svoju buduću curu, a s kim ne? Tko ne zna gledati svoja posla i samim time predstavlja opasnost?''



U tu svrhu imaginarna Ines je prvo hodala sa mnom, pa malo i s mojim frendom Henrikom, slala okolo romantične poruke, upoznavala ljude, svađala se, histerizirala i bila ponekad sretna, a ponekad nesretna. Vodili smo dramatične dijaloge da bi dobili na uvjerljivosti, glumili pred ljudima da se svađamo zbog nje.



Što je najvažnije, saznali smo mnogo toga korisnoga uz njezinu pomoć. Rezultati tog istraživanja krajnje su zabrinjavajući. Svejedno, oni koji su znali za tajnovitu Ines bili su nesretni kad sam im rekao da joj je došao kraj, da ću otkriti njezin identitet, jer ova lažna djeva lako se čovjeku uvuče u srce.



Što se tiče muškog stampeda, mogu reći da je apsolutno izostao. U ta četiri mjeseca možda je tridesetak muškaraca poslalo ''friend request'', a njih najviše 10 poruke. Uglavnom su je opsjedali Turci i lokalni cyber baritelji, ali u vrlo malom broju. Dakle, Facebook još uvijek nije zagađen hrpetinom ljigavaca koji moraju uletiti svemu što hoda. To zvuči optimistično.

Ines je iskoristila svoju pitomu ženstvenost da privuče bezbroj superzgodnih Facebook djevojaka k sebi. Nagledao sam se fotogalerija superzgodnih žena iz cijele bivše Jugoslavije zahvaljujući Ines. Već smo govorili o opasnostima koje su moguće ako manijaci prihvate tu metodu približavanja...

I tako mi je Ines otkrila da Facebook nije mjesto zagušeno cyber bariteljima kao sva ostala, i da bi jedino ovdje muškarac trebao dolaziti ako već želi od doma zavoditi žene. Njezina misija konačno je završila i trebalo ju je otkriti javnosti, uz sve počasti. No, onda je tek izbila prava drama...

Netko je napravio diverziju. Moja šifra za ulazak u njezin profil odjednom više nije radila. Izbila je pobuna zbog ove moje kolumne i ostao sam bez glavnog izvora internetske moći. Ines se osamostalila, postala emancipirana žena, a to je i ponosno isticala u svom profilu. Kao u filmu ''Lars ima curu'' neživo biće zaživjelo je među ljudima. Dobio sam i prijeteću SMS poruku sadržaja: ''Ne možeš raditi s Ines što ti je volja. Ona ima osjećaje! Platit ćeš svoje igrice!''



Jesmo li stvorili čudovište koje će nas doći progoniti usred noći ili je možda Ines samo promijenila vlasnika, teško je u ovom trenutku reći. Znam samo da je ona neometano nastavila svoj cyber život, dopisuje se s ljudima, igra igrice i mijenja statuse. To već traje neko vrijeme. Zasad svi šute, a tko stoji iza toga mogu samo sumnjati. No, moja ili tuđa, svejedno je. Ines je fenomenalno obavila svoj posao i otkrila nam sve tajne svijeta cyber zavođenja.

Zaključak

Istraživanje cyber zavođenja svima nam je donijelo vrlo zanimljive informacije, koje se mogu upotrijebiti i u pravom životu. Čovjek se mora zapitati: ako odajem dojam da sam isti kao i svi drugi, zašto bi me neka cura htjela? Bilo da se radi o disko uletu, prilaženju u knjižnici ili ljigavljenju na internetu, važno je pokazati da si drukčiji, kreativan, poseban, zanimljiv. To je jedini način da čovjek koji nije superzgodan ostvari svoje snove.

Što se samog internetskog barenja tiče, dojma sam da ne obećaje puno. Poput Ines, žene su zasićene bezbrojnim ponudama, zavladala je oholost, a zbog toga čak i one lošije imaju kriterije do neba i padaš na slanju slike koliko god zanimljiv bio. Međutim, kad ti dobiješ sliku od nje, obično ti još gore prisjedne. Pitam se zašto bi uopće zgodna cura tražila frajera preko interneta. Ne postoji razlog. Jednostavno ne postoji.

Na internetu tvoja sudbina nije u tvojim rukama. Ti jednostavno ne vidiš osobu koju pokušavaš zavesti i to je veliki problem. Moraš je osvojiti na netu i uživo, preživjeti razmjenu slika, što su ogromni koraci, koji se uletima u pravom svijetu preskaču u sekundi. Jedina svijetla točka cyber zavođenja je Facebook, s tim da bi se bilo najbolje orjentirati na cure koje si već upoznao, a tamo samo ponovo oživljavaš vaš odnos, koji bi inače propao jer se u velikom gradu jako teško možeš susresti dvaput s nepoznatom osobom.

Nema sumnje, respektiram uspješne cyber baritelje. Navodno je prije 10 godina bilo puno lakše, sad je taj cijeli virtualni prostor zagađen. Ako netko i danas može imati konstantnih uspjeha, a da pritom ne visi cijeli dan na netu, to je za svaku pohvalu. Međutim, takvi su rijetki. Moja preporuka je da internet treba služiti samo za vježbu, tek toliko da ne ispadneš iz forme kad je u pitanju komunikacija sa ženama. Za ozbiljne stvari ipak su bolji hrabri uleti oči u oči.