Zašto muškarcima nije dovoljna ona s kojom su u vezi? - Brzog datiranja

četvrtak , 27.12.2018.

SAMO SEKS, ZAMENA ZA BIVŠEG: Ovo su 10 tipova modernih veza










Click here: Zašto muškarcima nije dovoljna ona s kojom su u vezi?






Ipak sreca je sto ima onih pravih izvan filmova ali ne treba gubiti nadu vec ih samo strpljivo cekati. Kako bi bilo da ga bolje upoznam i da li bi on volio mene, to nikad necu znati.





Lucky day - iz tebe progovara razum. Što se tiče ugovorenih brakova ja imam nekoliko prijatelja druge vere i znam da oni obicno ne opstaju jer su dobri već obično zahvaljujući ljubavnicama muskarca. Ukoliko ih se prekida u aktivnostima na mreži, osjećaju nelagodu.





IZMEĐU LJUBAVI, KARIJERE I SEBE - Čemu onda strah od jedne fotografije s djevojkom, koja zapravo i nije njegov tip?





Ljumorna na vjetar što ti kosu dira Samo za žene i one koje se tako osjećaju Pod okriljem ne-daj-Bože-nikome Bolonje, imali smo u toku studija zadatak sprovesti istraživanje iz oblasti afektivne vezanosti. Izaberemo partnersku afektivnu vezanost i ljubomoru. Ispitamo, obradimo podatke, napišemo rad, upišemo ocjenu u indeks. I dugo su ti upitnici skupljali prašinu na polici ''možda nekad zatreba-ne bacati'', dok nisam, jednog dosadnog kišnog dana, odlučila malo proanalizirati šta se tu dobilo i kakve tendencije se, bez obzira na statističku značajnost, mogu primjetiti. Da ne dužim, nema razlike između žena i muškaraca. Jednako nam je nedopustiva i pomisao da neko drugi dira naše. Zašto onda ženska ljubomora nervira, a muška nam je čak simpatična, poželjna? Zašto žene traže utjehu u čoporativnom ogovaranju njegovih FB prijateljica, nalaze bivšima 101 manu i proklinju dan kad su upoznale tog tamo nekog, bezosjećajnog i njihove ljubavi i pažnje nedostojnog lika? Zašto sebi to dopuštamo i kako da već jednom prestanemo s tim? Prije par mjeseci, nezaposlena a željna rada, otvorim stranicu Online psiholog. Uredno postavim certifikate sa završenih edukacija, okačim link tu i tamo i počnem se pripremati za ''ozbiljne probleme''. Onda se desi da mi se javi veliki broj djevojaka, mladih i odraslih žena, koje su svjesne da je to što rade i traže pogrešno i pretjerano, ali ne mogu prestati. S obzirom da mi takva pitanja privlače najviše pažnje a da se užasavam traženja poremećaja tamo gdje ga nema, samo da bismo pokazali i dokazali svoju stručnost, evo nekoliko razumnih objašnjenja kako ne mučiti sebe zbog sebe sa sobom. Ljubomora je normalna, prirodna reakcija na percipiranu iliti opaženu opasnost da će neko drugi ugroziti ono što smatramo da je naše i što nam je, kao takvo, važno. Zašto bi bilo pogrešno i nedopustivo partneru ''skrenuti pažnju'' da mu fotke sa tom i tom nisu trebale, da je dopisivanje sa drugim djevojkama neprimjereno i da lajkovanje fotografija nekih tamo obnaženih dok se valjaju po plaži ili svom moram-ga-svima-pokazati krevetu nije nešto na što ćete zatvoriti oko, ili oba? Postoje granice koje sami određujemo i koje, ulaskom u vezu s nekim, objavljujemo, obavezujući se pritom da ćemo poštovati granice koje ona druga osoba postavi. Nema provaljivanja šifre na fejsu? Nema zvanja njegovog najboljeg prijatelja u cilju provjere alibija gdje su bili i koliko ga je puta ko pogledao ili mu se, daleko bilo, obratio? Šta je dozvoljeno, a šta najstrožije zabranjeno u vezi? Izlazak s muškim društvom. Osim ako nema običaj izlaziti s bivšom djevojkom ; Muško društvo je svetinja. A svetinja se ne dira. Nije bitno da li će se tu naći najzgodnije i najneodoljivije pripadnice