Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Moj zapisnik nije izblijedio,
nije ni malo
štoviše, znam detalje koje prije nisam znala
znam kojeg je oblika njegov zagrljaj, čak i to da je za moje prilike presnažan,
mislim, iskren da, ali nekako čvrst
u svakom slučaju, i to kako hoda,
na koju se stranu koliko naginje, u kojoj mu mjeri poskakuje kosa
(šteta kovrči – još uvijek stojim iza toga)
jednake visine, ne laži, znaš to, uvijek smo bili i uvijek ćemo biti, jednake visine
kako se prisutno javlja na telefon kad god ga ja bezobrazno okrenem
nekad je to razlog zbog kojeg zovem,
tj.
prije više nego sada, ali nije u tome stvar
točno od kolikog su mu značaja ti precizno iscrtani mišići
i kilaža
nisam nikada znala prosuditi
točno je da je pio jamnicu kad ga je boljelo što odlazim
i ja tada nisam vjerovala da odlazim
pa u neku ruku i nisam jer ipak znam i osjećam navedene činjenice
telefoniram na isti način
dobro, priznajem,
otišla sam,
ali zapisnik stoji.