srijeda, 30.04.2014.
Muha
Ako nismo zadovoljni onime što imamo, onime što nas okružuje, mijenjajmo to. Ali da, postoji ljudski error – a to je da se mi ljudi bojimo promjena. Draže nam je ukopati se u vlastite zidove prividne sigurnosti onog što poznajemo. Iako smo tu često nesretni.
Lagano nam prolazi ovaj dan. Nadam se da vam je unatoč pomrčini Sunca koja nas je sve nekako razdrmala bio uspješan. Prije odlaska na spavanje pogledajte ovaj kratki film o samuraju i muhi. Možda i vas potakne da se počnete mijenjati ili da jednostavno promijenite fokus, promijenite perspektivu. Jer promjena nije borba. Već buđenje.
- 00:30 -
srijeda, 23.04.2014.
Kratka priča s poukom
Jednog je dana imućni otac poveo svoga sina da provede noć s jako siromašnom porodicom, s ciljem da mu pokaže kako žive ljudi koji nemaju mnogo novca za trošenje. Na povratku kući, otac upita sina što misli o tom iskustvu, a sin odgovori:
˝To je bilo jako lijepo iskustvo, oče. Naučio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri, mi imamo jako lijep bazen ali oni imaju rijeku, mi imamo sunčani krov ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom, mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom ali oni imaju šumu.˝
Dok je dijete govorilo, otac je ostao bez daha slušajući što mu sin priča. Tada dijete doda: ˝Hvala ti što si mi pokazao kako smo siromašni!˝
* * * Za vas, dragi moji:
Kad mjerimo ono sto imamo, rezultat je naše viđenje života.
Ako imamo ljubav, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i pozitivno razmišljanje, imamo sve u životu.
Zamislite se na trenutak i prosudite jeste li bogati… ili siromašni...
- 01:07 -
nedjelja, 20.04.2014.
Irska filozofija
Nakon predivnog puta u Irsku vraćam se puna dojmova i irskih mudrosti. Prema irskoj filozofiji brige ne postoje. Irci su to lijepo objasnili na sebi svojstven optimističan i vedar način. Razmislite o svojim brigama. Brinuti ili ne? :)
Postoje samo dvije stvari o kojima treba brinuti:
Da li si zdrav ili si bolestan.
Ako si zdrav,
onda nemaš o čemu brinuti.
Ako si bolestan,
postoje dvije stvari o kojima treba brinuti:
Ili ćeš ozdraviti ili ćeš umrijeti.
Ako ozdraviš,
onda nemaš o čemu brinuti.
Ako ćeš umrijeti,
postoje dvije stvari o kojima treba brinuti:
Ideš li u raj ili pakao.
Ako odeš u raj,
onda nemaš o čemu brinuti.
Ako odeš u pakao, bit ćeš toliko zauzet rukujući se sa svojim prijateljima da
NEĆEŠ IMATI VREMENA ZA BRIGU.
Nadam se da sam sa sobom donijela i djelić irske sreće. Ako jesam, dijelim ga s vama. :)
- 22:34 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 08.04.2014.
Bioglow
„Tim na čelu s nizozemskim dizajnerom Daanom Roosegaardeom, koji se već iskazao konceptualnim projektima poput pametne, interaktivne autoceste i parkova koji skupljaju čestice smoga, svoj je interes usmjerio prema bioluminiscentnim bakterijama i algama. Tim predviđa da bi spajanjem ovih proizvođača svjetla s biljkama ulice moglo osvjetljavati drveće koje svijetli u mraku.”
Izvor:
http://znanost.geek.hr/clanak/bioluminiscentno-drvece-moglo-bi-jednog-dana-osvjetljavati-ulice/
Svijet budućnosti na malo drugačiji način. :)
- 21:59 -
ponedjeljak, 07.04.2014.
Jedna proljetna
Jednog dana, jedan slijepi čovek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kojem je pisalo: ”Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.” Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.
Savio se kako bi mu pružio novac, a zatim, bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton i okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Na to prolaznik odgovara: ”Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: ”Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”.
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje! :)
- 23:53 -
nedjelja, 06.04.2014.
Naslov bi bio suvišan
Vlak je štropotao i klopotao kroz predgrađa Tokija, jednog pospanog proljetnog popodneva... Na stanici su se otvorila vrata, a mirno su popodne iznenada razbile nasilne i nerazumljive psovke koje je izvikivao muškarac koji je netom ušao u vlak. Doteturao je u naš vagon. Nosio je radničku odjeću, velik, pijan i prljav. Urličući, zamahnuo je prema ženi koja je u naručju držala dijete. Udarac ju je odbacio u krilo jednog starijeg para. Pravo je čudo bilo da je beba ostala neozlijeđena.Užasnuti je par ustao i odjurio prema drugom kraju vagona.