ženskog roda koje je svijet ikad vidio. Jer ga volite i želite da uživa. Makar i bez vas. Sjećate se one priče o dječaku i pijesku? Dok je držao pijesak na otvorenom dlanu, pijesak je bio u njegovoj ruci,ali onog trenutka kada je pokušao zatvoriti šaku, pijesak je počeo da curi... Nije užasno to što ne misli na vas 2-3h. Kad vas se sjeti, nedostajat ćete mu. A taj trenutak je ipak ljepši od svađe ''gdje si bio, s kim si bio, o čemu si razmišljao''. Šifra na Fejsu Šta se može naći na njegovom nalogu, a što vas neće iznervirati? Zašto onda tražiti problem bez potrebe? Da, možda je lajkovao sliku profila djevojci koja je single. I da, možda su u vezi. Povjerenje je odlična stvar, ali postoje detalji i podaci koji trebaju biti samo naši. Inbox je jedan od tih. Stanija i Filip su u vezi. Još neki razlog zašto javno objavljivanje koga sanjamo i kad ne spavamo nije najveći pokazatelj naše ljubavi? A ko ti je ova? Zajedničke fotografije na Fejsu su vjerovatno šta vjerovatno, odgovorno tvrdim! Od toliko ljudi na svijetu baš ti si joj trebao da nakupi koji lajk više? I jesi li baš morao da je zagrliš? Čuj, i ona je mene. Ako ti se ona toliko sviđa, idi! Pravimo frku zbog ovoga? Toliko grčevito se borimo da sačuvamo našu ljubav od svih opasnosti koje samo vrebaju da iskoriste naš trenutak nepažnje? Da nam otmu ono što je naše, da unište našu ljubav, da nam se osvete što smo ljepše, bolje, pametnije, zgodnije, što imamo višu štiklu i skuplju torbu? Zašto sebi to radimo? Plašimo li se poraza ili samoće? I šta ako izgubimo, ako ostanemo sami? Prestajemo li tada biti žena, čovjek? Da li nas vjernost ili poslušnost našeg partnera čine boljom osobom? Vrijedimo li više ako ga prisilimo da ne izlazi bez nas i da nam javlja koliko puta je mislio na nas nakon što smo se vidjeli, a prije nego što smo se čuli čitaj: minut-dva? Kako spriječiti ili bar liječiti? Zapitamo li se nekad kako bi se mi osjećale da smo u koži onog koga, navodno, volimo? Da MORAMO misliti na njega, da mu se MORAMO javiti, da MORAMO paziti na svaki svoj potez, misao i rečenicu? Da li bismo pristale biti s nekim ko nas prisiljava da ga volimo? Da li je to ono što tražimo, ono zbog čega trošimo novac na šminku i ukrštamo očima od sijevanja u desnom palcu zbog previsoke štikle? Da li bismo pored sebe ikad poželjele- Sebe? Jednostavno, jer ono što nije naše i ne želi to biti, ne vrijedi zadržavati. To što mi znamo da smo savršen par i da nas je sama sudbina spojila, nije dovoljno da neko odluči biti i ostati tu, s nama i uz nas. Zalijepiti krhotine ili ne, pitanje je sad? Dok god gnjavimo sebe s tim da li mu treba dati drugu šansu i da li će biti ''bolji'' ovog puta, zapravo lijepimo razbijeno. Sastavljamo komadiće u smislenu cjelinu. Istina, ponekad ta cjelina i bude sasvim u redu i draža nam nego prije, ali često to nije slučaj. Inat, sujeta, razmaženost, ili šta već, jedina su nam podrška da istrajemo u borbi zadržavanja onog što ne želi biti naše. I više nam ne treba hrana, jer bez njega nema ukus. Ne treba nam sunčeva svjetlost, jer bez njega su samo kiše i oluje. I ne vrijedimo kao žensko. Ipak nije toliko crno? Čemu onda strah od jedne fotografije s djevojkom, koja zapravo i nije njegov tip? I čemu napad panike što se nije javio od 10. Ups, to me podsjeti, imam nekog posla... Krvi ću ti se napiti, bezosjećajni stvore! Ma znaš šta, raskidam! Sažet prikaz dužeg vica koji odlično ilustrira značaj nekog odnosa određenoj osobi. Zaista, šta biste uradili za svoju ''voljenu osobu''? I, mnogo važnije, gledano zdravorazumski- šta