oBlog od kukuruzne svile

Nadovezujući se na moju malu, uvjetno rečeno, ljetnu blogersku trilogiju (vidi arhivu), neka ovaj post posluži kao nekakva ad hoc radionica na temu pletenja košara. Naravno, daleko je to od ozbiljnog pokušaja tečaja ili kursa, kakav je, u odgovoru uvaženoj blogerici gustirni, s moje strane olako nagoviješten u komentarima. No, nikad se ne zna što ćemo još morati u životu naučiti da bismo preživjeli sve tranzicije, recesije, depresije, restrukturiranja i sva čuda modernog svijeta na putu u bolje sutra (iliti nirvana – malo morgen, kako taj dugoročni cilj obješen pred nama na dugom štapu nazivaju trezveni pesimisti).

Da se prisjetimo, nakon osjećaja da je naprasno nestalo pravo ljeto, slijedio je pokušaj traganja za njim, a na kraju se desio čak i dijalog na samom rastanku, u kojem se spominje pletenje košara kao nekakav preduvjet da bi se moglo računati na buduće plodove najtoplijeg godišnjeg doba. Reklo bi se da je asocijacija prilično jednostavna, uopće nije problem dozvati slike iz berbi jabuka, krušaka, grožđa ili nekog drugog ploda što dozrijeva tijekom ljeta, u kojem se vidi mnoštvo krcatih košara na ramenima nasmijanih beračica i berača. Bitno je osigurati dovoljno košara i berba može početi. Još ako se ubaci i nekakav folklorni element vješto aranžiran s ljetnim pejzažima, evo nam divnog ugođaja što grije srce i razgaljuje dušu.

Međutim, ima tu još jedan moment, mnogo bitniji za sam doživaljaj ljeta, kao i vremena uopće, a tiče se naših unutrašnjih snaga, kako se sa svime što nosimo u sebi suočiti s vanjskim svijetom, kako osjećajnu stranu preustrojiti prema različitim životnim zahtjevima … No, što s time ima pletenje košara?
Prvo, hajde da vidimo od čega se pletu košare.
Zapravo, ovo bi bilo dobro pitanje za Milijunaša, i ja ću ga, s nadom da će ga kviz poželjeti otkupiti, postaviti pred svima. Koja je vrsta vrbe najpogodnija za izradu košara?:
a) bademasta vrba
b) žalosna vrba
c) košaračka vrba
d) krhka vrba

Kako u pitanju nema postavljene zamke, nećemo se natezati oko odgovora. Dakle, potrebno je pronaći gdje raste košaračka vrba (Salix viminalis). Općenito, raste uz rijeke, zajedno s ostalim domaćim vrstama, premda se ne nalazi lako, osim na mjestima gdje se uzgaja. Postoji dva načina kako biste je mogli pronaći: direktni i indirektni.

Direktan način nije baš pogodan, pogotovo ako ne poznajete dobro rijeku, ne pratite dnevna izvješća o vodostaju i ako baš ne razaznajete bitne razlike između vrsta. U tom slučaju, ostavit ćete auto najbliže što možete, npr. negdje pored Drave i uputit se direktno prema prvom većem vrbiku koji se nazire uz rijeku. Tada ćete najčešće naći tek običnu ili bijelu vrbu (Salix alba) i eventualno bademastu vrbu (Salix triandra) i, možda, vrbu rakitu (Salix purpurea) ako je vodostaj nizak. Ako niste dovoljno uporni, vrlo brzo ćete odustati, dići ruke od svega ... doći na moj blog i napisati u komentarima nešto kao „ma kog vraga sam te čitao/čitala!“

Zato preporučam drugi način, onaj indirektni. Smisao ovog načina da uopće ne krenete do rijeke s nakanom da bilo što tražite. Recimo, krenete s ciljem da biste bacili udicu, malo relaksirali gledajući kako rijeka teče, možda napisali koji stih o svom doživljaju riječnog toka, kao što je to jednom davno učinio veliki portugalski pjesnik, Fernando Pessoa, u svojoj čuvenoj „Odi“:

Dođi, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke.
Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje.
da život prolazi, a mi se ne držimo za ruke
(Držimo se za ruke)

Onda ćemo misliti, velika djeca, da ovaj život
prolazi i ne staje,ništa ne ostavlja i ne vraća se,
odlazi prema dalekom moru, odlazi Sudbini,
dalje od bogova.
(nastavak pjesme)

Također bi bilo zgodno ponijeti MP3 player te, da bi se riječni ugođaj dodatno pojačao, poslušati pjesmu Preko Drave, u izvedbi Lidije Bajuk i grupe Legen.

