Il piacere e tutto mio.

srijeda, 31.01.2007.

Microsoft-the world's greatest imitator

Osamdesete su godine dvadesetog stoljeća,i kompjuterska industrija doživljava procvat. Najuspješnija kompanija je IBM,koja prodaje svoj PC,baziran na Microsoftovu DOS-u. DOS je nevjerovatno kompliciran i težak za uporabu,a da bi ste izveli najosnovniju operaciju, trebate bi i pravi kompjuterski štreber, geek. Mnogi ljudi odustaju od kupnje računala, smatraju ih dosadnima i kompliciranima,a kompjuteri namijenjeni igricama, kao Amiga, su preskupi samo da bi se na njima igrao Space Invaders. Za to vrijeme, Steve Jobs i Steve Wozniak su već bili poznati u Americi i svijetu po svojim Apple i Apple II računalima, minijaturama koji su bili popularni u uredima i nisu bili baš toliko komplicirani. I tako su jedan i drugi Steve odlučili napraviti računalo koje će biti jednostavno za korištenje i nadasve zabavno i upotrebljivo na poslu i kod kuće. I tako je na finalu Superbowla 1984. puštena legendarna reklama "1984", inspirirana istoimenim Orwellovim romanom. U reklami Veliki Brat predstavlja IBM, koji nadzire sve na svijetu i sve kontrolira, a onda dolazi mlada heroina koja na majci ima sliku novog Apple računala i razbija ekran na kojem se nalazi Veliki Brat, uz poruku "On January 24th, Apple Computer will introduce Macintosh. And you'll see why 1984 won't be like "1984". I tako je predstavljen Apple Macintosh, prvi kompjuter sa grafičkim korisničkim sučeljem. Nije samo promijenio Apple, promijenio je cijelu kompjutersku industriju. Oko pet godina kasnije, Microsoft je na tržište izbacio prve Windowse, jeftiniju i lošu kopiju Macintosheva operativnog sistema. Iako je Macintosh bio bolji, Windowsi su se mogli izvoditi na svim PC kompatibilnim računalima, što je bilo prilično jeftinije, a Apple je svoj operativni sustav proizvodio samo za svoja računala. I tako je Microsoft počeo karijeru kao kompanija koja će ubrzo postati monopilist na tržištu zahvaljujući krađi ideja od drugih. Da, Macov OS 8 je zbilja bio bolji,ali Windowsi 95 su bili jeftiniji, i mogli su se izvoditi na gotovo svim računalima. Mac je postao bolja, ali skuplja alternativa. Kao i Windowsi 98. Po mnogima najbolji Windowsi do sada, nisu ni sjena Appleovom OS 9. Mnoge komponente su čisto kopiranje,ali kako kopija nikad nije bila bolja od originala... Jasno je o čemu se radi. 1998. godine Apple predstavlja iMac-a, prvo računalo u povijesti koje je u prvi plan stavilo dizajn. Da računalo istovremeno može biti lijepo i funkcionalno, dokazalo je oko 5 milijuna prodanih iMacova u samo prvoj seriji. Vrijeme sivih i neuglednih kutija je očito prošlo... 2001. Apple prestavlja Mac OS X, koji je bio izuzetno stabilan i siguran, oku ugodan i jednostavan za korištenje, a tadašnji Windowsi XP, vjerovatno najomraženiji do sada, padaju u drugi plan. Prije par dana predstavljeni Windows Vista dobivaju uglavnom pozitivne kritike, ali većina recenzija tvrdi da još uvijek nisu nadmašili Mac OS X i to u ključnim stvarima, a jedna recenzija tvrdi: "...Vista hardly rocked my world during weeks of testing. It's a fine Windows upgrade, but it's also a shameless rip-off (and not quite the equal) of another major operating system, Apple Computer's Mac OS X....So, instead of purchasing a Windows PC, they could — and typically should — get an Apple Macintosh computer running OS X....Apple is about to release an OS X upgrade, nicknamed "Leopard," that will make Vista look archaic in some ways...But OS X has had eye candy like this for years. Oh, Microsoft throws in a few enhancements. Users can adjust the border translucency, for instance. But Vista is still only an OS X clone — and a slightly inferior-looking one, at that....". Dakle što nam to govori? Apple je čak 6 godina ispred Microsofta. A najnoviji pokušaj Microsofta da skine Apple bar sa jednog trona je Zune, tzv. iPod-killer. Tu kopiranje dostiže svoj bizarni vrhunac. Ako ste ikada kupili bilo što sa znakom jabuke,negdje ćete ugledati poznatu frazu "Designed by Apple in California". Što piše na Zune-u? "Hello from Seattle". Također, Zune možete kupiti, koje li slučajnosti, u bijeloj boji. A Zuneove slušalice su u biti Appleove, samo što su pofarbane u crno, i nešto lošije zvuče. A pakiranje je kao i kod iPoda, osim što je iPodovo očekivao ljepše. Ako ste zakleti geek i Microsoftov fan, slobodno pošaljite virus na ovaj blog, ako ga prije sami ne dobijete, ili vam ne daj Bože, PC zablokira.