bi vaša voljena osoba uradila za vas? Upravo sam pogledala sjajan video na YouTube-u o muško-ženskim odnosima, predavač je Helen Fišer preporučujem i imala sam onaj aha-doživljaj. Sve što nikad niste čuli, a zapravo vam zvuči tako poznato - to je, po mom skromnom mišljenju, ono što prodaje hrpu knjiga samopomoći koje se bave odnosima, vezama, stvaranju i održavanju istih. Ponuditi jasno i čitko napisano ono što ljudi oduvijek znaju, ali ne znaju da znaju. Kao psiholog, REBTovac i žensko biće u kasnim dvadesetim : imam poprilično veliku biblioteku ''takvih'' izdanja - sve knjige Pizovih, REBT priručnike o muškoj glavobolji, neka novija, produhovljenija izdanja o poređenju muškaraca sa ribama, zakuhavanju čorbe, ženama kučkama i muškarcima koji ih obožavaju... S ovom pameti, stala bih sa čitanjem već kod prve ali treba znati šta preporučiti svima onima koji traže savjet od psihologa i ne prihvataju odgovor ''ne znam''. I tako sam odlučila da saznam... Jedna sjajna žena i psiholog svašta je još nešto, ali izdvajam dvije najbitnije odlike Martine Delfos je održala predavanje na mom fakultetu. Desilo se da sam bila organizator tog događaja i imala čast da izaberem temu o kojoj će govoriti studentima. Izabrala sam ''Ljudi se žele spajati sa ljudima'' jer sam znala da se unutar tog predavanja nalazi nešto što će mojim kolegama razjasniti mnogo toga u bitnom valjda segmentu života - ljubavi i vezama. Delfos, kao i Fišerova u ranije pomenutom videu, rekla je prilično jednostavnu, ali ipak teško obradivu činjenicu: muškarci i žene NISU isti. Naš mozak se razlikuje, to je utvrđeno, potvrđeno i konačno. Ne opažamo iste stvari na isti način, ne obrađujemo primljene informacije jednako i ne ponašamo se kako druga strana smatra da je normalno. Znate one stereotipe o nježnim, krhkim ženama koje trebaju zaštitu velikog, snažnog i nepobjedivog muškarca? Svaki muškarac će vjerovati da je on Taj. S druge strane, žene vjerovatno od pećinskog doba maštaju da baš one budu Ta za nekog neosvojivog, misterioznog muškarca pred kojim kleče tolike lijepe, zgodne i pametne žene, a on bira Nju. Priča se šalim se, naučna istraživanja pokazuju samo je kraće za tipkati da ljubav, pazite sad- NIJE emocija, nego nagon! Imajući na umu Darvina, sve ovo je urođeno kako bi taj muškarac i ta žena bili sjedinjeni zajedno za vijeke vjekova i rađali djecu koja omogućavaju opstanak ljudskog roda, što je ne znam zašto cilj svih ljudskih bića. Nedavno sam uradila istraživanje o zadovoljstvu ljubavnom vezom i bila prilično šokirana komentarima starijih ispitanika i njihovim odgovorima. Postajemo li pametniji u ljubavi s godinama? Učimo li na sopstvenim greškama ili, nezavisno od iskustva, učimo kako tražiti ono što želimo? U jednoj knjizi sam našla obrazac gdje čitateljKA treba upisati karakteristike koje traži kod svog idealnog partnera i uskoro bi trebala početi da susreće upravo takve osobe. Odlučna da ispitam tu teoriju za svoju dušu i ćeif, napravim nalog na nekom od tih famoznih sajtova za upoznavanje. Pređem na drugi korak: odaberite savršenog partnera. Ukucam raspon godina, kakvu boju kose tražim, boju očiju, hobije, čak i horoskopski znak izaberem. Ponudiše mi listu od PAR HILJADA MUŠKARACA, samo u BiH. Pregledam uredno prve 2-3 stranice i shvatim da NIJEDAN ne odgovara onom što sam imala u svojoj glavi! Svi su zadovoljavali izabrane kriterije, ali nijedan nije odgovarao slici kakvu sam ja imala. Zaključak: Ja svojim očima i Ja tuđim očima nije isto. Postoji neka čar u ljubavnim filmovima o dvoje koji