Jedna draga djevojka
|
Uskoro dolaze i predsjednički izbori. Neki su već odlučili kako glasati, neki to tek trebaju, a neki treći pak niti ne namjeravaju glasati. Kako će tko od vas činiti vaša je osobna stvar. Svi smo mi slobodni ljudi i svi mi imamo slobodu izbora. Nijedan kandidat nije svima po volji, nemoguće je svima ugoditi. To je zato jer nismo svi isti, niti svi razmišljamo isto. Hvala Bogu da je tako. Međutim ja vam želim ispričati jedan događaj koji sam 'fotkao' na okretištu u Črnomercu. Tada sam naime bio skupa sa jednim simpa dečkom iz Koprivnice na štandu od Borisa Mikšića i prišla je jedna neobična djevojka. Cura je apolitična i uopće ju ne zanima tko će biti predsjednik. Tu priča o biznismenu iz Minnesote završava, a počinje ona o toj djevojci iz Zaprešića (ako se ne varam). Na mome blogu možete često vidjeti priče o malim ljudima. Trudim se pokriti ono što 'mainstream' medijima nije zanimljivo. Zato imam ovaj blog gdje djelim moja iskustva sa vama. Ovoga puta 'zvijezda' je jedna meni nepoznata djevojka, vidim ja da ona nosi u ruci nekaj za životinje pa ju pitam di ide sa tim. Veli ona da je našla dvije bolesne mace na ulici i da ih je odvela veterinaru da ih lijeći. Imale su neku virusnu upalu i jedna od njih je čak ostala i bez oka. Baš onak bizarna priča, međutim ona nastavlja dalje i kaže da ju veterinar košta 1500kn te da pokušava nekak skupit lovu, te da je do sad skupila 600kn, usput pita i mene želim li ja jednuo od njih. Malo me ostavila u čudu, mislim si ja... pa čovječe danas neki ne ne mare ni za vlastitu vrstu (ljudsku), a kamoli za životinje. I tak mi malo popričamo, ja joj velim da je šteta što u Zagrebu nema azil za mačke (napuštene idu ravno na uspavljivanje), mi se odzdravimo i ona nastavi svojim putem. I sada netko će reći da ako ta djevojka stvarno govori istinu da nije normalna. Drugi će pak reći kako super djevojka, većina će vjerojatno zauzeti neki stav između ta dva. U svakom slučaju moja je misao bila da ako ta cura voli životinje sigurno voli i ljude. Ona je živo svjedočanstvo da ima ljudi koji se suosjećaju sa svojim bližnjima i kojima nije svjedno ako se što zlo dogodi njihovom bližnjemu. Da ima onih koji će pomoći u nevolji i neće okrenuti leđa nekome tko njegovu pomoć treba. Pod time ne mislim na davanje novaca Romima koji su napravili biznis od iznuđivanja novca od slučajnih prolaznika, nego na stvarne ljude iz naše sredine koje mi znamo i čiji nam problemi nisu nepoznati. Jedna od takvih osoba svakako je jedna iskrena žena koju sam slučajno upoznao, ona je naime sklopila neki ugovor sa Osiguranjem Zagreb (dopunsko zdravstveno) koje je na svoju ruku promjenilo uvjete osiguranja, te toj ženi usprkos tome što joj je polica osiguranja već istekla svejedno išlo naplatiti rate koje uopće nije bila dužna platiti, blokiralo joj račun te ju doslovce ostavilo bez kune. U međuvremenu su joj obećali deblokadu, ali je ona još uvijek u blokadu. Ipak bitno je ovo sljedeće što mi je rekla - da nema dvije dobre prijateljice koje je zovu na ručak bila bi više gladna nego sita. Uvijek će biti dobrih ljudi, uvijek će biti i loših, nažalost mediji će uvijek pisati o lošoj ekipi, dobri i pošteni ljudi jednostavno im nisu zanimljivi. Na taj način mediji stvaraju privid da su ljudi većinom zli, pokvareni, pohlepni, oholi, bahati i sebični. Na sreću to nije tako, ja se u radu sa ljudima u našoj četvrti u pravilu susrećem sa najnormalnijim ljudima koji su nerjetko