P.S. Trebate još razloga? Probajte ovdje, ili ovdje, ili možda ovdje.

P.P.S. Reklamu "1984" MORATE VIDJETI,dakle kliknite ovdje!

srijeda, 24.01.2007.

Da,ovo je zbilja novi post...

Kao što sam već mnogima od vas rekao,nemam inspiracije za novi post. To jednostavno dođe i prođe,nekad bi mogao napisati roman a nekad jedva sklepam dva-tri reda...No dosta o mojim mušicama. Jeste li čuli za nekakvu kampanju nešto kao "Za Hrvatsku bez krzna"? Glavna protagonistica cijele kampanje je Fani kako-se-već-preziva. Fani, između ostalog, piše svoju kolumnu u Kliku gdje odgovara na ljubavne jade čitatelja, uključujući i seksualne probleme. I obavezno se kraj tih dubokoumnih črčkarija nalazi njezina slika u donjem rublju, obrađena u Photoshopu sa onim pogledom u očima koji govori "ja sam mala droljica,treba mi kurac i Louis Vuitton torbica" (ove stihove sam sad smislio ) Osim toga, Fani je nedavno posvojila štako...ovaj, psa jer ju je naovorio njezin femi-frend stilist. I tako se naša Fani slikala gola sa tim olinjalim štakorom, kojeg je postavila na strateško mjesto, a sama je izjavila da se nada da njezin lik na plakatu neće izazivati prometne nesreće (skromnost je vrlina). Realizator cijelog projekta je Viktor Drago, za kojeg nitko ne zna čime se bavi, ali sigurno ima veze s modom. No, ovim postom sam želio skrenuti pozornost na sveopće licemjerje u našem društvu. Takozvani "aktivisti" hodaju gradom i crvenim sprejem špricaju one babetine koje okolo hodaju sa mrtvim životinjama na sebi, i sad su oni veliki zaštitnici životinja i ljubitelji prirode. A sveopća masa ih podržava i svi se zgražaju nad krznom, svima je to fuj i odvratno i šta sve ne, ali ipak im nije problem pojesti životinjsko meso. Nije li sve to dvoličnost? Jer,svi ti koji se zgražaju nad time vjerovatno imaju doma neki odjevni predmet od kože,ili torbicu, novčanik, cipele... Ukratko, ljudi previše glume. Ako si baš protiv ubijanja životinja, onda se i ponašaj u skladu s time. Ja recimo nisam neki ljubitelj mesa i izvedenica od njega,ali jebiga,ne paše mi baš biti vegetarijanac. A isto tako ne volim da se životinje ubijaju radi krzna,a onda spustim pogled i vidim Pumice od brušene kože. Da ne patim od shizofrenije?

utorak, 09.01.2007.

Čedna naša domovino...