se ne sviđaju jedno drugom pa se onda nešto desi pa se oni zaljube pa žive sretno i idilično do kraja života. Ili bar do kraja filma. U pitanju je hormon koji je povezan sa romantičnom ljubavi, a povećava se u organizmu kada se obavlja neka nova aktivnost. U filmu ''Proposal'' Margaret i Andrew Sandra Bullock i Ryan Reynolds shvate da su ludo zaljubljeni tek kad provedu neko vrijeme u posjeti njegovoj porodici, u okruženju drugačijem od onog na koje su navikli. Isto nalazimo i u većini drugih filmova. Iskoristite ; Još jedna tajna je otkrivena: S P O S O B N I smo da istovremeno volimo više osoba, ali ne i da budemo zaljubljeni u više različitih. Navodno, istraživanja na Zapadu pokazuju da ljudi žele ući u brak samo sa onim u koga su zaljubljeni, ljubav bez leptirića, čini se, nije dovoljna. Luči se, izaziva ugodnost, prijatne emocije, razvija se privrženost, naš Broj 1 postaje najbolji, najzgodniji, najpametniji, najšarmantniji, najduhovitiji,... Zaključak: Muškarci i žene nisu isti. Ne reagujemo jednako na iste stvari, događaje, ljude i emocije. Muškarci su sposobniji za akciju, žene za pripremanje akcije. Muškarci ne vole riječima, nego djelima. Traže prisnost kao i žene, ali na drugačiji način, usmjereniji na tjelesno nego na - naravno, riječi. Ne čitaju između redova i ne pretpostavljaju. Žene vole velike riječi, pričanje o emocijama, planiranje stvari koje ne moraju da se dese i čitanje misli. Ne kažu bez razloga da je najgora rečenica jedne žene ''sve je u redu''. Odmah pretpostavite da nije. A kada muškarac kaže nešto, on to i misli. Svi oni tekstovi ''Kada kaže to - misli ovo'' služili su samo za privlačenje čitalaca. Nema misterije, nema tajne. Cilj i svrha postojanja je produženje vrste, za to smo opremljeni, i fizički i psihički. Uostalom, ko nam daje za pravo da mislimo da je pećinski čovjek manje volio svoju ženu jer joj je umjesto cvijeća donosio kožu vlastitim rukama ubijene zvijeri? U potrošačkom društvu gdje se vrijednost mjeri brendovima i markama, onaj pravi i ona prava su oni od kojih lučite više dopamina. Zato ste tri metra iznad neba u njihovom društvu. Ljudi postaju čvrsto vezani uz svoje računare- ovisni su o računarskim igrama, koriste računare u profesionalne svrhe, postaju ovisni o internetu koji ih povezuje s cijelim svijetom... To naravno mijenja njihov život, običaje i navike. Javljaju se novi oblici komunikacije, a prostorna udaljenost ne čini nikakvu prepreku da poslana poruka ne bude primljena u sekundi, hiljadama kilometara daleko. Razvoj informacijske tehnologije i globalna umreženost uzrokovali su najbržu društvenu promjenu u historiji. Internet pruža alternativu, ljudi tamo pronalaze ono što im nedostaje u stvarnom životu. Glavna razlika virtualnih i stvarnih zajednica je što virtualne nisu zajednice u pravom smislu riječi, one su simulacija stvarnih. Njih se ne može pronaći na karti, ne može ih se vidjeti. Učesnici virtualne komunikacije razgovaraju tekstom, najčešće se ne gledaju u oči i ne čuju glas jedan drugom. Također nedostaju vrlo bitni komunikacijski znakovi, poput gesti, intonacija, izraza lica, govora tijela... Pitanje je zapravo koliko komunikacija na Internetu zaista utječe na promjenu ponašanja u stvarnom životu. Karakteristike ovisnika o internetu su da zanemaruju događanja IRL in real life, stvarni život izvan mreže. Većinu poznanika i prijatelja imaju na internetu. Ukoliko ih se prekida u aktivnostima na mreži, osjećaju nelagodu. Nisu u stanju kontrolisati ukupno provedeno vrijeme, započnu neku aktivnost recimo