susretljivi i gostoljubivi. Nažalost 'masovni mediji' žele prikazati drugačiju sliku društva nego ona stvarno jest. Nažalost u vijeću naše gradske četvrti prevladali su nemoralni ljudi. Oni kojima su osobni interesi bitniji od interesa cijele zajednice danas su nažalost u većini. Poštenom čovjeku neshvatljiv je takav način razmišljanja. Međutim ono što ta korumpirana hijerarhija želi napraviti jest stvoriti privid da su 'svi kao oni' te da 'pošteni ljudi u stvari ne postoje'. Da nema onih koji se Boga boje i za ljude mare. Da nema onih koji uistinu žele opće dobro, te koji su spremni voditi zajednicu na način da olakšaju ljudima život. Prisjetite se rata kojeg smo vodili protiv nasilnih susjeda sa istoka. Mnogo je ljudi otišlo u taj rat doslovce za opće dobro, za slobodu vlastitoga naroda, vlastite obitelji i zajednice kojoj pripadaju. Mnogi su bili spremni dati i vlastiti život, svjesni toga da će njihova žrtva pridonjeti raskidanju željeznog zagrljaja bivše nam državne zajednice. Malo ih je išlo u rat radi osobne koristi. Oni tog 'kalibra' većinom su postali branitelji kad je rat završio. Uglavnom poanta je u tome da će uvijek postojati dobra i loša ekipa. Uvijek će postojati oni koji će se boriti za slobodu i oni koji će htjeti porobiti svoje bližnje. Sade se bližim završnoj misli :) Oni koji su dali svoj život za ovu domovinu nisu ga dali zato da bi našom zajednicom vladala mala grupa pokvarenih pojedinaca tzv. ljudi štakora, nego zato da bi se društvo oslobodilo od ljudi takvog 'kalibra'. Potreba za oslobođenjem od tih tirana danas nije manja nego je bila prije, štoviše posljedice vladavine tog ološa danas su jasnije nego ikada prije. Svi ih osjećamo na vlastitoj koži, samo na drugačiji način. Ono što ja planiram je skupiti dobru ekipu za 6 mjesnih odbora i za našu gradsku četvrt. Nedavno sam osnovao i podružnicu u Stenjevcu gdje sam skupio grupu ljudi dijametralno suprotne naravi i karaktera od te vladajuće SDP-HDZ elite. To su ljudi koji se idološki protive tom ološu i koji razmišljaju kao i vi. To su ljudi koji žele nešto učiniti za našu zajednicu, a ne parazitirati na njoj. Kroz iduće 3,5 godine boriti ću se za svakoga čovjeka koji živi u našoj zajednici, pomoći svakome na kakav god način mogu i javno razotkrivati djela tame te pokvarene grupe koja želi uništiti našu zajednicu i temeljne ljudske vrijednosti. Želim pokazati svima da postoje drugačiji ljudi i da su ti ljudi spremni na otpor, da više ne žele šutjeti i da taj ološ mora pasti. Da li se bojim smrti? Ne više od onih koji bili na 'prvoj liniji'. Radije ću žrtvovati sebe nego gledati kako taj ološ drži u šaci ljude oko mene i iskazuje silu nad svima nama radeći od nas budale i robove koji moraju moliti mrvice iz njihovih ruku. Fašizma i komunizma danas više nema stoga dižem povik - smrt (u političkom smislu) ološu, smrt vladavini korumpiranih birokrata, smrt onima koji žele žele hodati preko leševa živih i onih koji koji ne mare za svoje bližnje. Ja sam spreman ići do kraja u borbi sa njima, pozivam vas sve zajedno da ih nadglasamo i gurnemo u ropotarnicu povijesti. Možda će zvućati malo zastarjelo ali ja dodajem i poklik... Sloboda narodu! Želite se priključiti? Dobro ste došli! Naše je oružje zdrav razum, istina i poštenje, a sredstvo riječi koje su oštrije od mača i prodiru u ljude više nego sva njihova uvrnuta propaganda zajedno. [Djevojka sa naslovnice]  [Štand gdje na trgu gdje se prikupljaju potpisi za Alku Vuicu]  |
