Komentari On/Off



Pjesan o kvadru

Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.


Na balkonu se sunčam

Na balkonu se 
Sunčam.

Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.

Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.

A cedevita je žuta, 
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.

"Nemoj sinko, izgorićeš!"

Na balkonu se
Sunčam.


(Imotski, 2012.)




Postovi:

Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.

ponedjeljak, 28.05.2012.

Hoće li se to dogoditi i mome licu?

Kad dođe toplije vrijeme, kad pločnik više nije mokar, rolam se do svoje škole.
Uguram slušalice u uši i srce mi skakuće ispod majice dok letim manje ili više sivim ulicama.

Proći Gospodsku, niz stepenice, preko krivudavo popločenog pothodnika, uz stepenice.

Stanem kraj male beznačajne zebre koju uglavnom svi zanemaruju. Kraj mene prolaze automobili raznih boja. Promatram blijeda lica iza volana i svjetlucajuće satove na njihovim rukama. Možda ljudi jednostavno nisu stigli popiti svoje jutarnje kave. Možda ih bole zubi, trbusi, guzice.

Na kraju ipak prijeđem tu cestu i nađem se s druge strane ulice, a nedaleko od tog mjesta nalazi se moja škola.

Pozdravim domara i u jednom zamahu dolepršam do svog ormarića.

Moj je ormarić uglavnom dosadan i prazan. Dijelim ga s Dorom, ali Dora u njega samo ponekad stavi torbu sa stvarima za teretanu. Susjeda do svoj je ormarić oblijepila slikama polugolih poznatih ličnosti, rasporedima, srcima i kojekakvim poručicama. Sretnemo se samo ponekad.

"Sok od breskve, molim.", kažem i položim četiri kune na pult školske kantine. Taj sok za mene ima poseban značaj.

Sjednem sa strane i narednih desetak minuta srčem sokić iz tetrapaka.

Na trenutak se sjetim onih blijedih lica iz automobila i pripadajućih svjetlucajućih satova.
Pitam se, je li njihov svijet doista tako loš i turoban ili je loš i turoban samo način na koji ga oni doživljavaju?

Mramor je ispod moje stražnjice hladan. Zgužvam prazni tetrapak, bacim ga u smeće i odlučim skinuti od znoja mokru potkošulju.

Uskoro će zvoniti.



| print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.