provjeravanje poruka a završe u sasvim drugoj, nebitnoj aktivnosti, i od toga nemaju nikakve stvarne koristi, osim što su protraćili vrijeme. Nailazeći na prepreke, probleme, suočavajući se sa osjećajima odbačenosti i usamljenosti neke osobe bježe iz realnosti u imaginarni svijet gdje stvaraju identitet kakav žele, i život kakav priželjkuju u stvarnosti. Vremenom, postaju ovisne o internetu, jer počinju da žive samo tim imaginarnim životom, sve više i više se povlačeći iz realnosti. Ovaj je poremećaj vezan uz neurotske smetnje, nešto kao prisilno ponašanje - na primjer, slično tikovima. Kao kada bi prao ruke četrdeset puta dnevno, provjerava e-mail isto toliko puta. Ukoliko ste satima neprestano na internetu, eventualno vam se može desiti da imate glavobolje ili uznemirenost uslijed izloženosti zračenju monitora elektro-smog ili problem zbog prevelikog telefonskog računa! Proces alijenacije otuđenja modernog čovjeka dovodi do namjernog izdvajanja od realiteta. Zavisnost od interneta predstavlja savremeni oblik zavisnosti koji označava stanje pojedinca u kojem upotreba interneta predstavlja dominantnu životnu aktivnost koja ga izoluje i stvara negativne posljedice i po njega i po okolinu. Ovaj oblik zavisnosti je relativno novi socijalni problem i nova bolest. U okviru zavisnosti od interneta problem predstavlja sve prisutnija zavisnost od sajtova za društveno umrežavanje. Internet servisi za društveno umrežavanje su sajtovi stranice koje za cilj imaju stvaranje virtualne zajednice ljudi sa zajedničkim interesovanjima i aktivnostima, zainteresovanim i za istraživanje interesovanja i aktivnosti drugih. Na ovim sajtovima korisnici se mogu družiti, učlanjivati se u grupe, dodavati prijatelje i slično. Procjenjuje se da trenutno u svijetu postoji oko 200 sajtova za društveno umrežavanje, a najpoznatiji su MySpace i Facebook. Facebook je nastao 2004. U Srbiji je zabilježeno 5% zavisnika od Interneta. U Kini ima 24 miliona zavisnika od interneta i skoro polovina njih ima između 18 i 30 godina. Zavisnost od društvenih mreža može se objasniti velikim brojem dostupnih sajtova, viškom slobodnog vremena i nedovoljnim obavezama. Ova zavisnost također može biti protumačena kao rezultat nedovoljnog nadzora od strane roditelja kada su u pitanju mlađi korisnici. Razlog za opsjednutost novostima iz tuđih života na društvenim mrežama se može shvatiti u okviru afilijativnog motiva te svijesti o ambijentu, koja postoji u svakom pojedincu. To znači da ne moramo biti u komunikaciji sa svojim okruženjem već je dovoljno samo postojanje svijesti o njihovom prisustvu kako bi se stvorio virtualni osjećaj sigurnosti, koji je urođen i naslijeđen od predaka koji su živjeli u čoporu i osjećali se zaštićeno samo uz veći broj ljudi. Zavisnost o društvenim mrežama se također može objasniti fizičkom udaljenošću ljudi jednih od drugih, otežanim uslovima za putovanje izvan državnih granica, nemogućnošću saznavanja u okviru postojećih sredina pa je neophodno tražiti potrebne informacije. U cyber-prostoru, posebno na društvenim mrežama, ljudske potrebe se sve više mogu zadovoljiti. U promjenljivom svijetu, gdje je moć mjerilo znanja i gdje se zanemaruju mnoge tradicionalne vrijednosti u korist modernizacije, potreba za interpersonalnim kontaktom i za pripadanjem zajednici izraženija je nego ranije, a istovremeno isto tako potisnuta i bez mogućnosti ostvarenja u realnim životnim uslovima. Potreba za učenjem, uspjehom, samopouzdanjem, priznanjem i samopriznanjem sve više se realizuje u virtualnim, cyber