Radnik je naciljao uzmičuća leđa postarije žene i promašio je dok je ona uzmakla na sigurno. To je pijanca toliko razbjesnilo da je zgrabio metalnu šipku u središtu vagona, pokušavši ju istrgnuti iz ležišta. Mogao sam vidjeti kako mu povezana ruka krvari. Vlak je grabio naprijed, s putnicima sleđenima od straha. Ustao sam.
Tada, prije nekih dvadesetak godina, bio sam mlad i u prilično dobroj kondiciji. Svaki sam dan odrađivao solidnih osam sati aikido treninga, i tako tri godine zaredom. Volio sam bacanja i borbu. Smatrao sam se čvrstim momkom. Jedina je nevolja bila što moja borilačka vještina nije nikad bila testirana u stvarnom okršaju. Kao studentima aikida nije nam bilo dozvoljeno da se upuštamo u borbu.
"Aikido", iznova i iznova je ponavljao moj učitelj, "je vještina pomirivanja. Tko god na umu ima borbu, razbio je svoju vezu s univerzumom. Pokušate li dominirati ljudima, već ste poraženi. Mi proučavamo kako razriješiti sukob, a ne kako ga započeti."
Slušao sam njegove riječi. Ulagao sam velik trud. Išao sam toliko daleko da sam prelazio na drugu stranu ceste kako bih izbjegao chinpira bande, skupine fliper-bitangi koje su visile oko željezničkih postaja.
U srcu sam međutim žudio za apsolutno legitimnom prigodom da spasim nevine, uništavajući krivce.
"To je to!", rekao sam sam sebi i skočio na noge. "Ljudi su u opasnosti. Ako brzo ne poduzmem nešto, netko će završiti ozlijeđen."
Ugledavši me kako ustajem, pijanac je prepoznao metu za fokusiranje svog bijesa.
"Aha!" grmio je. "Stranac! Treba ti lekcija iz japanskog bontona!"
Lagano se pridržavajući za ručku iznad glave, uputio sam mu polagani pogled pun prezira i neuvažavanja. Planirao sam ga raznijeti, ali on je morao načiniti prvi potez. Žestoko sam ga želio prebiti, stoga sam napućio usnice u bezobraznom poljupcu.
"U redu!", urlao je. "Sad ću ti dati lekciju." Pripremio se za nasrtaj.
Djelić skunde prije negoli se mogao pomaknuti, netko je doviknuo: "Hej!"
Zvuk je parao uši. Sjećam se čudno radosne, ritmički pjevne kvalitete glasa - kao kada zajedno s prijateljem tražite nešto, a on to iznenada pronađe.
"Hej!"
Okrenuo sam se nalijevo, pijanac na svoju desnu stranu. Obojica smo se zatekli zureći u malog starog Japanca. Mora da je bio dobrano zašao u osmo desetljeće. Taj sićušni gospodin sjedio je, besprijekoran u svom kimonu. Meni nije posvetio nimalo pažnje, ali je oduševljeno zurio u radnika, kao da je s njim želio podijeliti najvažniju, najdobrodošliju tajnu.
"Dođi 'vamo", rekao je starac u laganom dijalektu, pozivajući pijanca k sebi. "Dođi i popričaj sa mnom." Lagano je mahnuo rukom. Veliki je muškarac slijedio njegov pokret kao na uzici, ratoborno ukopavši stopala ispred starog gospodina, grmećim glasom nadjačavajući štropot kotača vlaka, "Zašto bi dovraga morao s tobom pričati?"Pijanac mi je sada bio okrenutu leđima. Da mu se lakat pomaknuo makar i milimetar, sravnio bih ga sa zemljom.
Starac se nastavio smiješiti radniku. "Što si pio?" pitao je, pogleda koji je odavao živi interes. "Pio sam sake", uzvratio je radnik, "i to nisu tvoja posla!" Mrlje od pljuvačke poprskale su starog gospodina.
