|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
DUKA
IVKEC
KATE
NINO
PRINCEZA
RAZREDNI BLOG
SAŠA-KRIP
"Način razmišljanja koji stvori problem nije u stanju
taj problem riješiti"
Albert Einstein
Prolog: Na molbu drage nam Anje i ja sam se latila pera… S ljubavlju, Mare E.
Jeste li se ikad susreli sa zamornošću dalekih putovanja? Znate one situacije kad vam je toliko dosadno da vam se u glavi prevrću svakojake misli. To mi se redovito događa. Autobusi su prava legla tih «velikih razmišljanja». Pročitala sam jednom da ako želite skratiti takva putovanja pokušate se prisjetiti što ste radili na taj isti dan, samo prošle godine!!! Nije to baš jednostavno, treba se sjetit čitavog dana.
U jednoj takvoj situaciji našla sam se i ja na putovanju nije-bitno-gdje koje je, samo da se zna, trajalo 20 sati.
I tako vozimo se ja i rođak i pričamo prvo o najnovijim događajima u gradu i najnovijem bendu(kojeg mi je btw anja spržila i «skinila» riči s interneta). No polako nam ponestaje tema i nevino se «prišaltavamo» na light tračeve. Nakon što peti put poslušan najdražu pismu, ošamućeni smradom u autobusu i s bolnom trticom, ulazimo u završnu fazu razgovora- veliki mozgovi! Ta faza vam započinje kritiziranjem politike grada, pa malo o ekonomiji države i na kraju, sveprisutna i općeljudska tema: vjera i sve trulosti crkvenih činovnika! I kad me zubi zabole od žvakanja zelenog orbita(najbolje žvake!!!) i nakon što me rođak po stoti put pokuša uvjerit da moja perspektiva, blago rečeno, nije baš najbolja prekinemo na neko vrijeme svu komunikaciju. Tada ostaješ sam sa sobom i nema šanse da nekamo pobjegneš. E o tome sam vam htjela pričat.
Negdje oko Like sitila sam se zanimljive igre spomenute na početku teksta. Moram priznat da to nije bio nimalo lak posao. Sati su prolazili a jedino čega sam se sjetila bila je činjenica da mi je škola bila ujutro (izračunala sam). Pretpostavila sam da sam ostatak dana provela učeći, spavajući, trčeći, možda se čak i «kava na brzaka» ugurala u taj raspored. Pitate se what2s the point?!?
Bit je u tome da sam se pokušala sjetit i dana prije tog i dana poslije tog, pa onda neke subote misleći - pa subote su uvik zanimljive! I do kojeg sam zaključka došla? Moj život je dosada. Naglo sam se probudila iz te noćne more i trznila rođaka iz sna pitanjem: «Markoo, jesam li ja dosadna?» Budući da sam ga probudila iz nekog lijepog sna, moje ga je pitanje začudilo i samo me «blido» pogledao. No nakon što je vidio da sam nasmrt ozbiljna počeo me tješit tj. govorit ono što želim čut! «Ma tvoj život je skroz zanimljiv, svako bi tio bit na tvom mistu!!!» Svojim sitnim lažima uspio me smirit i «eto ga đavla» stigosmo na cilj! Ovoj priči bio je kraj.
No šalu na stranu. Osim što svi imamo faze Moj-život-je-sranje i osim što je istina da nije sve Crno-bijeli svijet, istina je i da nam život sve više poprima homogenirani oblik. Otprilike do 16/17-e se zabavljaš, onda žališ što nisi učio više i histeriziraš oko upisa na faks. Zatim učiš kao konj i dobiješ nekakvu diplomu (ili ti je nabave mama i tata). Onda dica, muž, otplata kredita s kamatama od 200% i sanjanje mirovine kako bi se napokon odmorili. Na kraju se uhvatiš kako govoriš: «Dico draga, u moje vrime…»
Sad, bez opojnog mirisa autobusa i bistrijeg uma, ne mislim tako. Možda se samo tješim, tko zna. Ipak, želim vjerovati da moj život nije čista dosada i da nije nešto trulo u državi Hrvatskoj. Na kraju krajeva, ne dam da budem ista kao svi i ne dam da moj život izgleda kao scenarij nekog socijalno osviještenog režisera. Jer: «Izmišljen sam, nacrtan
Baš ko ritam taj
Srce jače udara
Ja moram izać van
Vidim izlaz u daljini
Spušta se niz pod
Dole plava zemlja,
A gore plavi svod»
Dali ste ikad razmišljali o efikasnosti vaših dobrih djela, neosporno je da mnogostruko manju pažnju dobivaju od onih suprotnog naboja (čitaj: loših)!?! Premda je teško razlučit koja su dobra djela, a koja manje dobra pritvarajmo se bar na trenutak da nam je vrlo dobro jasno što je to dobro, a što loše.
Posebno u današnjem vrimenu kada hara epidemija «lojalnosti» i kad tzv. prijatelji nestrpljivo iščekuju vaš prvi kiks. Njihova snaga i moć tada rastu enormnom brzinom, oni su glavni jer su oni oduvik znali vaše pravo lice. Znali su da ste pi_da i da je samo bilo pitanje vrimena da pokažete svoje pravo lice. Obožavan te face, točno znaju pripoznat pravi trenutak da se dokažu po mudrom rasuđivanju. Njihove inteligentne sposobnosti tada izađu na vidjelo, oni su moćni i trenutno superiorniji od svih nas (ostalih) grešnika. Oni ne griješe, grijeh se njih boji jer zna da su oni mnogo jači od grijeha. Masa upija i puši sve te «mudre zaključke», tada, ko i punk urac puta ranije, ne uspijeva razmišljat svojon glavon. A i zašto bi kad ima neko ko to čini umisto nje?! Upravo iz tog razloga obožavan masu, fascinira me svojin neopisivo velikin pragon tolerancije. Naprosto uopće nema potribu da ponekad, samo ponekad, uključi svoj mozak i pokuša donit neke zaključke na temelju vlastitih razmišljanja. Nikad svom razumu neće dat šansu da joj pomogne pri prilagodbi u ovom sve boljem i za oku prihvatljivijem svitu. Uostalom, razum uopće nije bitan!?!