svijetovima. Mogućnost stvaranja vlastitog identiteta po želji daje sigurnost, a kako nema unaprijed očekivanog straha, lakše je pristupiti drugima jer nema mogućnosti razočarenja, kao recimo u stvarnom životu. Društvene mreže omogućavaju ispunjenje potrebe za samoaktualizacijom, ali istovremeno sve više potiskuju želju za pripadanjem stvarnom svijetu. Odlazak u virtualni svijet više nije kratkotrajni bijeg od realnosti i način opuštanja već postaje jedini priznati svijet za sve obimniji broj korisnika. To bi mogla biti urođena slabost ličnosti, da poklekne pred svakom preprekom i problemom, ne suočava se sa njim, nego ga rješava na taj način što bježi u svoj svijet i gleda većinu dana u ekran računara. U većim gradovima sa ogromnim brojem ljudi, ljudi su otuđeniji, gube veze i normalna komunikacija slabi, sve više i više se otuđuju, a da ne bi bili usamljeni prijatelje, kontakte, pažnju traže u virtualnom svijetu. Koliko je ta potreba rasprostranjena, jasno nam govore podaci o broju korisnika društvenih mreža. Uostalom, koliko vaših poznanika nema profil na Fejsu? Ili trebate uraditi prezentaciju svog rada pred određenom grupom ljudi? Pročitajte nekoliko savjeta iz mog ličnog iskustva i preživite tih 15-ak minuta bez blokirajućeg straha, ili modernije rečeno, bez anksioznosti. Ja sam Dijana, po zanimanju psiholog, po iskustvu veteran u prezentacijama, još od osnovne škole i ovdje sam da sa vama podijelim ono što znam. Potrebno za prezentaciju: - usb stick sa snimljenom prezentacijom - računar i projektor - publika - vi Nepotrebno: - trema Najbolji savjet koji sam dobila neposredno pred svoju prvu veliku prezentaciju od tadašnjeg mentora, glasio je ''Ti svakako o toj temi znaš više nego bilo ko drugi u prostoriji. Cilj nije pričati o onome što ni sami ne razumijete, cilj je naučiti slušaoce onome što znate. Čitate i dalje ovaj tekst? OK, znači da vam je mala pomoć potrebna. Kada su u pitanju istraživački radovi, mnogo je lakše osmisliti prezentaciju nego kada se predstavlja pregledni ili stručni rad. Zato što naučni rad ima već svoju strukturu,dijelove koji se moraju prikazati i dijelove koji se mogu ubaciti ukoliko imate dovoljno vremena. S druge strane, pregledni i stručni su pogodniji za predstavljanje ako odlično poznajete ono o čemu govorite, jer se možete proizvoljno uklopiti u prezentaciju prema raspoloživom vremenu i zanimanju publike. Ako zijevaju,samo dio o kojem govorite ubrzajte i pređite na ono zanimljivije. Evo, idemo na zanimljiviji dio. Primjetila sam da mnogo, čak i veoma iskusnih predavača, često griješi u izboru odgovarajuće pozadine za svoju power point prezentaciju. Vjerovatno u želji da privuku pažnju publike, koriste različite, valjda njima smiješne i efektne, sličice kojima nikako nije mjesto u jednoj ozbiljnoj prezentaciji. Ako nemate dara za izbor odgovarajuće sličice, radije se držite provjerenih pozadina. Kada pripremam prezentaciju, ja počinjem od izbora pozadine. Tema je pozitivna, vesela, optimistična,...? Izaberem jarku jednobojnu pozadinu ili izguglam sliku nekog cvijeta. Mnogo je bolje od uspavanih slatkih psića, razigranih mačića i nasmijanih krava! Postoji mnogo besplatnih podloga, pregledajte neke baze i snimite u računar sve koje vam se dopadnu. Trenutno imam 20ak podloga, koje koristim u zavisnosti od vrste rada i publike koja će me slušati. Jarko žuta pozadina sa crnim slovima, crvena ili crna pozadina sa bijelim slovima- to su recimo kombinacije sa kojima nećete pogriješiti. Da li ste nekada pokušavali pratiti predavanje čitajući tekst