Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
prvo da razjasnim jednu stvar
ovo nije nikakva pjesma
nadalje
mrak je već pao i misli su mi
pod a, b i c redom: mlake, bljedunjave
jadne
noću spavaj ili voli – tako kaže,
krevetac doduše jest mek,
ali svojevrsna je prevara u tome što
sam od sebe nije topao
a telefon ne zvoni,
i ne kažem to nimalo patetično
ili zato da si priredim još jedan spontani stih
kažem, on naprosto, vrlo nepoetski
ne zvoni
što ukazuje na to da je druga opcija isključena
a naročito zato
što si me ili što me je, kako već ljepše zvuči
prestao voljeti
ti plus ja jednako mi
mi minus ti jednako
ja (i čangrizava pjesma
koja samu sebe odbija priznati)
mislim,
nema se tu šta dodati