Kako će nam sve to pomoći da pronađemo pogodno šiblje za pletenje?
Polako, stvari će se same desiti, samo treba imati malo strpljenja.
Idemo vidjeti što bi se moglo desiti ako ste bacili udicu, a satima ništa ne grize. Dok razmišljate postoji li kakav ribnjak ili ribarnica u krugu od dvadesetak kilometara, lagano vučete udicu iz vode. Međutim, na samom rubu riječnog korita udica je zapela za granje što je rijeka davno povukla odranjajući rub obale. Naravno, želite je otkačiti, te se spuštate oprezno strmom obalom do vode, držeći se za granu obližnjeg niskog stabla vrbe. Ako grana pukne već pri malom opterećenju i vi se neplanirano okupate u rijeci, tada ste upoznali krhku vrbu (Salix fragilis) i više vam nikada neće biti potrebno objašnjavati zašto se upravo tako zove. I ja sam je jednom davno dobro upoznao kad sam neplanirano bućnuo u jedan dravski rukavac.

Pretpostavimo da je vrijeme toplo i sunčano. Skinut ćete odjeću sa sebe, povješati na grane i ostaviti da se osuši.
Nakon određenog vremena uočit ćete tamne oblake kako se gomilaju negdje daleko … onako, uz zvuk cimbala i stari podravski napjev „preko Drave grmljavica jel nas čuješ, golubica?“ …

Nalet jakog vjetra upozorit će vas da je vrijeme da pokupite svoje stvari i krenete prema autu. Ako još oklijevate, desit će se još jedan, puno snažniji nalet vjetra koji će grubo pročešljati vrbik, lomeći grane, ostavljajući posve nov, donekle opustošen prizor. Možda u tom trenutku uočite grm sa šibljem kojeg vjetar savija na sve strane, ali se on poput velikog čuperka odupire silini tog zračnog češlja. Vrlo vjerojatno da ste upravo u tom trenutku otkrili košaračku vrbu. Upravo takvo, elastično šiblje pogodno je za pletenje košara. Da bih zadovoljio vašu potencijalnu znatiželju o samom načinu pletenja košara, ostavljam ovaj link, koji nas vodi do stranice na kojoj su lijepo prikazane osnove pletenja.

Zapravo, htio sam reći ovo ...
Katkad mi se čini da su ova vremena u kojima živimo prepuna tih naglih "uragana", a i pored toga, ljudski je život ponekad, više ili manje izložen mnogim udarima sudbine. A čovjekova čuvstva nalik su onom šiblju. Nekome vjetar polomi gotovo sve što ima, a nekome tek djelomično. Naravno, nove grane niču, netko svoj "vrbik" oporavlja godinama, a nečiji oporavak prođe vrlo brzo i može podnijeti i jači udar. Da bismo slijedili neki svoj životni cilj, ili da bismo se nosili s nedaćama, svakodnevnim stresom, brigama … mi gradimo štitove, koristeći dostupan materijal. Ako ga ispletemo, dobit ćemo na čvrstoći.
Netko će izgraditi štit od moći, zanemarujući ono svoje „šiblje“ u sebi, i to će biti bedemi što čuvaju velike ambicije i glad za slavom, sazdani od armiranobetonskih životnih stavova ili će to biti pletivo od bodljikavih žica kojim će se štititi gomilanje posjeda.
Meni su, ipak, puno draži oni što pletu samo od probranog „šiblja“, odabirući najbolje u svojim osjećajima i mislima. Njihova su pletiva poput upletenih prstiju sklopljenih ruku, kad se u miru svoga bića otvaraju neizrecivom.
Za takvo pletenje nisu potrebna snažna svjetla reflektora. Ako je noć stanje kolektivnog duha, dovoljno je svjetlo svijeće.


(Secret garden: Elegie)