ispisan žutim slovima na crvenoj podlozi? Nije išlo glatko, zar ne? Bijela pozadina sa crnim slovima možda jeste najjednostavnija, ali to joj i jeste sva vrijednost- jednostavna je. Ako sam, iz bilo kog razloga, prisiljena da sjedim najmanje 15 minuta i trudim se izgledati zainteresirano za ono o čemu govorite, olakšajte mi posao,molim vas! Da li je jasan dio o izboru pozadine? Dakle, jarka pozadina i crna ili bijela slova- DA, crna ili bijela pozadina i slova jarkih boja-NEEE! Slike-samo kada ste već nekoliko puta bili pohvaljeni za izbor istih, ako ste početnik, velike su šanse da ćete nasmijati publiku. Druga važna napomena kada je u pitanju dobra prezentacija jeste količina teksta na slajdu. Brojni priručnici navode pravilo ''3x3''. O čemu se radi? Tri tačke po slajdu, tri reda za svaku tačku. To znači da jedan slajd ne treba imati više od 9 redova teksta. Mnogi predavači ne znaju ili ne priznaju ovo pravilo pisanja pa zapravo samo čitaju tekst na slajdovima, od riječi do riječi. Osim što pokazujete nedovoljnu pripremljenost i nedostatak znanja o onome u što želite uvjeriti svoje slušaoce, stavljanjem čitavih odlomaka teksta na svaki slajd pokazujete nepoštivanje svoje publike. Zaista sebe smatrate toliko neophodnim? Imamo vaš tekst, piše nam crno na bijelo, ili crveno na narandžasto- sve je moguće i već viđeno. Vaša uloga je biti vodič publici kroz vašu prezentaciju. Molim vas, držite se 3x3 pravila i ne opterećujte ljude koji vam namjeravaju posvetiti 15 minuta svog života. Također, česta greška je staviti odlomak na slajd, a govoriti malo izmjenjene rečenice. Publika čita vaš tekst, sluša vaše predavanje, a oni nisu u skladu jedno s drugim. Savjet plus, obrišite tačke nabrajanja po defaultu na slajdovima; radije preskočite red između cjelina riječi, rečenica. Izgledaće urednije i imaćete bar dva mjesta više slobodno. I došli smo do trećeg ključnog faktora za održavanje uspješne prezentacije... Mnogi iskusni nastavnici tijekom svog školovanja nisu imali priliku učiti kako da naprave prezentaciju u power pointu i na taj način poboljšaju svoje prezentacijske i govorničke vještine. To NIJE njihova greška. Ali, neoprostivo je odbiti pomoć i ne raditi na sebi nakon što se jednom primi ta famozna diploma. Sjećate li se rečenice sa početka ovog teksta? Inače, nadajmo se, ne biste ni držali predavanje Pozdravite prisutne, zahvalite se na najavi ako je neko to uradio i predstavite sebe i naslov svog rada: ''Dobar dan, zahvaljujem se moderatoru na najavi. Ja sam Pero Perić, psiholog, i u narednih 15ak minuta ću vam predstaviti rezultate mog istraživanja o povezanosti boje tapeta i motivacije za učenje. Potrošeno vrijeme: jedan minut. Šta odabrati za prezentaciju? Nebitno da li se radi o doktorskoj disertaciji ili običnom seminarskom radu, dajte publici korisne informacije. Ne pokušavajte nikog zadiviti obimom literature koju ste pregledali. Odvojite jedan do dva slajda da istaknete šta je dosad rađeno o određenoj tematici, naglasite najvažnije zaključke ranijih istraživanja i izdvojite njihovu problematičnost. Ispitivan je kvantitet, ali ne i kvalitet? Treba nam razlog zašto ste proučavali cvijeće, a ne boju ventilatora! Zapitajte se, zašto ste radili to istraživanje? Recite to svojim slušaocima- zainteresovat ćete ih da vas slušaju, pokazaćete da je tema odabrana s razlogom i da želite svoje nalaze podijeliti s njima. Potrošeno vrijeme: 2 minuta Ostalo vam je još 12... Iz problema izvucite cilj, objasnite koga, gdje, kad, kako i čime ste ispitivali. Zašto baš ti instrumenti? Jesu