|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nisam vična opisivanju sebe shvatljivo vama... stoga imate izbor biti vični opisivanju mene shvatljivo vama...
u svako doba...
msn:
sarena_duga@hotmail.com
ICQ:
498-656-675
Free Hit Counter
evo vam smisao!
trenutno ja...
Dragi moj,
Onda kad sam rekla da mi staviš dvije kocke leda , zapravo samo sam krala vrijeme, znaš…
I onda kad smo zamišljali Srnu kako prolazi ispod duge i onda sam krala vrijeme, znaš…
Netko bi pomisli da sam ukrala puno vremena, al ne postoji to vrijeme, znaš…
I onda kada si mi rekao da ne podnosiš dim od cigareta, pogotovo jeftinih, nasmijala sam ti se , onako dječije, sa primjesom podlosti, znaš kako ti voliš da se smijem,
I ti si onda samo poljubio moja cigaretna usta, znaš…
I onda kad sam te gledala kako se smiješ u snu, nešto si mrmljao i ne znam, još nešto slično tome i onda sam mislila da sam ja najsretnija osoba na svijetu, znaš…
Jesam li bila, ne znam, znaš li ti?
Dragi moj,
Znam da se pisma ne pišu ovako, ali ja moram, tek da zadržim kontinuitet sebe, znaš to…
Zašto nikad ne želiš pričati o anđelima, i uvijek ugušiš temu u gustim oblacima dima…
I zašto nikad ne daš meni da se igram sa tvojim kistom, ja baš volim mirisati tvojih ruku dijelo i osušenu boju koju sam ti ja kupila kad smo bili u svemiru…
I zašto uvijek držiš poluotvorene oči i vrtiš pramen kose iza uha…
Znam da želiš da umirem od ljubavi za tobom, i da ti kronično fali ljubavi, ali dragi nisam ja kriva što te je tvoja rođena mati ostavila samog ovdje baš na našem svijetu, i zašto onda uvijek crtaš njezin portret a i ne znaš kao izgleda…
A ne crtaš moj…
Znaš, dragi moj, kada te nema da milujem tvoja dijela i prelazim jagodicama prstiju preko tempere i ljubomorno je gledam i želim je ubiti onim tvojim nožem, ali znam da bi onda nož završio u meni…
Dragi moj,
Možda je ovo „ono“ zadnje, znaš ono o čemu smo sanjali…
Možda i nije, ali ne znam…
Mislim da ne mogu više natjecati se sa tvojom sobicom, i madracem na podu, sa tvojim priborom za slikanje kojeg tako pomno spremaš u drvene kutije…
Možda ću ostati još par sati i udisati zadnje mirise naše zajedničke egzistencije…
A možda ću jednostavno samo otići…
I promijeniti se da me nikada više ne vidiš…
Možda ćeš onda naslikati i moj portret!
sve je bezračno dok se vrtim u svom balončiću od sapunice,
prateći naftne mrlje koje sramežljivo otkrivaju spektar duginih boja sa zelenom,
znam da me pratiš dok stišćem ukosnicu usnama pokušavajući
dovesti u red nestašne šiške koje se igraju lovice na čelu,
isto tako znam da želiš dijeliti jastuk sa mnom
iako ćeš morati dijeliti moju nesanicu,
nećeš mi smjeti reći volim te,
ali ćeš morati svaki dan
po podu tražiti moje izgubljene naušnice,
lektorirat ću tvoje izajve i tvoje osjećaje, a ti nećeš hodati ukrivo
i uljepšavat ćeš mi put koji prelazim 16,5 puta dnevno,
lijepo je biti voljen
od bilo koje strane
bilo kojim intezitetom,
sužavaš traženje uživanja u životu...
ne želim da mi pripada ono malo neba što vidim u kutu prozora,
zaslužujem cijelo i moje i tvoje...
pod prstima izbrušeno drvo...
izmišljam riječi pomalo konstruktivno, za promjenu...
znam da ćeš nas nacrtati na zidu i
ispod nas ono srce, kako crtaju mala djeca
i znam, jednostavno znam
da me voliš
jer
previše je ljubavi da je samo ja osjećam
otkada ne spavam na leđima, otada ne spavam..
trnci su mi prolazili kroz nožne prste dok su
kopali po pijesku a more mi je dodirivalo koljena
zvijezde su sjajile i glumile sunce, da to zvjezdano kazalište...
i jablan je pušio travu ili duhan, nisam sigurna...
svašta se čudno čovjeku dogodi kada se susretne sa stimulansima različitih vrsta...
čudno, uvijek upamti ono najružnije...
uglavnom jedna ovca je odlutala, znači li to da ja nisam dobra pastirica...
ili joj jednostavno nije bilo spasa?
zločeste ovce...
čovijek nije programiran da živi u simbiozi sa životom...
nije ali pokušava se simbiozirati ja sam uspjela... ,kameleonskim načinom...
i sad sam baš kameleonski nastrojena i baš mi je super, al znate kako kažu svaka ptičica svome jatu leti...
uglavnom slijedi puuuno lijepih dana osjećam po mirisu zraka, da i nemojte me nacrtati uz otvoren prozor :-)
brrrrzo,brrrzo,brrzo...
pustinjski pas i indija...
hari krišna i žuta linija preko čela...
nova rinčica u nosu ilegalna, crvena...i srebrena, sladoled od jagode...
balkan=europa...
puno ruku nogu lica...
i još puno...
harmonikaš i tužna baka, nerealan spoj...
cvijeće i čiko na konju i veeeeeeeliko gnijezdo...
šumarstvo, parkić i prekriženi peso...
ne, tvoj peso ne smije kakiti po tulipanima i narcisima...
zrinj i šivaća mašina i osjaj tvojih prijatelja u ogledalu...
gavran koji ne donosi smrt, ili možda?
gavella i zelene balerinke koje cupkaju kao zvrk, i onda si jako vesel i ima dovoljno mjesta za svu tvoju veselost...
moja amđelina balerina i puuuuno leptira..
pekarna dora i tehno vjeverica!
sve je šareno, šaroliko, prepuno, preširoko, flexibilno, zanimljivo, veselo, i sve kako i ja jesam i želim da bude!!!!