U današnjem večernjaku na drugoj ili trećoj stranici je jedan zanimljiv tekst o izvjesnoj bloggerici Pro Ana čiji blog dječja pravobraniteljica Kako-Se-Već-Zove želi zatvoriti. Wtf? Blog Pro Ana govori o anoreksiji i nudi savjete kako biti anoreksičan. Uz iscrpne opise dijeta i vježbi,tu su i upute kako se skrivati od staraca, o brojui kalorija u pojedinim jelima, o nagrađivanju same sebe kad se postigne određena težina...Ukratko,sve potrebno da bi ste izgledali kao kostur. Da stvar bude zanimljivija, anoreksična bloggerica dobiva komentare od jednako mršavih cura, koje joj se dive i u svemu slažu s njom. Inače,Pro Ana ima 45,8 kila i time nije ostvarila svoj cilj od 45 kila! Tih 0,8 kg su za nju ponižavajući i možda se malo kazni... (Čime,Big Macom??) Uglavnom,bit posta je moje zgražanje nad tim silnim ćudoređem u Hrvata. Sad zbog jedne iskompleksirane frikuše ona Antipatična Babuskara pravobraniteljica ide u novine jer je uvjerena da će navedeni blog loše utjecati na djevojčice,kad to već ne čine modni časopisi. Mislim da je to sve prenapuhano. Ili one američke fore za označavanje filmova, jer prema njima, prosječni akcić ne smije gledati dijete od 13 godina ako nije u pratnji roditelja. A najdraže su mi one fore za video igrice, da se zbog njih djeca nasilno ponašaju. Pa ja sam igrao Medal of Honour i Tekken kao desetogodišnjak, a izgledam li ja vama agresivno?? Mislim, nisu li sve te priče pomalo paranoične? Po mojoj teoriji, smetnje u ponašanju nisu toliko ovisne o igricama i filmovima već o okolini i obitelji. Ne kaže se uzalud da su djeca ogledalo kuće a ni ono "s kim si,takav si". Znam milijun primjera obitelji gdje su djeca kopije svojih roditelja (odnosi se na ponašanje), bilo to pozitivno, ili negativno kao što je spomenuta agresija. Recimo,ako neki klinac cijeli život gleda da mu stari tuče mamu, nije baš čudno ako će i on to u budućnosti raditi, zar ne? (zar nije očito da želim studirati psihologiju ? ) A isto tako, mnoge ljude znaju promijeniti ljudi s kojima se često druže,te znaju pokupiti neke osobine karakteristične za tu grupu. No, konkretno što se tiče anoreksije, ona je prvenstveno prisutna kod onih koji nisu sigurni u sebe i imaju nisko samopoštovanje. Znam da danas nije lako se oduprijeti svim tim trendovima (to se posebice odnosi na cure) i modnim i inim imperativima,no treba zadržati bar malo zdravog razuma i samokontrole. Ipak, ne želim osuđivati pjevačicu Ashlee Simpson. Njezin stari je neki svećenik-whatever, i često joj se znao uvući u krevet da "provjeri temperaturu". I sad se mi čudimo što ima bulimiju, pa zar vam ne bi došlo da povratite od muke da imate takvog oca??

No ipak ima nade,ako je on uspio...

petak, 05.01.2007.

Naslov??

Ujutro u 4 sata,mobitel me probudio i uredno javio da je baterija prazna.I kome to ne bi diglo tlak,ja lijepo spavam i sanjam što već a ta okrutna sprava me bezdušno probudi i dokono mi javi da se mora puniti.Par sati kasnije,došao je svećenik da posveti kuću i neprestano mi je išao na živce molbama da se uključim u crkveni zbor.Kad je napokon otišao,sjednem za komp da provjerim mail,a on se ne želi spojiti.Sat-dva kasnije,ulazim u poluprazni autobus i palim iPod a on nakon par sekundi javi da je prazan.Ni minutu dalje,na sljedećoj stanici u bus ulazi neka baba,koja je teglila cvijeća za opremiti omanji staklenik mora sjesti baš do mene,iako je autobus poluprazan.U knjižnici su mi ponovo proradili živci,nije bilo niti jedne knjižničarke,pa čak ni one antipatične a morao sam uzeti glupu lektiru.Sve četiri se nečemu jako smijale na katu,a kad su skužile da se stvorio red knjiških moljaca,udostojile su se doći čak dvije.Kasnije sam išao sa starcima u City Centar u Zagreb gdje mi je sve išlo na živce.I neki lik koji je navukao zimsku kapu do nosa i onako iritantno žvakao žvakaću uz široko otvaranje usta,i ona ženska u štiklama visine 15 cm sa slojem pudera debelim poput žbuke,i ona baba od kojih 50 godina u mikro-nano-mini minjaku,i onaj lik sa Nokiom N90 koji je sam sebe slikao u Guru dućanu,i oni ljudi obućeni u neke psihodelične šarene vreće koji su djelili neke letke,i onaj lik u poluraspadnutom Puntu koji je raspalio neku otužnu partijanu na zvučnike kvalitete prosječnog tranzistora iz '70-ih ,i ona ženska koja se izderala u s.Oliveru "Puši kurac!" tako da ju je cijeli dućan čuo...

Jesam li ja normalan kad me toliko stvari u jednom danu naživcira???

P.S.Za ljubitelje starki:Postoje starke u boji nazvanoj "Candy Glitter Pink".(pozlilo mi je).

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?