|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
I.
Jesi živa?
mislim, ne element
Dobro da si mi to napomenuo
jer sam se već bila spremila odgovoriti da
i jesam i nisam.
Šta radiš?
Pišem.
Znaš, trebala bi napisati
pjesmu o tome kako je tvoj dečko kemičar
i kako smrdi po benzinu.
II.
Da, to je isti onaj
koji srče radler iz limenke
i još kaže liMUN umjesto LImun,
a onda tvrdi da smije jer je iz Istre.
Koji zijeva,
a zapravo uzima zraka za do kraja života.
I ne stavlja ruku.
(Halo?)
III.
I koji me gleda
znajući da ga gledam - kradem
njegove oči, kockasta ramena,
iz njih ruke, srce,
a iz srca sebe.
A koji možda ne zna,
da nije stvar u pjesmi, kemiji ili limunu
pa ni samo u njemu ili samo u meni...
(IV.
U čemu je stvar?
Ako je moguće približiti se odgovoru
onda je to udaljavajući se...)
