oBlog od kukuruzne svile

(nastavak priče - vidi prethodna dva posta!)

- Ne plači, prijatelju, zaboga, to je samo jedna od parola bez pokrića, parola što inače traju koliko i fasade zgrada, s kojima zajedno blijede u sivilu prozaičnosti ili naprasno budu izbrisane i zamijenjene novim parolama u vremenu promjene. Uostalom, što znači htjeti radnike na sveučilište? To mi nikada nije bilo jasno. Da l’ je to značilo da radnici u plavim kombinezonima doslovno dođu na faks, a profesorima udijelimo kramp ili lopatu u ruke? Doduše, dio tih ideala je već i ostvaren. Zamisli koliko je neobrazovanih i poluobrazovanih tipova postalo menađerima ...– pokušah ga nekako utješiti.
- Ali, tamo sam je poljubio ...
- Ma koga?
- Djevojku iz Tanzanije, studirala je sa mnom.
- Joj, oprosti, ja te davim svojim razmišljanjima, a tebe je uhvatila sjeta za davnom ljubavi. Zadivljuje me što ti je ljubav prema ženi emotivni prioritet ... Nego, zašto plačeš? Što se desilo s njom?
- Morala se vratiti kući i udati se za onog kome je bila obećana.
- Eh jebiga ... pardon ... to je tužno, doista ... a jesi li nakon toga našao osobu s kojom bi mogao izgraditi zajednički život?
- Jesam. Sad ću te upoznati ...

U prostoriju je ušlo pet ... šest ... sedam ... osam ... devet (!)... devet žena.

- Dozvoli da te upoznam sa svojim suprugama – reče poglavica.

Sve su bile nasmijane, srdačne, do pojasa odjevene samo u viseći cvjetni aranžman. Dalje od toga se nisam usudio pogledati.
Nakon što sam se rukovao sa svakom ponaosob, poglavica mi reče:

- Pravila nalažu da se posebno dragom gostu ustupi jedna od žena za vrijeme njegova boravka s nama. Koja ti se najviše sviđa?

Rukom mi je dao znak da slobodno odaberem.
Progutao sam knedlu. Rekoh mu da sam oženjen, a prilika je da se malo odmorim ...

- Ne brini – reče on – niti jedna ne razumije tvoj jezik, a ako i progovori nešto, ti nećeš znati da l’ prigovara nešto ili ne.
- A što ako odbijem tu čast? – pokušah izravno.
- U tom slučaju to znači veliku uvredu za pleme ...
- Ali shvatite, ja imam misiju. Moram se vratiti i spriječiti prodaju poduzeća. To je moj sveti cilj u ovom trenutku.
- Ne brini, pomoći ćemo ti da se vratiš, trebat će vremena da ti izgradimo veliki splav. A sada, molim te, odaberi.

(nastavit će se)