"O, pa to je izvrsno," rekao je starac, "apsolutno izvrsno! Vidiš, i ja volim sake. Svake večeri, ja i moja žena (njoj je, znaš, sedamdeset i šest) zagrijemo malu bocu sakea i iznesemo ju u vrt, te sjednemo na malu drvenu klupu. Gledamo zalazak i provjeravamo kako napreduje naše stablo persimone. Moj prapradjed je zasadio to stablo, pa se brinemo da li će se oporaviti od ledenih oluja koje je zimus pregrmilo. Voćka je ustvari pregurala bolje negoli smo se nadali, osobito uzmemo li u obzir koliko je slaba kakvoća tla. Pruža nam puno zadovoljstva kada izađemo uživati u našem sakeu - čak i kada kiši!" Pogledao je nagore u radnika, blistavih očiju.
Dok se borio pratiti riječi starog gospodina, pijančevo je lice počelo smekšavati. Njegove su šake popustile stisak. "Je," rekao je, "I ja volim persimonu...." Glas mu se gubio.
"Da," reče starac sa smiješkom, "a siguran sam i da imaš divnu ženu."
"Ne", odgovorio je radnik. "Moja je žena umrla." Vrlo nježno, ljuljajući se s pokretom vlaka, veliki je čovjek počeo jecati."Nemam žene,nemam doma, nemam posla. Tako se sramim samog sebe."
Suze su mu se kotrljale niz obraze, dok su mu tijelo tresli grčevi očaja. Sada je bio red na mene. Stojeći tamo u svojoj mladalačkoj naivnosti kojoj je očitana dobra lekcija, u svojoj učinimo-ovaj-svijet-sigurnim mjestom-za-demokraciju pravičnosti, odjednom sam se osjetio prljavijim negoli je izgledao taj pijanac.
Vlak je stigao na moju stanicu. Kako su se vrata otvorila, čuo sam starca kako zabrinuto tepa i sa simpatijom govori. "Joj, joj" rekao je,"to je teška kušnja, uistinu. Sjedni do mene i sve mi ispričaj."
Okrenuo sam se i bacio posljednji pogled. Radnik se prostro po sjedištu, s glavom u krilu starca. Starac je nježno gladio njegovu prljavu,masnu kosu. Kako je vlak zamicao, sjeo sam na klupu. Ono što sam želio postići mišićima postigle su ljubazne riječi. Upravo sam vidio aikido na djelu, a srž mu je bila ljubav.
Ljubav je i srž emocionalne mudrosti.
- 16:17 -
subota, 05.04.2014.
In memoriam
- 23:42 -
četvrtak, 03.04.2014.
Miroljubivi ratnik
Često se pitamo koja je tajna sretnog života, tajna uspjeha, tajna dugoročnog zadovoljstva... Različiti nam ljudi zatim, poučeni vlastitim iskustvom, daju različite savjete. No, odgovor je zapravo samo jedan i vrlo je jednostavan – naučiti cijeniti ono što imamo i živjeti SAD, bez repova iz prošlosti, bez opterećivanja budućnošću. Nemoguće? Možda teško, ali ne i nemoguće.
O tome nam govori ovaj film. Teško je danas nekome preporučiti dobar film, ali ovaj je zaista u stanju da promijeni stanje svijesti, ukoliko mu to dopustite, naravno. U njemu su prikazane važne životne lekcije iz kojih možemo mnogo naučiti – važnost sadašnjeg trenutka, prisutnost, bivanje i činjenje, važnost promjene... Možda zvuči naivno, ali zaista je tako. Čim prije prihvatimo zakonitosti života, čim prije shvatimo njegov način funkcioniranja, bit će nam lakše proživjeti ga u skladu s nama samima, a zatim i s drugima.
Inspirirajte se...Razmislite...Otvorite um i dušu...I živite sretnije...
- 21:44 -
Horoskop i oko njega
Poznati svjetski astrolozi kažu da nam slijedi mjesec velikih promjena, najvažniji mjesec u čitavoj godini, travanj. Pun Mjesec sam po sebi donosi vrtlog emocija i uspomena, završavanje nekih odnosa, a uskoro nas očekuju čak dvije njegove pomrčine, sredinom i krajem travnja. Bura na zvjezdanom nebu započinje 15.4. kad bi se trebao okončati neki odnos ili veza, a sljedeća pomrčina je 29. travnja kad bi se trebalo uspostaviti nešto dugoročno.
Budući da, sudeći prema astrolozima, pomrčine imaju tendenciju otkrivanja istine, treba im dopustiti da jednostavno izbrišu i udalje one elemente iz naših života koji nam više nisu relevantni.
Ukoliko vas pomrčine tih dana mimoiđu, moguće su još na iste datume i mjesec dana kasnije. Ako vjerujete u horoskop i planetarne mijene, naravno.
- 00:28 -