li se pokazali pouzdanima za istraživački rad? Ako nisu, kažite to. Olakšajte kolegama u njihovom radu. Također, nemojte ljubomorno kriti podatke vezane za svoj rad. Pomisliće da lažete, a to ne želite, zar ne? Potrošeno vrijeme: 3 minuta Znamo zašto ste istraživali, znamo kako ste i koga ispitivali i čime ste se koristili u radu. Ostalo vam je 9 čistih minuta za rezultate i diskusiju. Prikažite samo ono najvažnije, nemojte ukrštati sve sa svim i praviti 10 slajdova za prikaz jedne varijable. Zadiviti nećete, uspavati hoćete. Nakon prikaza rezultata, objasnite zašto mislite da ste dobili x, a na y. Da li ste to očekivali? Jesu li vaši podaci u skladu sa ranijim sličnim istraživanjima? Ako nisu, zbog čega. Ne plašite se da naglasite važnost i vrijednost svog rada. Niko ne želi slušati predavanje koje ni sam autor ne smatra bitnim. Ako nema pitanja- ili ste bili savršeno jasni, ili nemate budnih u publici. Potrošeno vrijeme: 9 minuta Savjeti plus: -izbjegavati prozirnu, usku i nikad ranije nošenu odjeću -očistiti cipele prije izlaska pred ljude; vjerujte, primjetiće koliko ste truda uložili u svoje sređivanje za izlazak pred njih -ako vam drhti glas, okrenite se u stranu i iskašljite-niko vam neće zamjeriti naravno, publika zaslužuje kratko ''izvinjavam se'' -uvježbajte prezentaciju dovoljno da se možete snaći i u neplaniranim situacijama ako se projektor ugasi u sred vašeg izlaganja, da li ćete znati kako da nastavite ili će svi vidjeti koliko ste loše pripremljeni -očekujte najbolje, ali se pripremite za najgore - gledajte ljude u vrh čela, tako se neće osjećati neprijatno niti prozvano osim ako govore u isto vrijeme kad i vi pa ih želite opomenuti i pokušajte obuhvatiti što više dijelova publike. Ako pitate da li je sve bilo jasno, nećete dobiti pitanje nego kimanje glavama. Ponudite prisutnima, bez obzira da li dobili 10 pitanja ili nijedno, svoj mail na koji vam se mogu obratiti. Recite im i da vam se na taj način obrate ukoliko žele dobiti vašu prezentaciju. Ostavite to za zadnji slajd: Hvala za pažnju. To ostavite za manje formalnu komunikaciju. Hvala vam za čitanje ovog teksta. Ukoliko ga smatrate korisnim, nastavite pratiti moj blog. Do slijedećeg puta, hrabro naprijed i bez treme.



Rick Steves' Andalucía: The Best of Southern Spain
Razlog za to bi mogao biti da taj netko nije zainteresiran za vezu ili se boji veze u kojoj čovjek može biti i povrijeđen. Tome ima 4 mjjeseca. Ne mogu da prihvatim, iz razloga jer smatram da nam je veza bila dosta dobra. S obzirom da mi je rekla da mu je liječnica pripisala antidepresive, upoznala sam je s činjenicom da neki antidepresivi mogu utjecati na seksualnu želju te da mogu izazivati i smetnje erekcije i uputila ju da to prvo provjeri s liječnicom pa ako treba da mu zamijeni lijek koji koristi, za neki drugi koji mu neće izazivati te smetnje. Ima jos raznih scenarija, ali su svi takvi pogubni po vezu. Kao prvo, ajd se dogovorite da o problemima govorite onda kad se dese, da ih ne ostavljate u svoju mentalnu spajzu da se jos gore usmrde, ukvare i zatruju vas um i tijelo. Mislim da u većini slučajeva u brak ulijećemo zaljubljeni i totalno nezreli. Ljubav se otkriva dodirom Dr. Pricala je kako jedva ceka da se upoznamo ovu jesen i da joj cvrsto obecam da je nikada necu napustiti za prijatelja. On nema pojma, a ja se pazim da nista ne pokazem.

[Ženidba udaja oglasi|Psihologija duše dr. joshua david stone|Sve o jebanju]






Oznake: između, ljubavi, karijere, i, sebe.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.