|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Reci, hajde, reci.
Što da kažem?
Ne znam. Nešto. Nešto reci. Nešto moraš reći.
Ne moram. Tko to kaže?
Ja kažem.
Skini mi se s vrata. Eto.
Malo je zahladilo. Ovaj je hladni dan očigledno zalutao. Ovdje mu sigurno nije mjesto.
Hodamo ulicom, istom onom našom kojom uvijek hodamo. Deset je sati i dvadeset minuta. Ako se mene pita, sasvim dovoljno.
Neke mi se misli žele umetnuti na repertoar. Što je gospodo? Gdje ćete? Ne, ne. Ne radimo više.
Danas smo već dosta brinuli. Sami smo iz sebe posrkali svu volju. Dođite ponovo sutra.
Nebo pluta nad našim glavicama. Mi hodamo svojim putem.
A umorni smo. Još malo pa ćemo usnuti. Htjela bih ovdje skinuti tenisice, čarape, majicu. Stvarno često prolazimo ovom ulicom.
Hoćeš li više?
Što?
Reći.
Neću.
E pa onda ne moraš.
E pa ni neću.
E pa ni ne moraš.
